Danica Juričić Spasović o Facebook razgovorima: Glup i gluplji

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: Goran Kovacic/PIXSELL
Danas je u medijima objavilo da će me imenovati za glasnogovornicu SDP-a. Pročitala sam negdje i komentar da sam već puno-govornica, ali znam što takvima smeta. Smatram da trebamo svi puno govoriti, razgovarati, objašnjavati i davati argumente SDP-u za pobjedu. Osjećate li i vi da smo kao društvo u glupoj situaciji i da kao u američkoj filmskoj komediji danas u raspravama tek važemo tko je glup, a tko gluplji? Jesmo, poglupavili smo. Cijelo društvo kao da ima kokošje pamćenje.

Oni koji ne čitaju News Bar propustili su duhovitu vijest da je u Hrvatskoj osnovana Udruga glupih građana (UGG) koja okuplja glupe ljude i one koji će to tek ostati. Ta udruga podigla je svoj glas i zahtjeva ustavnu zaštitu svojeg prava da se ostane glup. Temeljno je ljudsko pravo biti glup.

“Ako netko želi glasati na idućim izborima za HDZ to je njegovo pravo. Ako netko i dalje vjeruje u veliki trud i rad Zorana Milanovića to je njegovo pravo. Ako netko uporno daje zadnji novac Crkvi, jer vjeruje da će ići u pakao ako to ne uradi, pa to je njegovo pravo. Mi glupi ljudi smo svuda oko vas”, poručuju iz UGG.

Piše: Danica Juričić Spasović 

Dakle, osobno spadam u glupe, glasat ću za SDP. To je moje pravo. Znam da ima još glupljih od mene, oni će glasati za HDZ. To je, naravno, subjektivno. Svaki iz HDZ-a misli da je gluplji onaj iz SDP-a, i obratno. Naime, u SDP-u nismo toliko glupi da ne vidimo da je Karamarku i HDZ-u cilj onemogućiti Milanovićevu koncentriranost na teške društveno ekonomske probleme stalnim udarcima pod rebra.  Nismo ni mi toliko glupi da im ne znamo uzvratiti udarcima pod rebra, ali nam onda iz HDZ-a kažu da smo neodgojeni. Em smo za njih glupi, em smo i neodgojeni. Mi, pak, smatramo da oni imaju odgoj Crkve u Hrvata. To nije onaj duhovni odgoj koji zagovara Papa Franjo, a koji kaže da dobro može činiti i onaj koji nije iz tvoje grupe. Isus želi slobodne ljude, a ne indoktrinirane. E, sad, tu su među nama u Hrvatskoj i pametni, ti pokušavaju razabrati što je u svemu tome ispravno. Lako ćete ih prepoznati. Oni obično traže nešto puno bolje u svome životu. To je njihovo pravo. Čekaju od nas glupih i glupljih da nešto pametno učinimo za njih pametne, a onda će nam se pridružiti u promjenama.

Ja se bezpridržajno družim i s pametnima. (Ako vam ova nova riječ bezpridržajno zvuči čudno ili glupo, to je novi hrvatski jezik predsjednice države, a riječ je već kod mnogih ušla u upotrebu.) Dakle, jedna moja draga prijateljica je među pametnima i ne misli glasati ni za SDP ni za HDZ. Kad razgovaramo osjećam se bespomoćno glupo, jer joj nikako ne uspijevam objasniti zašto nije glupo da nama glupima ipak da svoj glas. Stalno je uvjeravam da će joj na vlast doći još gluplji, ali ne pomaže. A onda je ona rekla nešto pametno. Jednom se vozila biciklom u smjeru suprotnom od smjera kojim se u njezinu slavonskom mjestu ide u crkvu. Njoj u susret ide baka iz susjedstva. Smješka se, i moja prijateljica zastane, jer je ne samo pametna, nego je i ljubazna.
- Vi ne idete na jutarnju misu? – upita je baka.
- Ne ja ne idem u crkvu – uzvrati moja prijateljica.
Baka je gleda pogledom iz kojega se vidi da - ne kuži. - Ne idete u crkvu?
- Ne.
Nastalo je totalno zaprepaštenje i nevjerica. Baka je do tada mislila da je moja prijateljica OK.
- Vi niste naše vjere?!?!
- Ne.
- A koje ste?
- Nikoje.
Baka je zanijemila.

„Zamisli ti to?“, ispriča mi preneraženo prijateljica. Baba ju je proglasila nevjernicom i nenarodnom. Zapravo je posumnjala da je i ona od tih koji ne vole Hrvatsku. Upamtila je baba što je rekao Karamarko. U mojim je očima glupo čuđenje, i što ću, provalim pred prijateljicom glupost. Baba izlazi na izbore, ti ostaješ doma. Baba ide na izbore i glasa za onoga na kojega je na nedjeljnoj misi uputi svećenik. 1:0 za babu. Baba pobjeđuje, kužiš? Ali moja je prijateljica pametna i njezin je otpor jako tvrd. Ima izbor između glupih i glupljih i smatra da nema izbora. „Zašto ministar Maras nije „Zavrtio ideju“ prije tri godine, nego je taj projekt zavrtio tek sada?“, buni se ona. „Zato što ti je prije toga Sanader sa Žužulom u Veroni „Zavrtio Plivu“ i mnogo toga još i otišla lova iz zemlje. Kako  ne vidiš razliku?“, bunim se ja.

A onda se na fejsu pojavila i zanimljiva objava jednog Stipe, mislim da je član SDP-a. Piše on: Blokirani na strani hdz-a, Frankovci na strani hdz-a, branitelji na strani hdz-a, BABE na strani hdz-a, Crkva na strani hdz-a, Kolinda na strani hdz-a, Josipović na strani hdz-a, sportaši na strani hdz-a, kulturnjaci na strani hdz-a, Linić na strani hdz-a, (a o Tomcu da ne govorimo), Ustavni sud na strani hdz-a, dijaspora na strani hdz-a, moja pokojna baba na strani hdz-a, Mirela je na strani hdz-a, Bandić na strani hdz-a, još je samo LGBT zajednica ostala na našoj strani, ali ne čvrsto..., pa di smo mi!?

Stipe je zabrinut. To je njegov ironični biser. Pamti Stipina obitelj kako su već u više navrata glasovali za SDP, a nisu ih radi toga za nagradu zapošljavali, kao što je HDZ našao posla za svoje dok su ranije vladali, a i sad im obećavaju posao za članove obitelji. Stipe je zato na mukama kako da nezaposlene iz svoje obitelji opet nagovori da glasaju za SDP. Što je to tako dobroga na strani HDZ-a? „Svi trče tamo radi mirisa novca i pozicija koje će dobiti“, kaže mu familija. Tako se, zapravo, i na sitno opljačka država.

Pojavio se na fejsu i Anđelko: „Mene ne čude političari HDZ-a, nego njihovi birači. Da ti ljudi mogu biti toliko glupi, ja to ne mogu vjerovati. Sad sam se počeo diviti Titu – da je ovakve svakakve držao na okupu 40 godina“.

Onda se javio Ante: „Ma, i Tito je na strani HDZ-a. Svi su na strani HDZ-a. Vlada je stručna i sposobna“.

Pa se prepoznajući Antinu ironiju prema Milanovićevoj vladi javio Ivan: „Ma daj, Ante, ne brini, bilo je i bit će još HDZ-ovih vlada i to jako 'sposobnih' “.

Stipe to čita i osjeća se očajno glupo, zato što se glupima poput nas ipak najednom zna dogoditi bljesak sjećanja. Sjetio se Stipe kako je političarima HDZ-a  trošenje državnog novca često znalo izmaknuti kontroli, kako su u New Yorku plaćali boravak u najluksuznijem apartmanu, kako su ga trošili za kupnju različitih nepotrebnih stvari i skupocjenog Lamborghinija Diablo. Kad se pokazalo da je novac zapravo bio namijenjen za obrazovanje i zdravstvo, i za Pelješki most, i kako je na koncu jedan od njih završio u zatvoru. Ali, da Sanader iziđe iz zatvora i iziđe na izbore, oni gluplji bi opet glasali za njega.

Stipe je na mukama. Ne zna što će s brojnom obitelji, rođacima. Premijer Milanović je opet neki dan, kako to vole reći u HDZ-u, neodgojeno provocirao Karamarka stalnim pozivom na osobno sučeljavanje. Čim je Zavod za statistiku objavio da nam je godišnji proračunski deficit 18,8 milijardi kuna Karamarko ga je dočekao na štit da je skrivanjem više od 6 milijardi kuna na saborskoj sjednici obmanjivao javnost. Što vrijedi objašnjavanje da je Milanović govorio o obračunskom deficitu (kao i sve ranije HDZ-ove vlade), ali da je ovaj deficit prvi puta prikazan po metodi ESA 2010, prema kojoj su u deficit po prvi puta osim proračuna središnje države, ušli i proračuni lokalnih jedinica, fondova socijalnog osiguranja i tvrtke i neprofitne institucije koje financira središnja vlast (HAC, ARZ, HBOR i najteži HŽ-infrastrukture). Glupi to ne razumiju. Ali pametni bi to mogli shvatiti. Njima ide matematika. Deficit za 2014. iznosi 18,8 milijardi kuna. Deficit za 2011. iznosio je 25 milijardi kuna. Deficit je danas manji za oko 6 milijardi kuna nego u zadnjoj godini mandata HDZ-ove vlade u kojoj je sjedio i Karamarko. Ne znam pokušava li onda Karamarko uvjeriti sebe ili hrvatski narod da nešto nije u redu s hrvatskim deficitom. Nema on konkretnih prijedloga što bi on učinio, ni s deficitom, ni s javnim sektorom, ni s reformama ili investicijama da je on kojim slučajem premijer. Ako ikada predoči javnosti svoj njemački plan ekonomskog oporavka Hrvatske treba zahtijevati troškovnik: odakle će doći novac u proračun, koliki će biti rashodi i potrošnja i kako će ih i odakle podmiriti. Karamarko pati od sindroma čiji se simptomi očituju u ponavljanju nečega sto je nekada netko rekao, a da ni sami nisu sigurni je li to istina i treba li u to vjerovati.

Došlo je vrijeme da i vi pametni saslušate malo nas glupe.  Od devedesetih godina pod pokrićem domoljublja pljačka se država i vraća nas se po pet, deset godina unazad. A to je strašno glupo. Kao da imaš muža kockara, raspikuću, pa hajde ti stigni podmiriti sve njegove dugove, a love ionako nemaš previše. I taman se digneš do pozitivne nule, a on opet sve prokarta i proćerda. Tako nekako izgleda rad SDP vlade nakon HDZ vlade. Čak i kad nakon glupljih pokušavaš uraditi nešto pametno uvijek ispadaš glup. Stvarno iskreno, zar je onaj ministar Lalovac glup? Uporno proziva banke i guvernera Vujčića za nepravdu i nerad, stao je otvoreno uz najsiromašnije i otvorio svoju ljudsku dušu. To nikada nije učinio bivši HDZ-ov ministar financija Šuker.

I tako Stipe, sve ti je to proces dok ne dođemo kao društvo do neke kolektivne pameti i pamćenja. Mi glupi za sada ovako živimo i donosimo razliku tu gdje jesmo i onako kako znamo. Stipe, piši, govori i izdrži to da obitelji i prijateljima ne znaš objasniti zašto da iziđu na izbore i zašto da glasaju za SDP. Izdrži i da si u tome počesto sam. I znaj da nisi. Pametni kažu da je priznati da ne znaš kako bi sve to objasnio i početak kreacije. Ipak se pametni javljaju s podrškom iz Švicarke, Švedske, Australije… nova generacija hrvatskih  iseljenika koji znaju koliko se svijet mijenja, a time i način života i rada. Nije da nema važnih pitanja o kojima Vlada treba odlučivati, ali nema povratka na staro. Hrvatska je na prekretnici i možemo birati između Karamarkova šovinizma i Milanovićeve jednakopravnosti svih građana, između Karamarkovih praznih priča ili Milanovićeve borbe za izlazak iz krize.

I za kraj, Stipe, nešto što je napisao komentator tportala Vuk Perišić: „Hrvatsku može spasiti samo oštar i nimalo pristojan – nipošto nasilan, sačuvaj Bože – politički i ideološki sukob. Sa SDP-om ili bez njega, Hrvatska će krenuti putem ekonomskog oporavka tek kad HDZ izvrgne ruglu i kada se bude tresla od grohotnog smijeha nad svim pothvatima i svetinjama te stranke. Kada se sita nasmije moći će i plakati za izgubljenim vremenom“. Zaista, sve te navodne svetinje treba ismijati. I to bezpridržajno!

Danica Juričić Spasović 

Popularni Članci