I ne samo da za njenu smrt dan danas nitko nije odgovoran, nego akteri njene smrti danas imaju svoje vozačke dozvole u ruci, a kao argument im se navodi da su sada obiteljski ljudi, a da im zabrana upravljanja otežava svakodnevni život.

Otežava svakodnevni život

Budimo na čisto, u Hrvatskoj se mjesečno dogodi na tisuće prometnih nesreća. Zasigurno i mi upadamo u statistiku onih kojima se prometna nesreća dogodila ili će se pak dogoditi. Kategorija utrkivanja na autocesti nije prometna nesreća. Tu jednostavno niste imali nesreću nego ste imali namjernu namjeru ugroziti svoj, a a što je još gore,  i tuđi život.

I naravno, ne može sve proći nezapaženo u smislu da netko 1713 dana oteže s vještačenjima, da vještak vještaka kazneno prijavljuje i da ga optužuje za lažiranje vještačenja.

Osim što sudu otežavaju svakodnevni život, mnogi već 1713 oplakuju Ivanu, a zbog olakšavanja svakodnevnog života Marinu i Daliboru vraćaju licencu za ubojstvo.

Kada dolaziš iz društveno prihvatljive obitelji

Kate Erceg i Ana Andrijašević bi danas imale 29 godina da ih na nogostupu nije pokosio njihov vršnjak Ivan Primorac, sin lokalnog moćnika. Višestruko kažnjavani 17-godišnjak bez vozačke dozvole osuđen je na dvije i pol godine za dva mlada nedužna života. No, to nije sve naravno. Pošto je mladi Primorac iz visokopozicionirane i društveno prihvatljive obitelji, kazna zatvora mu je smanjena za šest mjeseci pa je i u zatvoru poluotvorenog tipa bio društveno prihvatljiv te ga je upravitelj kaznionice društveno prihvatljivo otpustio nakon 22 mjeseca.

Da je sve bilo ok i da nitko nije utjecao na pravdu sigurno potvrđuje i činjenica kako je otac Ivana primorca, Miljenko Primorac, tijekom sudskog procesa Ivu Sanaderu, tadašnjem premijeru, kupio novi blindirani BMW marke 7.

Briga njih za Ivanu i za pravdu

Točno 232 dana stajao je netaknut spis na karlovačkom Općinskom sudu, a u međuvremenu je pet vještaka radilo na navedenoj nesreći, neki su i zatezali, lagali, varali. Više od 100 tisuća kuna je koštao sudski postupak, a uz svu tu statistiku pravda ni dalje nije zadovoljena, a svi akteri su i dalje na slobodi. Nitko se nije sjetio Ivanine majke, njene obitelji, rodbine, prijatelja, cimerica, susjeda. Ti ljudi su društveno neprihvatljivi i oni nemaju pravo na pravdu. Pravo i pravda nikada nisu išli ruku pod ruku pa i oni koji se i danas s ljubavlju prisjećaju Ivane Obad, baš kao i Kate Erceg i Ane Andrijašević, nikada neće biti zadovoljni s pravdom. Kakva god pravda bila, njihovi najmiliji se fizički nikada neće vratiti, ali će onima koji su to omogućili, vozačka dozvola i dalje stati u novčaniku samo zato što im je novčanik debel i jer ga puni obitelj koja je društveno prihvatljiva i ima svoj 'svakodnevni život.'

Pravda očito ne stanuje u Hrvatskoj.

Pravda očito ne stanuje u Hrvatskoj.  Iznimka je ako ste prljavo bogati, toliko da u dva sata skupite 7 milijuna kuna za jamčevinu, ako vam tata može kupiti predsjedniku Vlade novi BMW, ako možete 'podmazati' korumpirane vještake. Jednom riječju možete je nazvati pravda, kakva je – takva je, a kupljenoj pravdi nećete gledati u zube.