U izložbenom prostoru Studija 777 u ulici Uz Posat u tijeku je izložba radova dubrovačkog slikara Izvora Pende iz nove serije, koja će potrajati do 5. rujna. Bio je to povod da porazgovaramo s njim o dosadašnjoj karijeri i planovima za budućnost.

Zanimljivo da ste Likovnu akademiju počeli studirati u Zagrebu, ali ste završili u Duesseldorfu.

Akademija u Zagrebu nije loša, ali osjećao sam da to nije to, pa sam se prebacio u Njemačku gdje je slikarska i kulturna scena znatno jača od Hrvatske. Duesseldorf ima dugu tradiciju s vrhunskim profesorima o čemu sam čitao, te sam se odlučio prebaciti na njihov studij.

Koje su razlike između Zagreba i Njemačke?

U Zagrebu akademiju upisuje svega nekoliko studenata, a u Duesseldorfu ih ima oko 800. Svi mogu studirati, a kasnije se iskristalizira tko se time zaista želi baviti i njih negdje između 5 i 10 posto napravi ozbiljnu svjetsku karijeru. Nedavno je jedan profesor koji tamo predava prodao svoju sliku za 14 milijuna eura. I drugi profesori koji predavaju u Njemačkoj skupo prodaju svoje radove. Rijetko koji košta manje od pola milijuna eura. Na studiju u Duesseldorfu je opušteno, ali i ozbiljno. Sviđa mi se što se dopušta osobna sloboda svakom studentu. Nije toliko kruto kao u Zagrebu. Doduše ima i Zagreb svojih odličnih momenata, ali sve skupa za studij Njemačka je puno bolja zbog cjelokupne umjetničke tradicije. Pri tom mislim ne samo na umjetnike, već i publiku koja posjećuje izložbe. Znatno je brojnija nego u Hrvatskoj.

Zašto je to tako?

Zbog edukacije. Nijemci imaju u školama drugačiju edukaciju nego mi, i ona pridonosi da se kulturno i umjetnički razvijaju kao osobe. Tako na završnu izložbu studenata dođe oko 50 tisuća ljudi. To je u Hrvatskoj nemoguće, osim kad igra Hajduk (smijeh). Mnogi studenti na toj izložbi prodavaju svoje radove i sklope razne kontakte za nastavak karijere. Na kraju studiranja imao sam sreće da napravim nekoliko izložbi po Njemačkoj koje mi je moj galerist ugovorio. S njim surađujem već deset godina, a on se brine da mi nađe izložbeni prostor. Naravno, ne radi to besplatno, već od prodaje mojih djela dobije 50 posto. Upravo su u tijeku pregovori s jednom galerijom u Koelnu. Dogodine će biti izložba u Hannoveru, ali i Lazaretima.

Kako se u Hrvatskoj može povećati zainteresiranost publike?

Edukacijom i politikom. Njemačka je imala samo 7 posto poreza na umjetnost. Sad se to promijenilo zbog intervencije EU, i porez iznosi 19 posto. A Hrvatsku, koju nitko nikad nije ništa pitao, oduvijek ima porez na umjetnost od astronomskih 25 posto. U Hrvatskoj ne postoji razvijeno tržište, izložbeni prostori, malo je profesionalnih galerija... Za umjetnost je najvažnie školovanje mladih i edukacija u pravom smjeru. U Hrvatskoj se uči puno informacija, a ne razvija se kritičko mišljenje.

Ova nova serija sadrži elemente apstrakcije, da se tako, kao laik, izrazim. Kako je došlo do zaokreta u umjetničkom stvaralaštvu?

To nekako dođe samo od sebe. Nije toliko tehnika bitna koliko sama ideja i misao. Ne radi se o apstrakciji, nego o elementima figurativnog. Nešto te asocira na neki oblik, a onda u drugom trenutku na sasvim treći. Nekakav zbunjujući element koji na svakog djeluje ponešto drugačije, odnosno osoba ga sama interpretira na svoj način. Sada je u Studiju 777 izložen samo dio serije, a uskoro će biti cijela.

Kako izgleda jedan radni dan slikara?

Čim se dignem i popijem kavu, počnem raditi. Super mi je kad radim u Dubrovniku, što stvaranje prekinem odlaskom na Danče i plivanjem. Poslije kupanja ponovno se vratim slikati. Radim praktično cijeli dan osim te pauze za kupanje. Kada navečer dođem doma, idem spavati.

Ne stvara se samo kad je inspiracija?

Ma kakvi. Stvar je profesionalizma. Mora se biti u formi i uvijek se nešto radi. Slikarstvo je kao i svaki drugi posao. Ima boljih i težih dana, ali se ide dalje. Uvijek nastavljaš negdje gdje si stao.  Radim puno skice, gledam ih, prepravljam...

Koliko ti vremena treba za naslikati jednu sliku?

Uvijek ih radim više njih paralelno. Nekad ide brže, nekad sporije. Nikad ispod 15 dana.

Koliko košta materijal za slikanje?

Otprilike 300 eura po jednoj slici, jer kupujem najbolji materijal.

Koliko koštaju ove slike koje si izložio u Dubrovniku?

Oko osam tisuća eura.

Ima zainteresiranih kupaca?

Ima, hvala Bogu (smijeh). U Njemačkoj, zanimljivo, jedan mladić od 18 godina je skupio novac da kupi moju sliku.

Maro Marušić