Što je za vas glazba i umjetnost?

Muzika je moj svijet i moj život. Ništa bolje ne razumijem, niti me bolje razumije od muzike.

Ono nešto bez čega ne mogu zamisliti sebe kao biće, ono što me ispunjava i obuzima do posljednje pore. Kada na koncertima ugledam ljude ispred sebe, nasmijane, koji u glas pjevaju moje pjesme, uvijek zahvalim Bogu što mi je dao priliku da se bavim muzikom, da se bavim poslom koji neizmjerno volim i trudim se da opravdam ukazano povjerenje.

Koliko je za vaše radove bitna emocija? Od kud crpite inspiraciju?

Inspiracija je svuda oko nas. Toliko neispričanih i dirljivih priča na koje ne možeš ostati imun i netaknut. Mnogo puta sam sebe nazvao “emotivnom spužvom“ koja ih upija i kao glumac koji dobije scenarij za neki dobar film, ja putujem iz uloge u ulogu prepričavajući i preživljavajući svaku od njih, na svoj način, svojom muzikom u kojoj mnogi pronađu makar dio neke svoje osobne priče. Izgleda jednostavno i lako, ali najteže je, a ujedno i najljepše pjevati o ljubavi. Čini mi se, da što sam stariji sve više, jače i dublje osjećam i  razumijem svaku notu i svaki stih.

Koji je vaš najznamenitiji trenutak u karijeri?

Iako sam se afirmirao mnogo ranije, dobio svoju prvu publiku, prvim CD-om "Kristina", moja karijera je dobila novi put i nova krila. Izlaskom pjesme "Pogledi u tami" koja i nakon toliko godina uvijek budi iste emocije i reakciju publike na koncertima, moja karijera je potvrđena od strane publike. Mogu slobodno reći da će ona uvijek biti moja osobna karta, pjesma po kojoj će me pamtiti mnoge generacije.

Koja je za vas najveća poveznica s Dubrovnikom?

- Ako vam kažem da sam davne 1987. godine svoj prvi sintisajzer kupio baš u Dubrovniku, reći ćete da izmišljam, ali zaista je tako. Moja tetka Borika, koja je živjela u Dubrovniku me dočekala na autobusnoj stanici sa svježim oglasima koje sam narednih nekoliko sati prelistavao u potrazi za mojom prvom Yamahom. Nikada neću zaboraviti neprospavanu noć u maloj sobi, dok se u polutami presijavao moj prvi sintisajzer s čijih tipki nisam skidao pogled, ne sluteći da ću 30 godina kasnije imati koncert baš u Dubrovniku.

Na vašim koncertima prosidbe su vrlo česte. Dirnu li vas takvi trenutci?

Moji koncerti su već postali prepoznatljivi po prosidbama, koje se, pogotovo u posljednje vrijeme sve češće odvijaju  uz pjesmu “Pogledi u tami“, reci da, koje im odsviramo nakon onog velikog “Da“, koje publika uvijek frenetično podrži ... I sam ne znam koliko smo imali prosidbi do sada. U šali kažem da ću završiti neki internacionalni kurs za matičara, pa da sve završimo na jednom mjestu. Sretan sam i počašćen što na takav način mogu učiniti nešto za njih, biti dio trenutka koji će sigurno pamtiti do kraja života.

U čemu je po vama tajna uspješnog braka? Kako iznenadite vašu suprugu za Dan žena?

Još uvijek ne znam napisati recept po kojem bi neko mogao urediti svoj život. Svako ga uređuje na svoj način, a svima  nam je zajednička tema ljubav. U ljubav moraš vjerovati, ulagati, dati sve bez imalo matematike ili interesa bez obzira bio to Dan žena ili neki drugi praznik. Moraš znati što želiš od života i kada nađeš onu pravu koja popuni svaku tvoju prazninu i postane tvoja druga polovina i tvoj najbolji prijatelj, čuvati je, svakodnevno iznova osvajati, voljeti i graditi svoj život na temeljima uzajamnog povjerenja i poštovanja.

Što možemo očekivati u subotu u Revelinu?

- Biti će to moj prvi koncert u Dubrovniku i radujem se što ću imati priliku predstaviti se Vašoj publici onim na čemu sam radio zadnjih 18 godina. Svaki koncert je priča za sebe i sa svakog od njih nosim lijepe uspomene prepune emocija i odlične energije. Trudim se da uvijek mijenjam svoj nastup i interakciju s publikom i svaki put uradim nešto novo i drugačije, te ću se potruditi da publika u Revelinu uživa u dobroj svirci i dobrom repertoaru.