DRAMA U HOTELU PALACE Konobar poludio na goste

Autor: Maro Marušić Autori fotografija: Grgo Jelavic/PIXSELL
U ovoj poluizmišljenoj kolumni, autor piše o nedostatku empatije među ljudima. Jedan dio priče se zaista dogodio i nije plod mašte

Bio je prekrasan proljetni dan prošlog desetljeća. Takvi dani se možda više nikad ne ponove – globalno zatopljenje, ne znači, više sunca, bolje vrijeme. Konobaru Hotela Palace R. (podaci poznati redakciji) vitamin D je došao kao da je skinuo na kladionici iz dva u jedan. Dometiljao se do svoga radnog mjesta pored recepcije, u ugostiteljski objekt Sunset,  i duboko uzdahnuo.

-Život je lijep – rekao je svom odrazu u ogledalu popravljajući kravatu i prsluk.

Uto je prošao Ivo Žeravica. Nisu se pozdravili. R. ga nije vidio, a Žeravica je bio previše zadubljen u svoje misli da ga primijeti.

R. je bio sam na Sunsetu. U mjesecu travnju još uvijek nema sezonaca, jer nema previše gostiju. Samo pokoji.

-Jedna Vlasta ne čini sezonu – skovali su R. i njegovi kolege konobarsku predsezonsku poslovicu parafrazirajući onu legendarnu o proljeću.

Stoga je gledao zasljepljujuće zrake sunca kako se ljeljuškaju po moru ispred Grebena. Tad su se pojavili prvi gosti. I to ne bilo koji gosti -  Vlaste, laste... - već sijedom glavom i obrijanom bradom, sam gazda hotela - Goran Štrok. S njim je bio još jedan, onaj koji je malo prije prošao, a kojeg je Štrok zvao Žera. Sjeli su u sami kantun. R. ih je poslužio sa svježe iscijeđenom narančadom. Donoseći Štroku narančasti napitak, sjetio se neugodne scene od prošle godine. Bili u Palacea neki bogati Srbi, i tražili od njega da im donese 'ceđenu pomarandžadu'. On rekao da u cijelom hotelu, nema te, kako se zove, pomarandže.

-Kako čoveče nema? Pa nije li pomarandža južna voćka, a Dubrovnik mesto na jugu? Pa zar ne bi trebalo da bude sasvim normalizovano da mesto na jugu ima voćku koja sazreva na toj strani sveta?

-Jeste – rekao im je R. – ali pomarandžu nemamo, samo limun i naranču.

Gosti, kad su čuli da Hotel Palace nema pomarandžu, ali ima naranču, sasvim su poludjeli. Mislili su da ih konobar ne želi poslužiti, jer su Srbi, te ih zajebava. Žalili su se upravi hotela, a sve je došlo i do Štroka, te R. umalo nije dobio otkaz. Pravdao se da stvarno nije znao što je to pomarandža. Za kaznu su mu rekli da cijelu zimu mora učiti srpski, jer je jednom isto tako rekao nekim srpskim mafijašima da u cijelom hotelu nema hleba. Do ove sezone poprilično je napredovao – znao je već što znače riječi poput merdevine, šargarepa i pantalone.

Ali da je u Palacea sad bila cijela sprska nogometna reprezentacija, i da mu je Nemanja Matić naručio supu od brokolija, a R. mu odgovorio da ne razume, Štrok se ne bi ni mrdnuo. Poptuno je bio koncentriran na razgovor. R. je čuo neke riječi, iako su Štrok i Žeravica govorili tiho, kao da ogovaraju nevidljive Srbe za susjednim stolom – Kralj, 200 tisuća eura, Antoan...

R. je povezao da govore o nekom Antunu ili Antoanu. Taj Antun, Antoan, zaključio je R. iz ono malo riječi što je čuo od Štroka i Žere, je Kralj kladionice. Čeka još jedan par od Štroka za 200 tisuća eura. R. je dobro znao da, kada se spominju cifre od nekoliko stotina tisuća eura, to može biti priča jedino o kladionici, jer nitko tu plaću nema, osim nogometaša.

Uvidjevši da ga Štrok ni najmanje ne obadaje, opet se opustio. Kroz veliki prozor Sunseta gledao je barke kako paraju modro plavetnilo klizeći prema Elafitima.

-Život je lijep – bile su mu zadnje riječi tik prije nego su se istodobno otvorila sva tri lifta odakle je užurbano hodala grupa ljudi.

A žureći su se kretali baš prema njemu. Odmah su počeli pucat s naredbama: daj kratku kavu, dugu, srednju, vruću, s malo mlijeka, malo više mlijeka, hladnu, vruću, kapučino, nes, šećera ovoliko, onoliko...

R. je opsovao u sebi sjetivši se da se u Palaceu upravo održava kongres hrvatskih liječnika, i da im je sad pauza. Jadan ti je, svi će sad u deset minuta pauze između predavanja, nahrliti besplatno lokati vruće napitke. Zaplivao je prostorijom poput triatlonca. Koliko god da se trudio biti brz, rijeke hrvatskih liječnika i dalje su se slijevale prema Sunsetu ispaljivajući nove kofeinske naredbe. A on, potpuno sam.

-U pičku materinu – reče tiho sebi u bradu – još bi mi samo falilo da mi netko naruči ceđenu pomarandžu.

Bitka je bila izgubljena. Trebat će mu čitava vječnost da posluži stotine liječnika koji ne mogu čekati. Nekima nije uspijevao donijeti kavu ni dvadesetak minuta nakon narudžbe. U zraku Sunseta se osjećala nervoza. Počeli su i prvi komentari liječnika na njegov rad.

-Uf, koliko već čekamo, pa kad će ta kava? – govorili su mu.

Iako nije bilo prevruće, znoj mu se cijedio niz geliranu kosu. Počeo je zaboravljati tko je što naručio – kratku, dugu kavu, kapućino, makjato,  s kap hladnog, vrućeg, malo više kapljica, što je onaj stol tamo rekao? – sve mu je to prolazilo kroz glavu, a tamo je Štrok, ako sad zezne nakon hleba i pomarandže, sigurno će dobiti otkaz.

Ali, izrešetan kofeinskim narudžbama, predao se pred streljačkim vodom hrvatskih doktora. Trenutak pred otkaz, kao da izgovara revolucionarne riječi poput nekog budućeg heroja osuđenog na smrt, koje će - nakon što sad ovdje položi život za slobodu konobara -  izučavati učenici u svim ugostiteljskim školama, ispalio je kontranapad:

-Jebem li vam svima mamicu doktorsku! Ja, kad se naručim na pregled, čekam nekoliko mjeseci, a vi niste u stanju pričekati pišljivih deset minuta, jer nemam sto ruku da vam svima odjednom donesem kafu!

Nastao je potpuni muk. Samo su se sa stola Štroka i Žeravice čule riječi: 220 tisuća eura, koverta, hotel Bellevue, dozvola...

Doktori su u čudu gledali konobara, znali su da govori istinu, ali im ego nije dao da se s njom pomire. Spominjali su da je ovakvo ponašanje zaposlenika hotela s pet zvjezdica, čista afera - i da bi se ovakvo nekulturno i ludo ponašanje u psihijatrijskim udžbenicima trebalo zvati Afera Pet zvjezdica - zbog čega isti tren treba dobiti otkaz, te da će sve učiniti kod njegovog gazde da mu se to i dogodi.

-Dogovoreno! – rekao je Goran Štrok Ivu Žeravici stiskajući mu ruku, dok je drugom neprimjetno gasio diktafon.

Popularni Članci