Jedna od najznačajnijih kulturnih ustanova u Gradu, prema mišljenjima onih kod kojih je ovaj incident izazvao zgražavanje, oskvrnuta je lakim glazbenim notama. Naime, za vrijeme vjenčanja na taraci Umjetničke galerije Dubrovnik puštala se glazba kakva se eto najčešće svira na takvim događajima. I tako se treskala njedra, između ostalog, uz ritmove harmonike i stihove koji opisuju kako majka ženi svoga sina. Sve to snimljeno je i stavljeno na Facebook kao primjer u najmanju ruku kulturocida.

Nakon bijesnih komentara na Facebooku, a to je danas očito najgora stvar koja se nekom može dogoditi, reagirala je i Umjetnička galerija Dubrovnik, naravno putem Facebooka u nedjelju popodne.

"Uprava Umjetničke galerije Dubrovnik ispričava se susjedima kojima je glazba sa sinoćnje proslave vjenčanja poremetila večernji mir. Davanje u najam tarace jedna je od naših komercijalnih djelatnosti kojima se sufinancira programska djelatnost (likovne radionice za djecu, nakladništvo i izložbe)", stoji na službenoj stranici UGD-a. Da, "taracu Umjetničke galerije Dubrovnik, s predivnim pogledom na staru gradsku jezgru te otok Lokrum, moguće je iznajmiti za različita društvena i privatna događanja", stoji pak na njihovoj službenoj internetskoj stranici. Možda to i ne znaju oni koji žustro komentiraju na društvenim mrežama, ali UGD se jednostavno može iznajmiti. Ne navode se detalji pod kojim uvjetima, ali zasigurno subotnje vjenčanje potaknulo je vodstvo ove kulturne ustanove da malo zaoštre pravila.

"Umjetnička galerija Dubrovnik potpisuje ugovore s najmoprimcima, ali do sada nije postojala praksa kontrole glazbenog repertoara, već samo odredbe o jačini reproduciranja zvuka. Nakon intervencije ravnatelja, glazba je sinoć stišana. Također, s obzirom na primjedbe stanara okolnih kuća, a imajući na prvome mjestu korisnike temeljne djelatnosti UGD i interese građana, osobito susjeda, sinoć je odlučeno da će glazbena lista postati sastavni dio ugovora o korištenju prostora UGD i da će kao takva morati odgovarati kriterijima izvrsnosti koje Umjetnička galerija Dubrovnik želi gajiti", pojasnili su iz Uprave ove kulturne ustanove.

Svi koji su barem jednom bili na nekom domaćem svadbenom događaju znaju kakva ih glazba tamo čeka koja je u najboljem slučaju satkana od sljedećeg repertoara: narodne glazbe, poskočica, malo veselijih opuštenih ritmova, a eto ponekad se zalome i žešći ritmovi poput turbo folka. Što je kome "cajka" teško je to definirati u zadnje vrijeme. Evo za primjer video zapis od subote uvečer gdje se može čuti kako na vjenčanju u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik dopire pjesma Miroslava Škora. I eto već prvog problema - je li Škoro cajka? Je li primjeren ambijentu UGD-a? Ako ga se izbaci s glazbene liste koju najavljuju uvesti morat će i Joleta izbaciti kojega se često može čuti na svadbama, a ritmovi su mu isto na granici. Ako pak izbace Škora, Joleta, na listi nemaju što raditi ni Severina, Rozga i ostale lake note koje se itekako mogu čuti na svadbama.

No, sve je to stvar ukusa i može se danima i danima raspravljati o glazbenim ukusima jednako kao što se u Dubrovniku godinama, bez jasnih zaključaka i donesenih odluka, može raspravljati o komercijalizaciji javnog prostora. Ako je Umjetnička galerija Dubrovnik već odlučila dio poslovanja komercijalizirati suludo je onda da u tom slučaju postoji nešto manje ili više komercijalno jer već samim činom stvaranja profita "od iznajmljivanja za različita društvena i privatna događanja" sadržaj je komercijaliziran. Svakako, podrazumijeva se u granicama pristojnosti i jačine buke koja niti u kojem slučaju ne bi smjela ometati ljude koji žive u blizini.

Možemo tako sasvim lako zamisliti i scenarij, uz koji ravnatelj Ivanović prima poziv usred noći. Išlo bi to otprilike nekako ovako:

- Gospodine Ivanović, ma znate ovaaj... Tu je neki pijani čovjek s vjenčanja i navalio je da pjevamo nešto van one dogovorene glazbene liste. Dosadan je, ne pušta nas na miru pa ne znam... - zbunjeno govori pjevač na svadbi dok mu ravnatelj nakon dubokog uzdaha i par sekundi promišljanja odgovara:

- Ma otpjevaj jednom za cijelu ekipu, da ih riješiš, a može i za mene "Dotak'o sam dno života". Ona je nekako laganija - odgovara Ivanović.

Hoće li Ivanović "dotaknuti dno" uz ovu grotesknu odredbu o glazbenoj listi još ćemo vidjeti. No, ludi scenarij u ovakvim trenucima pijanstva, na takvim događajima gdje se često popije koja čašica više, bez obzira na "kriterije izvrsnosti", nije nezamisliv. Šalu na stranu, za nadati se kako je Ivanović tek bio hirovit u subotu uvečer nakon svih Facebook kritika na račun UGD-a.

Jer, ako misli ozbiljno odlučivati što će se svirati, a što ne, onda bi bilo najozbiljnije jednostavno odustati od rentanja zgrade Boža Banca. Ili, vratiti se klasičnom modusu svoje temeljne djelatnosti, na sreću stanara u okolini. No, i jedno i drugo, teško je zadovoljiti.

Aida Čakić