Kako je započela vaša ljubav prema vaterpolu?

Vaterpolo igram praktički oduvijek. S tri godine sam počeo odlaziti na bazen u blizimi svoje kuće i tamo je otpočela moja ljubav prema vaterpolu, prema bazenu i prema sportu općenito.

Cijelu svoju igračku karijeru proveli ste u napuljskom Possilipu. Zašto Jug?

Iskreno, neke od najljepših trenutaka života proveo sam u tom klubu, bili smo šampioni, osvajači, ali, malo pomalo, u Possilipo se ulagalo sve manje, razina igre i kvalitete općenito je pala. Ovdje, u Jugu sam vidio novu priliku.

Za talijanske medije ste izjavili da je VK Jug za tebe kao Real Madrid za nogometaša?

Da, Jug je jedna od najpoznatijih i najboljih vaterpolskih ekipa na svijetu. Naravno da mi je bila čast, ali izazov steći iskustvo u ovom klubu.

Usprkos tome, pojavili su se napisi kako niste sigurni u budućnost u Dubrovniku, pričalo se i o navodnim pregovorima s Bresciom?

I sam sam pročitao nekoliko takvih tekstova i moram reći kako su potpuna izmišljotina. Istina je da sam vodio pregovore s Bresciom prije početka ove sezone, ali je očito da nisam pristao i došao sam igrati ovdje. Ne znam kakvi su mi igrački planovi za sljedeću sezonu i ne planiram odlazak u Bresciu.

Pridonosi li takvom razmišljanju i atmosfera u Dubrovniku? Kakav je osjećaj igrati za Jug?

Ovdje je predivno. Već na prvu sam osjetio važnost vaterpola u ovom gradu. Svi znaju za Jug, svi vole vaterpolo i vlada pozitivna atmosfera. U Italiji, kad se igraju važne utakmice, podrška s tribina je velika, ali za neke manje utakmice uopće nema interesa. I u tome je razlika. Na prosječnoj utakmici Juga navijača je koliko na tri ili četiri utakmice u Italiji zajedno.

U Dubrovniku ste od rujna, već ste uspjeli uvidjeti uvjete, pozitivne i negativne strane Juga. Koji su, po vama, najveći problemi kluba?

Već sam rekao kako je Jug zasigurno jedan od najboljih i najkavlitetnijih klubova u svijetu. Zaista se, u ova tri mjeseca nisam susreo s nekim problemima. Kroz razgovor sam čuo da se često spominje bazen kao slaba točka, ali je meni stvarno predivan, jedan od ljepših na kojem sam igrao. Zadovoljan sam u potpunosti, ne samo uvjetima u klubu, nego cijelim Dubrovnikom i onim što mi ovaj grad pruža.

Obzirom da si novo pojačanje Juga, novi ste i u cjelokupnoj ekipi. Kakvi su drugi igrači?

Slažem se jako dobro sa svima. Ne pričam hrvatski pa sam očekivao da će mi biti teško, ali nisam osjetio nikakve poteškoće. Mnogi od mojih suigrača pričaju talijanski, a oni koji ga ne govore, s njima komuniciram na engleskom. Vrlo je važno i što smo baš prava ekipa, često popijemo kavu, izlazimo na večere, družimo se. To zajedništvo je jako bitno.

Nakon prošlogodišnjeg Svjetskog prvenstva postali ste zvijezda u Italiji. Kako to utječe na vaš život? Je li se broj obožavateljica povećao?

Zaista se ne doživljavam zvijezdom. Nakon prvenstva, više ljudi me počelo prepoznavati na ulici, no ne mislim da sam superstar, a što se obožavateljica tiče, mogu reći da nisam doživio neke neugodnosti.

Vrlo ste aktivni na društvenim mrežama, a u posljednje vrijeme na njima dijelite i fotografije Dubrovnika uz rečenicu kako je ovdje započeo vaš novi život. Sviđa li vam se taj 'novi život' u Dubrovniku?

Itekako. Sretan sam što mi se pružila prilika da dođem ovdje. Presretan sam. Sretan sam s ovim velikim klubom, s mojom ekipom, s ovim gradom koji kao da je ispao iz bajke. Ja sam sretan čovjek.

Već ste rekli kako provodite dosta vremena sa suigračima. Jeste li otkrili noćni život u Dubrovniku? Kako biste ga ocijenili?

Ne bih baš rekao da sam puno otkrivao noćni život, a i, bez ljutnje, ne mogu reći na da je posebno zastupljen u Dubrovniku. Tu i tamo, vikendima kad smo bez obaveza, popijem piće s ekipom iz kluba, ali ništa posebno. Grad u cjelini je puno mirniji od onoga na što sam navikao u Italiji.

Mogu li se Dubrovnik i Napulj usporediti? 

Po meni, čnema baš nekih sličnosti između ova dva grada. Napulj je grad od dva milijuna ljudi, kaotičan, glasan, a Dubrovnik je, s druge strane, miran, tih. Ipak, ono što se može usporediti su ljudi. Mislim da je mentalitet Hrvata i Talijana jako sličan. I jedni i drugi su temperamentni, ali uvijek spremni pomoći, ljubazni, nasmijani. 

Mnogi govore kako su Hrvatice među najljepšim ženama na svijetu. Kako biste ih vi ocijenili? Kakve su Dubrovkinje?

Iskreno, nisam imao neku priliku za upoznavanje puno cura ovdje. Ne izlazim previše, a i dosta djevojaka ne govori talijanski, ja ne govorim hrvatski, engleski mi nije najjača strana. Vjerujem da ću za koji mjesec moći puno bolje odgovoriti na ovo pitanje.

Kako je vaša obitelj reagirala na vaše preseljenje u Dubrovnik?

Kroz cijeli moj život obitelj mi je bila podrška pa tako i prilikom mog prelaska u Jug. Svjesni da je ovo jedan veliki korak naprijed u mojoj karijeri i potpuno su uz mene. Došli su me podržati već na par utakmica, što mi je puno značilo. Dijele moje oduševljenje, kako klubom, tako i Gradom.

Što je s vašom djevojkom? 

To je malo kompliciranija situacija. Naime, ona trenutno živi u Miamiju, tako da, i da sam ostao u Italiji, ne bismo, nažalost, provodili puno vremena zajedno. I ona i ja vodimo dinamične živote, no naučili smo na takav način funkcioniranja.

Već s 24 godine izgradili ste zavidnu sportsku karijeru i upisali se među najbolje vaterpoliste u Europi. Koji su vam planovi za budućnost, što nakon sportske karijere?

Paralelno sa sportom, radio sam na sebi i u drugim segmentima. Na završnoj sam godini komunikologije u Italiji, točnije nedostaju mi još dva ispita kako bi završio fakultet. Ipak, još ne razmišljam toliko daleko u budućnost.