- Građani su bili preplašeni, gorjelo im je oko kuća, pa nije to požar koji traje sedam dana pa da znaš kako osigurati logistiku, ovo je bilo nešto drugo, ovo je buknulo, bilo je drugačije od ičega što sam doživio, u jednom dahu ispričao je Zdravko Kovačić, dubrovački vatrogasac koji je gasio požar koji je prijetio da proguta drugi najveći grad u Hrvatskoj.

Kovačić, inače zamjenik zapovjednika JVP Dubrovački vatrogasci, s kolegama iz postrojbe Vedranom Todorovskim, Matom Šimunovićem, Ivom Đurićem, kazao je više o stanju požaru koji je izbio 16. srpnja te trajao do 20. srpnja. Oni su se sa zapovjednikom Stijepkom Krilanovićem za Dubrovački dnevnik opširnije osvrnuli na stanje u vatrogastvu o čemu se mnogo govorilo jer je specifičnost požara u Splitu potaknula mnoge rasprave u javnosti oko stanja sigurnosti, opreme vatrogasaca i brige države prema njima.

SPECIFIČAN POŽAR U SPLITU

Požar je počeo noću u selu Tugare iznad Omiša, a 18. srpnja vatra se proširila prema Splitu. Sve te dane građani su svjedočili apokaliptičnim scenama iz Sitnog Gornjeg i Donjeg, Srinjina, Žrnovnice, Tugara, Strožanca, Podstrane... Gorjelo je čini se posvuda oko Splita, a kasnije se vatra približila i predgrađu, a što je najopasnije bilo stigla je do smetlišta Karepovac. Facebook je bio zatrpan brojnim fotografijama stravičnih prizora, a ljudi su ostali šokirano. Brojni koji su imali susreta s požarima kazali su kako ne pamte takvo nešto.

Mirisalo je tih dana u Splitu na paljevinu , nije bilo struje, a građane su molili da ostanu kod kuće. Požar je to koji u nijednom smislu nije bio običan, podigao je na noge cijelu Hrvatsku, a o njemu će se još puno govoriti, naročito u kontekstu Vlade RH, koju dio javnosti smatra odgovornom za neorganizirani pristup problematici.

No, svi su bili složni oko jednoga. Vatrogasci, Torcida i sami građani najzaslužniji su što je Split naposljetku ipak bio obranjen.

Dubrovački vatrogasac Zdravko Kovačić na pitanje kako je bilo u Splitu, je li stanje doista bilo tako dramatično, danas sa znatnim vremenskim odmakom govori smireno kako su Dubrovčani pošli odraditi svoju smjenu, vratili se, a kolege iz Županije su ih sutradan zamijenili. Kovačić prepričava kako su došli kasno u noć kada je već sve uveliko gorjelo.

- Požar je bio specifičan jer je vatra bila većinom oko kuća što je stvaralo najveći problem, a teško je bilo i u Postrani zbog guste borove šume. Svi smo dobili sektor koji je trebalo odraditi i kad smo to završili pošli smo – kazao je Kovačić koji je s uigranom i dobro opremljenom ekipom od dvadesetak vatrogasaca iz Dubrovačko- neretvanske županije bio u Splitu. Državna intervencijska postrojba Dubrovnik, JVP Dubrovački vatrogasci, ispostava Orašac, JVP Dubrovačko primorje i JVP Metković odradili su više lokacija boreći se s vatrom i vjetrom koji je još više otežavao posao.

FASCINANTNA TORCIDA

- Požar se širio brzo zbog bure koja je predstavljala najveći problem što se zapravo i često događa. Morali smo djelovati brzo – govori Kovačić te dodaje kako su svi bili dobro organizirano, a čak su im pomagali i građani, no ističe kako je Torcida bila fascinantna. Kolege iz interventne postrojbe koji su se susreli s navijačima Kovačiću su ispričali anegdotu. Naime, razvlačili su par stotina metara cijevi koja je bila na izgorjelom podu na što su ih upozorili vatrogasci, a oni su bez pogovora, cijev stavili na ramena te tako gasili požar.

- Oni doslovno imaju svog zapovjednika i ne djeluju kao rulja, kod njih se zna hijerarhija. Da je njih obučiti, to bi bilo vrhunski – govori Zdravko Kovačić izrazivši zadovoljstvo s logistikom grada i gostoprimstvom koje ih je dočekalo. Splićani su vatrogascima pružili sve što im je potrebno, a gdje su spavali i odmarali Kovačić kroz smijeh odgovara.

- Pa pod zvijezdama. To je nama sasvim normalno. Radi se koliko treba da se ugasi požar, a nakon toga slijedi odmor. Inače, upravo tu leži najveći problem jer nakon više sati napornog posla ljudima je teško razmišljati i funkcionirati. Naprimjer, u Splitu, nakon teške noći i gašenja šume, jednom čovjeku je planuo krov pa smo morali spašavati kuću. Bez obzira na umor, tako moramo raditi jer nije riječ o običnoj intervenciji - kazao je Kovačić, dok je zapovjednik JVP Dubrovački vatrogasci Stijepko Krilanović dodao kako odlazak negdje na ispomoć najčešće znači rad bez odmora i jela.

- Ljudima gore kuće i ne može se nakon sat-dva vremena reći „idem malo odmoriti“. Postrojbe koje odlaze najčešće moraju biti na raspolaganju 24 sata i nakon toga odmoriti se – pojasnio je Krilanović.

Požare u Splitu gasili su i Vedran Todorovski, Mato Šimunović i Ivo Đurić. Oni su kao dio Javne vatrogasne postrojbe Dubrovački vatrogasci, s kolegama Vladimirom Bućem i Antom Butiganom, bili među prvima koji su priskočili u pomoć te ugasili požar na više lokacija. Na pitanje kako su doživjeli požar u Splitu skromno odgovaraju.

- Kao i svaki požar do sada – radno i naporno. Sve u svemu, kao i uvijek odradili smo posao koji se tražio od nas i to je to – rekao je Vedran Todorovski. Dubrovački vatrogasci u šali su kazali kako je njihovom kolegi Šimunoviću odlazak na požarište u Split posebno teško pao. Naime, ispričali su kako se on prije mjesec dana oženio pa mu je supruga bila jako zabrinuta, a uz sve to, izostao je i s finala malonogometnog turnira u Gružu. I Mato Šimunović u šali dodaje kako je odlazak u Split bio „velika dvostruka žrtva“.

- Šalu na stranu, zapovijed je došla i tu je gotova priča. Gasili smo požar u Splitu i opet ćemo ići gdje god i kad god to bude potrebno – naglašava Šimunović.

VATROGASNA OPREMA

Veliki broj ljudi dolazili su i želji da pomognu vatrogascima što je lijepa gesta, no profesionalcima to dodatno stvara probleme. Zdravko Kovačić pojašnjava kako pomoć od građana koji nemaju odgovarajuću opremu može biti izrazito opasan potez jer se lako može stradati. Zapovjednik Dubrovačkih vatrogasaca Krilanović prisjetio se velikog požara koji je zahvatio Petku prije desetak godina.

- Ljudi su tad dolazili i išli u šumu gasiti požar, a ja sam umirao od straha da se nekom nešto ne dogodi, a i mi smo za to odgovorni. Inače, stanovnici Mokošice, kada tamo idemo na teren, često pomažu vatrogascima, ali za to nema potrebe jer nisu obučeni ni opremljeni – istaknuo je Krilanović dodavši kako je vatrogascima najvažnije imati kvalitetne ljude u svojim postrojbama. Osvrnuo se na medijske prozivke oko nekvalitetne opreme vatrogasaca te kritike kako sustav nije dobar što se posebno aktualiziralo za vrijeme požara u Split.

- Mi u Dubrovniku imamo dobru opremu i veliki broj vozila. U javnosti se dosta toga izvlačilo iz konteksta i smatram kako je to više stvar politike i nećemo se miješati. O samom sustavu vatrogastva možemo polemizirati, ali kada krene požar na području od par stotina hektara i bura puše od sto kilometara na sat, tada svi sustavi padaju u vodu. Vatrogasci su skoro pa nemoćni, ali puno toga uspijevaju učiniti i to je pohvalno – govori Krilanović, a Kovačić dodaje kako „vatrogasci nisu vanzemaljci“.

- Mi ćemo sve napraviti, dati maksimum od sebe i nema intervencije na koju nećemo izaći. Ovaj požar u Splitu spominjat će se još nekih mjesec dana i onda zaboraviti, a nitko ne govori o tome da je u Hrvatskoj od 1990-ih pa do danas poginulo 42 vatrogasca, a godišnje imamo ozlijeđenih četiri do pet na nivou postrojbe. O tome treba povesti računa. Ne može biti vatrogasac netko sa 60 godina, maksimum je do 50 i nakon toga ljude treba zbrinuti, a potrebno je donijeti i novi zakon o vatrogastvu – rekao je zamjenik zapovjednika JVP Dubrovački vatrogasci Zdravko Kovačić koji smatra da je jedan od gorućih problema taj što Hrvatska nema zapovjedne škole na nivou države za vatrogasne časnike i dočasnike gdje bi se vršila selekcija i obuka zapovjednog kadra. Prema njegovom mišljenju oprema je dobra, no uvijek može biti bolja jer kako dodaje „tehnika se brzo razvija, a teško je pratiti nove trendove.“

PROBLEMI NAKON POŽARA

Požar koji je prije dva tjedna zahvatio Dalmaciju, točnije područje od Tugara do istočnih predgrađa Splita, poharao je četiri i pol tisuće hektara u dužini od 16 kilometara, a šteta se procjenjuje na više od 40 milijuna kuna. Neosporno je kako su najveći doprinos gašenju požara dali vatrogasci koji su bili na prvoj liniji obrane grada od vatrene stihije. Što nije dobro s postojećim sustavom očekuje se da riješe zaduženi za to, a poželjno je da se dogovore i organiziraju prije požarnih sezona, a ne dok vatrena buktinja guta sve pred sobom.

Zapovjednik Krilanović ističe kako se i sama priroda izmijenila.

- Mene nitko ništa ne pita dok ne dođe požar, a kada krene svi pitaju svašta. Zadnja velika kiša pala je 1. ožujka i svi oni požari koji su trebali biti u kolovozu, sada su u srpnju i na oprezu moramo biti do listopada i studenog dok se ne stvore povoljni vremenski uvjeti – kazao je Krilanović te dodao kako je jedna od najvažnija prevencija od požara čišćenje otpada oko svoje kuće.

- Svi koji „galame“ i kritiziraju moraju znati da svi moramo sudjelovati u protupožarnoj zaštiti i vatrogasci ne mogu nekog okrivljavati, a nekog hvaliti – govori Krilanović, dok Kovačić ističe kako treba razmišljati što će biti s okolicom Splita nakon ovih požara.

- Primarna šteta može se izračunati, ali ozbiljni problemi dolaze naknadno. Kada krenu velike kiše nastat će ogroman problem s pojavom klizišta jer opožarenu zemlju ništa „ne drži“ – zabrinuto govori zamjenik zapovjednika JVP Dubrovački vatrogasci Zdravko Kovačić koji je sredinom srpnja, s dvadesetak kolega iz Dubrovačko-neretvanske županije, pomogao pri gašenju požara koji je izbio u okolici Splita.

Aida Čakić