INTERVJU S LOVCEM IZ DUBROVNIKA 'Lovstvo je puno humanije od ubijanja životinja u klaonicama'

Autor: dubrovackidnevnik.hr
Dubrovački lovac Đivo Ćurlica iznosi svoju stranu priče o lov(stvu), koje se često na prvu apostrofira samo kao ubijanje životinja. Među ostalim kaže kako je u Engleskoj 600.000 ljudi involvirano u lovstvo, ostvari se prihod od 2,5 milijarde funti, a direktno u lovu se zapošljava 74.000 ljudi i stručnih osoba

Dubrovčanin Đivo Ćurlica oduvijek je zaljubljen u lov i lovstvo. Tajnik je Udruge safari lovaca, a zbog svoje strasti, proputovao je dobar dio svijeta. Mnogi ljudi, uključujući autora ovog teksta, na prvu se groze lovstva povezujući ga isključivo s ubijanjem životinja. Upravo je to razlog zašto smo popričali s gospodinom Ćurlicom, kako bi nam iznio svoju stranu priče, odnosno drug(ačij)i pogled na lov(stvo). Što god mi mislili o lovcima i njihovom hobiju, paradoksalno je da su oni na lošem glasu, i to često od ljudi koji jedu piliće i krave, ne misleći pri tom kako te domaće životinje žive i umiru u puno gorim uvjetima od divljači, koju usmrćuju lovci.

Većina javnosti lov i lovstvo vezuju uz ubijanje životinja, ali lovci se bave i nekim drugim aktivnostima?

Lov je jedan segment lovstva, a lovstvo je nauka koja se ozbiljno studira, u mnogim je zemljama itekako unosna privredna grana. Ubijanje životinja na prvu izgleda nehumano, ali tu ima i druga strana priče. Ubijanju, nažalost, svjedočimo svakodnevno prvenstveno u klaonicama, gdje neusporedivo više životinja, poput kokoši, pilića, krava biva ubijeno, a često i žive u katastrofalnim uvjetima. Lov je kroz povijest do nedavno bio egzistencija i u genima je ljudske rase, kod nekog više, kod nekog manje, a kod većine potpuno potisnut. Lovaca u svijetu ima oko 2% populacije, u HR oko 1,5 %, u Nordijskim zemljama čak do 4 %. Ispravno bi bilo, a izgleda da svijet tome polako stremi, da se loviti isključivo smije ono što se uzgoji, jer čovjek bez kontrole počesto remeti prirodnu ravnotežu. Loveći kojekuda svjedok sam fenomenalnog, a isto tako lošeg gospodarenja. Mnoge afričke zemlje lov u slobodnoj prirodi itekako kontroliraju, dok se u privatnim lovištima uzgaja divljač za lovni turizam. To su nerijetko lovišta veličine 10-30.000 hektara, ogromne lovne površine. Centralna Azija itekako vodi računa kod odstrela svojih kozoroga, možete pucati isključivo u stara i zrela grla, a najčešće u jedinke odbačene od krda i zajednice.

Afrika ima jako puno lova koji se također prakticira identično. Nerijetko se susreće divljač, po nekoliko krda za dan, ali to ne znači da će vam stručna osoba odobriti odstrel. Točno se zna koja životinja u krdu više nije zanimljiva za stabilnost zajednice u kontekstu priploda, razmnožavanja, eventualno je bolesna, nerijetko povrijeđena.

U inozemstvu je lov veliki turistički biznis, a kod nas?

Kod nas, nažalost nije, vrlo malo. Nekoliko privatnika, Hrvatske šume i pokoje društvo s mudrijom upravom.. Lovstvo je kod nas još uvijek dobrim djelom relikt socijalizma, kada je lovačku populaciju činio urbani čovjek i nedjeljom lovio za simboličnu članarinu. U Hrvatskoj je tisuću udruga gdje se članovi okupljaju, plaćaju uglavnom male članarine, od kojih se plaćaju male zakupnine državi i županijama tako da isti ti članovi nemaju neku osobitu potrebu razmišljati ekonomski i o egzistenciji udruge, a samim tim i bavljenjem lovstvom kao privrednom granom. A još manje nekim uzgojem ili unošenjem novih i kvalitetnih vrsta u svoja lovišta. Tako da su udruge ponekad toliko zatvorene i konzervativne i ne ostavljaju prostora razmišljanju o lovnom turizmu. Ima par udruga i u ovoj županiji koje prihvatom lovnih turista popravljaju svoj budžet, to je zanemarivo, ali indikativno. Nedavno sam jednoj lovačkoj udruzi predložio neke poznate lovce na muflona, nisu me izgleda dobro razumjeli! Da je njima zakupnina 107.000 kn umjesto 7.000 (godišnje), itekako bi razumjeli i razmišljali i zavrnuli rukave.

Koliko ima krivolova u Hrvatskoj? Zbog čega je to tako? Koje se životinje najčešće nezakonito love?

Da pitate udruge i inspekcije rekli bi da ga gotovo nema. A kad oslušnete okolo, kad čujete ono što ne bi trebalo, zaključak je drugačiji. Tabu tema i da bi se grebanjem u koji slučaj otplelo mnogo toga što ne bi smjelo. Najviše se i bez kontrole love divlje svinje uz opravdanje da su štetočine, što je djelomično točno, ali postoji način kako divlje svinje spriječiti u šteti. Divlje svinje su zanimljive i stranim lovcima. Isto tako veprovi i svinje mahom stradavaju tokom cijele godine, tako da je teško govoriti o količini i trofejnoj vrijednosti koju bi ponudili gostima. Mislim da se u kontinentu najviše krivolova događa na srnećoj divljači. Hrvatska nema kvalitetnu i trofejnu populaciju srnjaka, jer im se jednostavno ne dopušta da dosegnu zrelost i ostave kvalitetne gene u lovištu.

Kudu antilope, mladi i ženke, ni slučajno odstrijeljivati

Možete li nam opisati proceduru zakonitog lova?

Zakoniti lov je kad se lovac uputi u lov na onu divljač za koju ima odobrenje za odstrel na posebnom obrascu. Tome treba prethoditi konstatacija da je lovna sezona na tu divljač otvorena. Lovac bi trebao pristupiti lovu uz stručnu osobu, što je često diskutabilno jer nam nedostaje profesionalaca, a volonteri nemaju iskustvo, a nisu ni motivirani. Trebalo bi puno papira za opisati zakonske odredbe, jer postoji puno vrsta i svaka ima svoja pravila. Po obavljenom lovu sačinjava se zapisnik o izvršenom lovu/odstrelu, ako je stečena trofeja i prenosi se divljačina dobiva se od ovlaštenika prava lova potvrda o porijeklu divljači i eventualni trofejni list. Mora postojati u lovištu hladnjača i mjesto za uređivanje divljačine, određene vrste podliježu veterinarskoj kontroli. Kao što sam rekao, nauka a ne puko ubijanje kako se percipira. Također treba imati položen lovački ispit i odgovarajuće oružje za tu vrstu lova, a za isto valjan oružni list.

Zloupotrebljavaju li se brojke zakonitog lova? Pošto je sve veliki biznis, dopuste li katkad nadležni organ, pod krinkom lažne statistike, da se lovi već broj životinja od optimalnog kako bi se lovačkim turizmom što više zaradilo?

Ne vjerujem, nema neke potrebe za lažiranjem fonda, jer se upravo onaj plan koji treba biti izvršen često ne obavi u turističkom lovu /biznisu/, nego od domaćih lovaca iz udruge za bodove. Ministarstvo je ozbiljna institucija koja nema osnove za predstavljanjem onoga što nije. Lažnim podacima se bave neki drugi kako bi lovstvo u Hrvatskoj prikazali u boljem svijetlu. Mnoge vrste su pod strogom kontrolom Međunarodnih institucija (CITES) tako da tu nema prostora manipulacijama. Nitko nije toliko sumanut da odobri za odstrel 120 medvjeda bez razloga. Isto tako se štete od vuka plaćaju u ogromnim iznosima i to opet iz nekog razloga. Drugi par rukava je kojom dinamikom i kako redovito. Tu još nije sve „leglo“ kako treba. Čovjeku koji je izgubio od vuka 14 ovaca ove zime treba promptno isplatiti štetu! Udruga iz Makarske također trpi štete od vuka na divokozama i muflonima. To netko treba platiti.

Vjerojatno vas neki ljudi ne vole, jer ste lovac. Što im možete poručiti? Zašto vas lov privlači?

Tko uopće danas nekog voli ako nema neke koristi ? Osim najbližih i psa? Nikakve osobite poruke osim da kao lovci ne tražimo razumijevanje, ali tolerancija treba postojati. Teško je i gotovo nemoguće naći toleranciju u široj populaciji. Želja za lovom nema nikakve veze s kompleksima i tjelesnim nedostacima, kako se često dade pročitati od gnjevnih. Lov je prvenstveno rekreacija, suživot s prirodom, eksperiment vlastitih mogućnosti i sposobnosti. Opuštanje i relaksacija povezano s uzbuđenjem i otkrivanjem destinacije, ponašanja divljači i kao kruna svega, nagrada za sebe je ponekad i sam čin odstrela, još ako je odstrel pravilan, odabrano grlo zadovoljava razumni kriterij, zadovoljstvo je veliko.

Je li vam ikada bude žao ubijene životinje? Kakve osjećaje imate prema svojoj lovini?

Dolazi i to polako s godinama. Dakako da češće razmislim o tome kako je život ugašen i to je nesporno, ali čemu tako razmišljati? Upravo se zato milijuni ljudi razlikuju. Svako ima svoje stavove, svoje poglede i procjene, ambicije i želje. Riječ trofej je imala osobito značenje u starih Grka. Otuda i njezino vrednovanje koje apostrofiram budući najviše prakticiram lov u tom kontekstu. Također lovim sitnu divljač nešto više u zadnje vrijeme, od kad imam kratkodlaku njemačku ptičarku koja je trebala biti kućni ljubimac, ali je pokazala sjajne sposobnosti i volju pa joj je udovoljeno (smijeh).

Što bi se dogodilo kada se medvjedi, vukovi i neke druge životinje ne bi uopće lovile po Hrvatskoj?

Vuk i medvjed su na vrhu hranidbenog lanca, praktično nemaju neprijatelja koji će ih pojesti. Vuk i nije lovna divljač, pa se i ne lovi, osim u par izuzetnih prilika, stroga kontrola. Pretpostavka je da nešto strada od onih koji trpe štete. Medvjeda se procjenjuje populacija u Hrvatskoj na tisuću, a na temelju analiza koje će doskora biti objavljena se dopušta moguća brojka od 1200. Kvota je 120 za odstrel. Lovačka društva, Hrvatske šume, neki privatni lovozakupnici od ministarstva zadužuju markice sa brojevima i plan je definitivno potrebno provesti. Najviše po društvu bude po 1-2 markice. Hrvatske šume dobiju zavisno od teritorija kojim gospodare više puta toliko. Dio medvjeđih trofeja odlazi stranim lovcima, a dio ostaje. Što bi se događalo da se ta kvota ne odstrijeli ne mogu procijenit ali prekobrojnost određene vrste redovito donosi probleme. Stradala bi druga divljač, medvjedi bi se približili naseljenim područjima, što se često može vidjeti na Aljasci, Yukonu i nekim područjima gdje doslovno ulaze u naseljena mjesta. Dalje se može pretpostaviti. No ne znači da će ta kvota nužno ostati. Tko zna što nosi budućnost? Neku životinjsku epidemiju, bolest koja će vrstu desetkovati i samim tim brojka opasti i do odstrela se više neće moći, hipotetski.

Lov na šljuke

Svojedobno su postojale ideje da Srđ bude lovište. Recite nam nešto o tome.

Bilo nas je koji smo razmišljali prije 20-ak godina da bi Srđ mogao biti, ne doslovno lovište, jer je lovište danas, nego Park Prirode po uzoru na Biokovo, Dugi Otok, Kopački rit… - mjesto gdje, između ostaloga, ima divljači, poseban je režim, a lov se svodi na doslovno nekoliko dana u godini. Usporedili smo uloženo i dobiveno, promociju, važnost i pozicioniranje u vrhunskim svjetskim destinacijama. Našlo se je da je Srđ izvrsno stanište za muflona i jelena lopatara, da bi površina bila nekih 600 hektara i u smislu parka prirode prvenstveno izletište i rekreacijska turističko pješačka zona. Međutim nerazumijevanje i nepoznavanje tematike nekih lokalnih dužnosnika u lovstvu (a koji su bili na pozicijama da odlučuju) kojima to nije bio interes i „pobunjivanje“ lovaca s užeg područja da im to neće biti od koristi nego šteta, ideja se ugasila. Nitko nije znao kalkulirati što bi se time dobilo. A apsolutno ništa ne bi izgubilo. Sad ćemo još dugo gledati Srđ ovakav kakav jest, zapušten, svakih pola sata kolone smiješnih terenaca s Koreja-turistima će preoravati i uništavat ono malo po Srđu, remetiti mir i sklad, fauna će biti i dalje skromna, a vegetacija će koliko divljati, toliko biti nekontrolirano iskorištavana. Ti koji su se protivili toj ideji zacijelo nikad nisu bili na Biokovu ili nekom od 11 Parkova prirode u Hrvatskoj. I samo su u tom momentu gledali svoj interes.

Često ste putovali po svijetu i lovili na raznim kontinentima.  Iskustvo lova u Namibiji? Kako to kod njih ide, ima li krivolova, koliko sve to košta?

Imamo Udrugu koja okuplja lovce željne stranih destinacija, a skromnijih mogućnosti. Tražimo povoljne destinacije, prave trenutke kad je cijena dobra, kad je divljač prekobrojna ili je odobrena veća kvota iz nekog razloga. Neki promotivni lov…

Namibija je najbolja Afrička lovna destinacija, politički i sigurnosno stabilna zemlja bez tenzija i nemira. Vlast i državne službe su u rukama crnih, ali su oni itekako dobro shvatili da je suživot s bijelcima jako koristan, tako da bijelci nose mašineriju lovnog turizma. Nikakve komplikacije kod vize, putovanja i unosa oružja kao i dostave trofeja. Štoviše zadivljujuće jednostavno. Farme su sigurne i na njima se lovi kako sam već spomenuo, jedino i isključivo ono što si uzgojio smiješ i loviti. Koncesije i pravo lova u državnim otvorenim lovištima se kupuje godina za godinom. Tamo je drugi sistem, Država ti točno i decidirano prodaje koncesiju i kvotu, a na tebi je da zbrojiš možeš li to prodati, podmiriti uloženo i k tome zaraditi. Ne postoji simbolični najam kao kod nas i to na 10 ili 30 godina.

Često koristimo priliku kad se u lovištima prakticira „culling“ – redukcija prekobrojne ili nepotrebne divljači. Do toga dolazi kad je loša godina, malo kiše, malo hrane, divljači puno i postoji opasnost od ugibanja ili epidemije. Tada farme izlovljavaju i prodaju meso. Odlična prilika za loviti po dobrim cijenama i pri tom doživjeti afrički lov. U Namibiji krivolov ne postoji. Protiv krivolova se bore svim sredstvima, pa čak i najgorim mjerama kad nerijetko ili krivolovci ili rangeri stradaju. U drugim afričkim zemljama ima krivolova, primjerice u Južnoj Africi, Zimbabveu, Mozambiku…, gdje se divljač masovno progoni psima i ubija. Poznate su organizirane bande koje istrjebljuju nosoroge radi rogova, koji Kinezima itekako znače.  Organizirani lov u Namibiji sa 10 dana boravka i odstrelom 10 uglavnom antilopa i gnuova može koštati do 3000 eura i manje. S obzirom na cijene nekih vrsta kod nas i Evropi, to je jeftino.

Španjolska je primjer savršenog lovnog gospodarenja. Tamo je lovstvo doslovno industrija. Divljač se „proizvodi“ i pušta u lovišta u stotinama tisuća grla. Populacija oko 55.000 španjolskih kozoroga je zavidna, dok kod nas muflone i divokoze gotovo na biološkom minimumu se broje u desecima, rijetko stotinama. Istog tog kozoroga u aranžmanu možete dobiti i za 1000 eura.

U Engleskoj je 600.000 ljudi involvirano u lovstvo, ostvari se prihod od 2,5 milijarde funti, a direktno u lovu se zapošljava 74.000 ljudi i stručnih osoba.

Maro Marušić

Popularni Članci