PASTOR NENO STANKOVIĆ 'U mladosti sam izlazio i zabavljao se kao većina, ali osjećao sam prazninu, te se okrenuo Isusu'

Autor: dubrovackidnevnik.hr
Neno Stanković pastor je protestantske crkve Riječ života, koja dugi niz godina djeluje u Dubrovniku

Naš sugrađanin Neno Stanković pastor je dubrovačke protestantske crkve Riječ života. Na tu je dužnost stupio prije tri godine, a puno prije toga poznat je bio u Gradu po svome frizerskom salonu, koji se prvo nalazio u Hotelu Argentina, potom u Rixosu i naposljetku u Excelsioru. U međuvremenu, pastor Stanković je napustio, da tako kažemo, svjetovni posao i u potpunosti se posvetio duhovnom pozivu na čelu dubrovačke crkve. Povodom skorašnjeg Kristovog rođendana sa Stankovićem smo popričali o aktualnostima crkve Riječi života i njihovog pogleda na svijet, religije i duhovnost.

Približite nam malo Vašu crkvu i usporedite je s nekim tradicionalnim crkvama.

Savez crkava Riječ života spada u crkve reformacijske baštine. Evo baš smo nedavno imali obljetnicu 500 godina od reformacije koja je nastala zbog nezadovoljstva u upravljanju Katoličkom crkvom. Reformacijske crkve Isusa i Sveto pismo stavljaju na prvo mjesto. Vjerujemo da je Biblija riječ Božja koja je dana ljudima na Zemlji, tako da su nam Isusove riječi vrhovni autoritet. Tradicionalne crkve kasnije uzimaju razne bule, skripte, neke dodatke Svetom pismu, dok naše crkve nemaju tih propisa, samo riječ Božju kroz Bibliju.

Mislite li da je današnja Biblija kroz stoljeća ostala ista kao izvorna? Jesu li možda razne pape, koji se kroz povijest nisu pokazali najboljim ljudima, možda mijenjali neke stvarčice u Bibliji i dopisivali nešto novo?

Postoje razna arheološka istraživanja koja dokazuju da je Stari zavjet izvoran. Na starim kamenim pločama arheolozi su pronašli ostatke iz Biblije koje su identične zapisanim riječima koje i mi danas čitamo. Čak i zarezi. Ljudi koji su se bavili prepisivanjem Starog zavjeta znali su reći da bi voljeli da više puta umru, nego da nešto pogriješe u prepisivanju. Što se tiče Novog zavjeta, on se kroz stoljeća možda neznatno mijenjao zbog prijevoda s grčkog jezika koji je bogat, ali izvorna riječ Božja nije izgubila smisao.

Vaša crkva, zanimljivo, ne krsti malu djecu.

Da, mi se krstimo u odrasloj dobi, baš poput Isusa, koji je imao oko 30 godina kada se krstio, temeljem njegove odluke. Katolička crkva dosta gaji norme i pravila, u što spada i krštenje male djece. Mi, s druge strane, ne želimo krstiti djecu zbog roditeljske želje, nego njihove osobne. Zato oni tek u odrasloj dobi biraju hoće li se krstiti ili ne, hoće li slijediti Gospodina ili ne. To je njihov život, njihova odluka, a ne roditelja.

Za razliku od klasičnih bogoslužja, vi često na misama pjevate, plešete, smijete se... Nekako je opuštenije nego kod katolika ili pravoslavaca. Bi li se i te tradicijske crkve trebale mijenjati, prilagođavati nekim novim vremenima?

Činjenica je da su one ostale u nekim prošlim stoljećima, te nisu okrenute modernim vremenima. Tek u posljednje vrijeme papa Franjo radi zaokret. Kada pogledamo Bibliju, vidimo da je, primjerice, David svirao i pjevao. Zapisane su i riječi: Slavite Gospodina, pjevajte mu, plešite… Kada razumijemo spasenje, da nas je Isus spasio od vječne propasti i pakla, kako se čovjek neće radovati. To je radosna vijest, evanđelje.

A papa Franjo. Vaše mišljenje o njegovom djelovanju?

Druga Božja zapovijed govori o idolopoklonstvu, odnosno zabranjuje klanjanje simbolima, a Katolička crkva to često radi, a papa joj je na čelu. Uostalom dio tradicije naslijedila je iz poganskih običaja za vrijeme Rimskog carstva. Pa evo recimo Božić, za kojeg postoji puno dokaza da se nije zbio u prosincu, jer se spominju pastiri koji su bili vani i spavali na otvorenom. To u prosincu nije moguće, vjerojatno je riječ o proljeću ili jeseni. Ali Katoličkoj crkvi su važniji obrasci ponašanja od samog sadržaja.

Kako gledate na proslavu Božića u Zapadnom svijetu koji pršti od materije i konzumerizma?

Pa čak ne gledam negativno. Bolje da se ljudi ponekad, pa čak i ovakvim načinom, sjete da je došao Isus, nego nikad. Što se tiče običaja kićenja bora to je germanski, odnosno poganski običaj, koje smo spominjali prije, a koji je Katolička crkva preuzela. Iako mislim da nije ništa loše u svemu tome kako ljudi slave Božić - da se raduju, pjevaju, popiju nešto umjereno…

Da se vratimo malo na vašu priču. Kako ste vi osobno doživjeli poziv Boga? Ispričajte nam to iskustvo približavanja.

U mladosti sam živio kao većina ljudi, pogotovo u ta vremena devedesetih godina, koja su bila teška. Družio sam se s ekipom, zabavljao, izlazio vani, znao koju popit, ali nije me to sve uopće ispunjavalo. Bio sam nervozan, osjećao neku prazninu u sebi, i trebala mi je neka pomoć da me izbavi iz svega toga. Prijatelj mi je pričao o Isusu i misama koje se održavaju, te me pozvao da dođem. Pristao sam i na jednom služenju, osjetio sam kako me Gospodin dotaknuo i vidio sam da je to ono što tražim. Naravno, nije se sve to odigralo preko noći, u početku je bilo puno iskušenja. Kada mi je Bog počeo vraćati vjeru i volju u život, onda sam ga opet nakratko napustio, jer je kao sada sve dobro. Bog me popravio i sredio, sada sam dobro, pa opet idem ja živjeti svoj život. Ali to što me dotaknulo, ostalo je i opet me zvalo da dođem. Duša svih ljudi vapi za Bogom i zove na taj put, samo ju se često ne čuje. Od trenutka kada sam se vratio u crkvu, pa sve do danas sam tu, te sam u međuvremenu naslijedio Roberta na mjestu pastora.

Koliko vas trenutno ima, koliko brojite članova?

Ima nas 40 do 50 ne računajući djecu, jer oni moraju odlučiti o svome putu kada odrastu. Mi im možemo biti primjer odgajajući ih u pobožnosti, pa će oni sami odlučiti o svom putu kada za to dođe vrijeme.

Tijekom našeg razgovora više puta ste istaknuli da je Isus Krist jedini put i istina prema Bogu. Što s onim ljudima koji su se rodili u kulturama gdje kršćanstvo nije dominantna religija, poput Indije, ostatka Azije ili Afrike. Mogu li se i oni spasiti?

Ja osobno mislim da svi ljudi na Zemlji koji traže istinu, put i spasenje prije ili kasnije dođu do Isusovih riječi. Gospodin se ne krije, svi koji ga traže, naći će ga. U Svetom pismu piše kako sve što postoji svjedoči za Boga, pa tako i hinduizam i slične religije. Ne može ovo savršenstvo nastati samo od sebe, mora postojati Stvoritelj, isto kao slikar koji je naslikao sliku na zidu. Jedan je čovjek kazao da je ovaj svijet, ako je nastao slučajno bez Tvorca, otprilike isto kao da je u tiskari eksplodirala bomba, pa je uslijed te eksplozije nastao fenomenalan rječnik. Nemoguće je da se iz čiste slučajnosti stvorio ovako fenomenalan planet. Vratimo se na vaše pitanje. Ne biste vjerovali koliko crkava postoji diljem Indije i Kine. Tamo milijuni ljudi svjedoče Isusovim riječima i šire evanđelje. Veliki svjetski mediji to nikad ne prikazuju, a po ledinama i stadionima u Aziji i Africi dolaze stotine tisuća ljudi. Što se tiče duhovnosti, po mome mišljenju, Europa je u najgorem stanju.

Kako reformacijske crkve gledaju na homoseksualnost, pobačaj, rastave braka, umjetnu oplodnju…?

U početku je Bog stvorio Adama i Evu, a ne Adama i Stevu, odnosno vjerujemo da je žena stvorena za čovjeka. Uostalom da nije tako čovječanstvo bi propalo, jer ne bi bilo potomaka. Drugim riječima, mi ne podržavamo homoseksualnost i smatramo da je ta radnja nemoralna. Mediji i neki pojedinci taj naš stav mogu nazivati govorom mržnje, ali vi ste me pitali, a ja vam odgovaram. Valjda je to sloboda govora. Što se tiče abortusa, i protiv smo toga, jer smatramo da život počinje začećem, a život je svet, i ne smije se prekidati.

Vrijeme je Božića, rođenja Kristovog. Recite nam za kraj koje vas Isusove riječi i(li) djela najviše inspiriraju.

Meni su najsnažnije Kristove poruke o Kraljevstvu nebeskom. Kako trebamo živjeti ispravan život i pripremati se za kraljevstvo. Na jako puno mjesta u Bibliji, Isus spominje kraljevstvo, i to je jako važna njegova poruka. Osim toga, važna je vjera u Isusa da je on jedini put, istina i život. Otkupljenje je isto važna stavka iz njegova života. Da nije otkupio naše grijehe, ne bismo imali nade.Za kraj bih spomenuo važnost Duha svetoga, preko koga mi komuniciramo i koji je jako važan. On nas tješi, da je nam darove, a mi izražavamo zahvalnost.

Pastore, hvala na razgovoru, sretan Vam Božić.

Sretan Božić Vama i vašim čitateljima.

Maro Marušić

Popularni Članci