Razgovarala: Ivona Butjer

-Danas obilježavamo Dan antifašističke borbe. Smatrate li kako je njena vrijednost dovoljno prepoznata u Dubrovniku, ali i Hrvatskoj?

To je interesantno pitanje! Vjerujem kako je njena vrijednost ipak prepoznata, i to isključivo iz razloga što još uvijek postoje neke generacije koje su kao djeca o tome dobro upoznavane, kroz školski sustav i slično. Ipak, bojim se da su nove generacije o tim vrijednostima upoznavane sve manje jer školski sustav odnosno udžbenici i predmeti koji se bave tom tematikom sustavno zaobilaze tu problematiku. Zapravo, ne samo da je zaobilaze nego je i krivo interpretiraju, afirmirajući neke druge vrijednosti iz tog razdoblja, hotimično ili ne.  

-Nedavno su objavljeni rezultati istraživanja o navikama mladih koji žive u većim dalmatinskim gradovima o tome koliko čitaju ili idu u kazalište, kako provode slobodno vrijeme, što slušaju, ali i o njihovim uvjerenjima. Tako su se dubrovački učenici u najvećoj mjeri izrazili kao desničari, ali i da dosta njih rado sluša Marka Perkovića Thompsona.

Mislim da mladim ljudima nije imanentno da budu desničari. Mislim da oni ne znaju dovoljno što to znači biti desničar ili ljevičar, ili im taj svjetonazor netko nameće. Veza crkve sa školom je veoma bliska, čak i više nego što je to normalno, i smatram kako djeca odgovaraju na ta pitanja bojeći se da ne bi eventualno bili podlijegavani nekim sankcijama jer vjeronauk je predmet. Prije nekoliko dana sam slušao pripreme za polaganje državne mature pa je vjeronauk, poslije matematike ili Hrvatskog jezika, drugi predmet koji je polagan na državnoj maturi. I ja sam također išao sam na vjeronauk, ali ne kroz školu, nego u crkvi gdje je mjesto tome naučavanju.

DIO THOMPSONOVIH PJESAMA MI SE SVIĐA, DIO JE POSVE NEPRIHVATLJIV

-Ovih dana se velika prašina podigla oko utakmice Hrvatska-Češka na Europskom nogometnom prvenstvu, ne samo zbog baklji i izgreda, nego i zbog ustaških obilježja. Kako gledate na to?

To je pomodarstvo. Mislim da su mladi ljudi u to uvučeni i ne vjerujem da su oni zapravo ni ustaše, ni fašisti. Poslije osamostaljenja Hrvatske, to je protežirala i državna vlast, a isto se protežiralo i u zabavne svrhe, ne zato jer je netko takvih uvjerenja nego zato što je to bilo pitanje stjecanja biznisa. Naposljetku, taj cijeli projekt Thompsona je upravo tome posvećen. Moram reći da se meni njegove određene pjesme sviđaju, no dio mi je posve neprihvatljiv. Ali tko voli nek' izvoli.

-Tomislav Karamarko je danas, kad je izvijestio javnost kako je podnio ostavku, kazao kako je dobra stvar što je HDZ vratio korijenima i dr. Franju Tuđmanu. Obzirom na neuspjeh Vlade, smatrate li kako bi se HDZ mogao odmaknuti od Karamarkovog puta i ideološki se više približiti centru?

Ne bih volio puno baviti Tomislavom Karamarkom. Njega treba ostaviti HDZ-u. Njegovim odlaskom se ova zemlja oslobodila njega i ni u kom slučaju ga ne bih uspoređivao s prvim hrvatskim predsjednikom koji je imao jedan vrlo prihvatljiv i odgovoran odnos prema antifašizmu što s Karamarkom uopće nije slučaj. Za njega je antifašizam bio jednak komunizmu što je glupa usporedba i ne bih na to trošio puno riječi.

HASANBEGOVIĆ JE FLOSKULA!

Međutim, vrlo često se može čuti kako se petokraka može izjednačiti s ustaškim 'U' jer su i pod komunizmom rađeni zločini, premda ideologije imaju sasvim drugačije temelje.

-To je lako reći, ali treba i dokazati rečeno. Ustaštvo je bazirano na zločinima, to je zločinačka ideologija i to uopće nije diskutabilno. U svakom žitu ima kukolja, ali treba sagledati razloge. Lako je nama danas pričati o nekim stvarima koje su se dogodile prije 70 godina, no događaji se ne mogu izvlačiti iz konteksta vremena. Priča se o Bleiburgu, Križnim putu, a nitko ne govori što se događalo u Francuskoj kad su građani Pariza, kad je oslobođena Francuska gotovo u nekoliko dana, golim rukama uništili nekoliko desetaka tisuća kolaboracionista. To je rat, poguba ljudske naravi, ali sigurno partizanske jedinice, kao ni one Narodnooslobodilačke vojske nisu bazirane na zločinačkoj ideologiji, kao ni sam antifašizam. No, ustaški pokret je to definitivno bio.

-Donedavnom ministru kulture Zlatku Hasanbegoviću se pripisuju po mnogima neprihvatljive izjave poput one kako je antifašizam floskula koje nema u Ustavu.  

On je floskula koja se održala svega nekoliko mjeseci! Nema se tu puno toga za reći osim da je dobar dio njegovih izjava, ali i političkog puta, apsolutno neprihvatljiv.

-Jugoslavije već odavno nema, no sve je popularnije zazivanje Tita kada se često može čuti kako je tada sve bilo puno bolje. Što je, po vama, bilo bolje?

I ja sam to tvrdim! Dobrim dijelom se osvrćem i na mladost koja se sama po sebi bila bolja nego neke starije godine, međutim, općenito govoreći odnos prema životu, radništvu, malim ljudima bio je puno humaniji. U to vrijeme je nekoliko stotina tisuća stanova izgrađeno, a u Dubrovniku je od početka '60-ih i 70-ih godina poduplan taj broj. Kad pogledate zadnjih 25 godina, vidjet ćete kako je po tom pitanju napravljeno jako malo. Radnici danas nemaju šanse uopće razmišljati o kreditu, a kamoli o stanu. U vremenu o kojem govorima ljudi su dobivali stanove od poduzeća u kojima su radili na korištenje, a neki su ih i kupili. O zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju da ne govorimo. Na fakultet se upisivao tko je htio, u Zagreb, Sarajevo, Beograd, Ljubljanu, a danas su vam, ukoliko ste slabijeg imovinskog stanja, najčešće zatvorena vrata, bez obzira koliko ste napredni.

LJEVICE U HRVATSKOJ NEMA

-Kakav je danas odnos ljevice prema radništvu?

Dosta lošiji, ljevica se takvom problematikom gotovo i ne bavi. Zapravo mi je jako teško govoriti o ljevici danas. Postavlja se pitanje što je to ljevica. Oni tvrde da nisu ljevica nego lijevi centar, i to je zapravo istina. Teško da u današnje vrijeme uopće možemo govoriti o ljevici kakva je ona nekoć bila. Konkretno, mislim da u Hrvatskoj ljevice nema.

-Dubrovnik je bio napadnut tokom Domovinskog rata, no s obzirom na rezultate izbora možemo reći kako su njegovi birači ipak nešto više lijevo nastrojeni, obzirom kako je već godinama na čelu Grada Andro Vlahušić s lijevom koalicijom, a na posljednjim parlamentarnim izborima pobijedio je nekadašnji predsjednik Ivo Josipović.

To je jedna stvar koja raduje, ali koja više govori konkretno o tim ljudima kao što je sadašnji gradonačelnik Dubrovnika Andro Vlahušić ili bivši predsjednik RH Ivo Josipović i njihovom ljevičarstvu, pogledu na svijet i programima koje ljudi razumiju i prihvaćaju. Mislim da se u tom slučaju ljudi nisu prevarili jer su dali glas onima koji su bliže narodu.

-Obilježavanje Dana antifašističke borbe je i uspomena na osnivanje Prvog sisačkog partizanskog odreda. Što ga veže s Dubrovnikom?

Prvi komandant Odreda je bio Vlado Janjić Capo koji je zadnjih 30 godina svog života proveo u Dubrovniku, a živio je na adresi Trpanjska ulica 1, poprilično povučeno. Mi već dugo vremena šaljemo zahtjeve Gradskom vijeću da se tom čovjeku da bar dio te Trpanjske ulice. On je prvi partizan Europe, a sisački partizanski odred je bio prva vojna formacija koja je krenula u borbu protiv fašizma. Međutim, zasad u svom naumu ne uspijevamo, a u Dubrovniku je onako 's nokta' jedna ulica nazvana Ulicom Mile Budaka, ministra u NDH. Zahvaljujući naporima, između ostalog i ove udruge, njeno je ime poslije nekog vremena  promijenjeno, ali još uvijek imamo ulicu s jednim problematičnim imenom, a to je Ulica dr. Ante Šercera koji je bio diplomat i visoki dužnosniku NDH.

To su veliki datumi, poginulo je puno ljudi, a veliki dio svijeta slavi borbu protiv fašizma. U Drugom svjetskom ratu poginulo je oko 60 milijuna ljudi od zla fašizma. To je jedna velika brojka, a mi se na ovaj dan prisjećamo svih tih ljudi. Prisjećamo se poginulih boraca u Dubrovniku kojih je u narodnooslobodilačkoj borbi bilo oko 1 500. Bilo je 9 tisuća žrtava fašističkog terora. I poginulim borcima, i žrtvama fašizma, ali i našim poginulim braniteljima smo odali počast te smo položili vijenac i poklonili se na spomen-groblju, u čast njihove žrtve i zbog doprinosa našoj slobodi.