'Na pitanje ravnateljice Dubrovačkih ljetnih igara odgovoreno je da postoji sigurnosni rizik', kazao je Ostojić.

Ostojić je lagao, ili je duboko dezinformiran što se događa u službama koje su pod nadležnošću njegova Ministarstva, a da je tome tako pokazuje i činjenica kako Dubrovačke ljetne igre nisu tražile mišljenje, nego su to napravili Dubrovačko – neretvanska županija i župan Nikola Dobroslavić.

SDP-ov ministar i HDZ-ov župan  odlučili su kako predstava 'Elementarne čestice' može povrijediti osjećaje pripadnika islamske vjeroispovijesti i time prouzročiti nesigurnost i povećati rizik od terorizma. Prava je istina da se u otkazanoj predstavi uopće, ni u kojem slučaju, ne radi o izrugivanju nečijih religijskih uvjerenja ili pripadnika neke zajednice. Dapače, otkazana predstava mogla bi se shvatiti kao svojevrsna kritika stila života zapadnjačkog društva u istom onom segmentu u kojem takav stil života kritiziraju određene religije.

Dubrovački dnevnik je dobio odgovore iz Ministarstva unutarnjih poslova gdje u bitnom navode kako je  Ministarstvo unutarnjih poslova temeljem sigurnosne procjene Sigurnosno-obavještajne agencije uputilo zatraženo mišljenje ravnateljici Dubrovačkih ljetnih igara kako bi izvođenje konkretne predstave predstavljalo sigurnosni rizik, međutim naglašavaju kako mišljenje nije obvezujuće i da oni konkretno ne zabranjuju izvođenje predstave.

Djelo koje je u Avignonu na festivalu osvojilo prvo mjesto, u Dubrovniku je skinuto s programa pa je ljudski zapitati se tko u konkretnom slučaju narušava ugled Dubrovačkih ljetnih igara u čiji se program Festivala miješa politika. U konkretnom slučaju, radi se o županu Dobroslaviću i ministru Unutarnjih poslova koji su zanemarili preporuku Ministarstva kulture i Vijeća Dubrovačkih ljetnih igara.

SDP-ov ministar i HDZ-ov župan  odlučili su kako predstava 'Elementarne čestice' može povrijediti osjećaje pripadnika islamske vjeroispovijesti i time prouzročiti nesigurnost i povećati rizik od terorizma. Prava je istina da se u otkazanoj predstavi uopće, ni u kojem slučaju, ne radi o izrugivanju nečijih religijskih uvjerenja ili pripadnika neke zajednice. Dapače, otkazana predstava Michela Houellebecqu mogla bi se shvatiti kao svojevrsna kritika stila života zapadnjačkog društva u istom onom segmentu u kojem takav stil života kritiziraju određene religije.

U nastavku donosimo ulomke iz adaptacije romana 'Elementarne čestice,' uz upozorenje kako sadržaj nije za mlađe od 18 godina.

Inače, adaptaciju je radio Velimir Grgić, režiju je preuzeo Ivica Buljan, a za scenografiju je bio zadužen Aleksandar Denić. U glumačkoj postavi trebali su biti Zoran Prodanović Prlja, Sebastian Cavazza, Stipe Kostanić, Marko Mandić, Matija Čigir, Jelena Miholjević, Nina Violić, Lucija Šerbedžija, Nataša Janjić, Jelena Miholjević, Senka Bulić i Marko Cindrić. 

PRVI ČIN

SCENA 1 INT - DESCPLECHINOV URED - DAN

Sredina srpnja. Sunce osvjetljava prostrani ured s pogledom na park. Desplechin, muškarac u ranim šezdesetim godinama, dvogledom kroz prozor promatra cestu, drugom se rukom igrajući s penisom spremljenim u hlačama. Prvo izvana, potežući ga preko šlica, a zatim gurne ruku duboko u gaće pa nateže mlitavo spolovilo, pokušavajući ga probuditi. Prekine ga kucanje na vratima. Brzinski izvuče ruku iz gaća. Odloži dalekozor na radni stol. Na brzinu, ovlaš, pomiriše svoje prste pa kaže:

DESPLECHIN Naprijed. U ured ulazi Michel, muškarac u srednjim četrdesetima, u odijelu s naočalama. Hoda smireno i nesigurno, poput štrebera koji nikada nije prestao biti onaj najčudniji i najpametniji klinac u razredu.

MICHEL Dobar dan. Michel mu pruža istu ruku koju je držao u gaćama; rukuju se.

DESPLECHIN Uđite, Michel, sjednite... Michel sjeda na stolac ispred Desplechinovog stola. DESPLECHIN Htio sam popričati s vama dok ste još ovdje... Desplechin sjedne za svoj radni stol. DESPLECHIN Sjećate se ovoga? Desplechin drži fascikl u ruci, a Michel se naginje i škilji kroz naočale. DESPLECHIN (zagleda se nostalgično u fascikl i blago se nasmiješi) Pisaća mašina, tada još nismo imali USB stickove... Izvukao sam ovo iz arhive jutros kada sam pripremao vaše papire za odlazak...

(MORE)

DESPLECHIN (CONT'D) sjećate se, bili ste najmlađi u Aspectovom timu, a upravo vas je ovo istraživanje fotona u kalciju i dovelo u naš Centar...

MICHEL Sjećam se.

DESPLECHIN Kada sam vas prije 15 godina pokupio sa sveučilišta i zaposlio ovdje, pokazao sam da imam nos za dobre stvari. Uvijek ste bili moj najbolji istraživač. Znam da među kolegama ima puno onih koji ne dijele vaš entuzijazam za simbiozom kvantne fizike i genetike... Ali znate da sam vas podržavao od prvog dana. Istina, vaše jednadžbe teško je pratiti, ali uvijek sam se slagao s tezom da se postojanje istovjetnih makromolekula u čitavom životinjskom i biljnom svijetu ne može objasniti zakonima klasične kemije. Kvantna će se razina kadtad izravno umiješati u nadziranje bioloških pojava. Vaš rad je, uvjeren sam, na dobrom tragu. Nije vrag da odlazite zato što se bojite uspjeha? MICHEL Ne. Michel se malo osmjehne, ali ne pokazuje pretjerano izražene emocije. Izgleda kao da mu je svejedno što je tamo i što prima komplimente - na licu mu je očit umor, ali i neka vrsta bizarnog spokoja.

DESPLECHIN Imate li kakve planove?

MICHEL Razmišljati.

Desplechin ustaje i baca fascikl koji je držao u ruci natrag na stol.

DESPLECHIN U tome ste uvijek bili među najboljima... Imam nekoliko prijatelja u svijetu investicijskog kapitala, ako planirate pokrenuti privatan biznis... ne moram vam govoriti koliko se danas da zaraditi na molekulama.

MICHEL Ne, hvala...

Michel ustaje.

MICHEL Samo želim razmišljati u miru.

Desplechin se zamisli.

DESPLECHIN Razumijem vas. I ja se ponekad osjećam umorno od silnog natjecanja, poziranja i dokazivanja... znanost ne bi trebala biti takmičenje u pišanju u dalj, stalno natezanje oko toga čiji je kurac veći. Srećom, svijet se mijenja mozgom, a ne silom. Uvjeren sam da ovo nije kraj vaše karijere. Rukuju se. Michel ode.

SCENA 2 INT - PSIHIJATRIJSKA ORDINACIJA – DAN

Ispružen na kauču, Bruno, muškarac u srednjim četrdesetima, s bradom i brkovima, leži nasuprot sredovječne psihijatrice, koja sjedi na stolcu u bijeloj kuti, s liječničkim kartonom i kemijskom olovkom u ruci.

PSIHIJATRICA Pijete li tablete?

BRUNO Pijem, pijem... Ali čitao sam na internetu da mogu uzrokovati erektilnu disfunkciju. (nasmiješi se) Nisam siguran, pokušavate li me smiriti ili kastrirati?

PSIHIJATRICA (duboko uzdahne) Ako želite nastaviti raditi u prosvjeti, morate me uvjeriti da razumijete gdje ste pogriješili...

BRUNO Javna je tajna da literarni milje čine konformisti, heteroseksualci, alkoholičari i ljubitelji jako mladih djevojaka. Puno je pedofila i svi vole curice.  (MORE)

Ali nitko, pa ni pisci sami, ne može podnijeti činjenicu da su umorni, oznojeni, ćelavi, ostarjeli prodavači magle svojim podbratkom, trbuhom, masnom kosom i nikotinskim zubima u stanju osvojiti maloljetnice... Svo to zgražanje, zapitajte se, je li to plod brige prema djetetu ili mržnje prema starcima, iskrenog gađenja prema starosti?

REZ NA BRUNIN FLASHBACK:

SCENA 3 INT - ŠKOLSKI RAZRED - DAN

Spotovsko nadrealna montaža senzualnog, zavodničkog striptizplesa mlade djevojke (lice joj se ne mora ni vidjeti) u školi - odjevena u američku školsku uniformu, ona se u maniri burlesknog teatra trlja, uvija i zavodi u razredu, koristeći upravo školski stolac kao rekvizit.

BRUNO (V.O.) Curi je bilo petnaest godina i znam da sam zloupotrijebio svoj autoritet, lagao bih kad bih rekao da nisam. Ali na njoj nije bilo ničega nezrelog. Pogledajte joj samo slike na Facebooku... i sve će vam biti jasno. Muškarac u srednjoj školi... to je kao da lava zaposlite u mesnici.

PSIHIJATRICA (V.O.) Ne zaboravite da vas je afera s učenicom koštala i braka. Razmišljate li o greškama? Jeste li se pomirili sa sinom?

POVRATAK NA:

SCENA 4 INT - PSIHIJATRIJSKA ORDINACIJA – DAN

Bruno i dalje leži na kauču, no pogled okrene ka psihijatrici pa odgovori:

BRUNO Moj brak je bio gotov onog dana kada je sklopljen. Viktor me mrzi. Na ženu mi se ionako nije dizalo godinama... Ali posljednjih nekoliko mjeseci bilo je najgore... kao da mi se smanjio svaki put kada bi ga pokušala staviti u usta.

BRUNO (CONT'D) (MORE) (hvata se nesvjesno za penis, kao da se prisjeća boli) Svi ti zubi i ispucale usne... Kada me posljednji put pokušala zavesti, nosila je mrežaste čarape, a noge su joj bile poput kulena... izbrazdane odurnim zgnječenim strijama... u korzetu, izgledala je kao... kao da je netko šakom stisnuo grudu hladnog, bijelog, beživotnog tijesta... Mirno ležeći, Bruno podigne ruku u zrak, prvo raširene šake, a zatim je zatvori pa opet otvori. Gleda u dlan, kao i psihijatrica.

 BRUNO Šaka je uvijek uska.

PSIHIJATRICA (hladno, ne pretjerano samilosno) Samosažaljevanje vas neće odvesti nikamo. Mnogi muškarci vaše dobi nalaze se u istom ili sličnom položaju...

BRUNO Nemojmo se lagati, doktorice. Svi znamo da je spolna žudnja usmjerena na mlada tijela. Djevojčice su s razlogom preplavile polje zavođenja. Nije li to zapravo povratak u normalno stanje, povratak iskrenoj žudnji, analogan povratku iskrenosti cijena kada ih se pusti da slijede abnormalan burzovni rast? Današnje sredovječne žene... (zastane, okrene se prema psihijatrici i gleda je u oči, ležeći) ...žrtve su vlastite mladosti. Generaciji koja je identitet izgradila na borbi protiv zrelosti u četrdesetima ne ostaje ništa osim gađenja prema samima sebi. Gađenja čiji odraz čitaju i u tuđim pogledima. Muškarci, kada napune četrdesetu, i dalje vrebaju mlade djevojke, a ponekad i uspiju, ako imaju dovoljno novca ili status kojima mogu zasjeniti propadanje. Ali ženama je najteže. Ženama zrelost donosi samo poraz, masturbaciju i stid.

Psihijatrica šuti i gleda, vidi joj se na licu da razmišlja o Bruninim riječima. Šutnju prekida Bruno, koji opet leži na leđima i gleda u strop. Prisjeća se otvorenih očiju.

BRUNO Sinoć sam svršio u snu. Psihijatrica ne kaže ništa, samo upali kemijsku olovku i spremi se zapisivati. Bruno nastavi.

BRUNO Sanjao sam svoju prvu ševu. Zapravo, najbliže karanju što sam do tada bio... Zvala se Annick. Upoznali smo se na ljetovanju. Ležala je na ručniku kao hrpica sala. Dala mi je da se igram njezinim golemim sisama. Bradavice su joj bile tvrde. Bio je to jedan od najljepših trenutaka mog života. Poslijepodne sam je odveo u sobu. Bojao sam se da je ne vidi moj otac; on je ipak u životu imao vrlo lijepih žena. Stavio sam joj ga u usta, jebao sam joj sise, ali kada je raširila bedra, svršio sam prije no što sam uspio ući u nju. Ulijepio sam joj dlake. Psihijatrica ništa ne zapisuje.

PSIHIJATRICA Dobro pamtite detalje. Bruno se osmjehne pa nastavi.

BRUNO Sreo sam je godinama kasnije, na faksu. I ona je studirala književnost. Viđali smo se redovito nekoliko tjedana, dolazio sam kod nje u garsonjeru, ne bi puno pričali, uglavnom bi mi ga pušila. Nikada nije dala da joj skinem hlače. Stidjela se svog tijela. Nije govorila o svojim neuspjelim dijetama, ali viđao sam vrećice čajeva, posvuda, i sve te idiotske knjige o kalorijama i gladovanju... Ništa ne pomaže lijenoj kravi. Kada sam krajem ožujka došao do njezine zgrade, ugledao sam je kako leži smrskana na pločniku.

(MORE)

BRUNO (CONT'D) Skočila je sa sedmog kata. Bila je to moja prva ljubav. Bruno zašuti i zatvori oči, kao da skriva sitne nakupine suza ispod kapaka. Psihijatrica ugasi kemijsku. Tišina. Psihijatrica je prekida upitom:

PSIHIJATRICA Kad ste se posljednji put čuli s majkom? Bruno otvori oči, neko vrijeme šuti pa upita: BRUNO Koliko je sati?

PSIHIJATRICA (pogleda na sat) Jedan i osam. Zašto? Bruno se pridiže.

BRUNO Jurim... vozim na more.

PSIHIJATRICA Ali imamo još sedam minuta... ne možete samo tako otići s termina! Bruno sjedne na kauč, podbočivši se šakama.

BRUNO Trebao bih biti u kampu prije mraka... (malo tiše, više sebi nego njoj) ...a moram i do brata prije puta... Bruno ustaje, grabi svoju kožnu jaknu s vješalice, oblači je, pogleda u psihijatricu koja sjedi mrko, prekriženih ruku. Zastane, pogleda je u oči pa kaže, neiskreno nasmiješen:

BRUNO Vjerujte, odmor mi može samo pomoći.

SCENA 5

INT - MICHELEOV STAN - DAN

Ugodni stan prepun je knjiga i znanstvenih radova, uredno složenih po policama, zajedno s nizom kutija. Na zidu je velika bijela ploča, prazna. Michel ulazi u stan s aktovkom u ruci. Odlaže je na stolac, a zatim ode u kuhinju popiti čašu vode. Popije na eks, zastane, razmišlja.

BRUNO (CONT'D) Ode do dnevne sobe i zavali se u kauč. Leži. Ugleda praznu ptičju krletku na komodi. Gleda u krletku neko vrijeme, a onda se ustane i zgrabi je u ruke. Iznosi je iz stana.

SCENA 6

EXT - ISPRED MICHELOVE ZGRADE – DAN

Michel nosi prazni kavez za ptice do kontejnera ispred zgrade. Malo zastane prije nego ga baci, zagleda se u krletku i zamisli se, dok mi čujemo zvuk glasanja ptica, sve glasnije i glasnije kako tonemo u flashback...

REZ NA MICHELOV FLASHBACK:

SCENA 7

EXT - ŠETNICA UZ KANAL GRADIĆA - DAN

Godine su osamdesete. Mladi Michel i Mlada Annabele, prelijepa plavokosa i plavooka djevojka u ljetnoj haljini, hodaju šetnicom uz kanal, dok ptice cvrkuću na stablima uz šetnicu. Dan je djelomično oblačan, ali topao i ugodan. U rukama nose školske torbe.

MLADA ANNABELLE Ne čini ti se da manje-više svi filozofi, koliko god se razlikovali u svojim, je li, filozofijama, na kraju tvrde da su upravo njihove ideje ključ za život bez patnje?

MLADI MICHEL (pomno i tromo pogledao je Mladu Annabelle) Aha...

MLADA ANNABELLE Danas smo opet radili Grke. Dečki iz zadnje klupe su svako malo dobacivali glupe fore o guženjima dječaka... Pola razreda je drijemalo, ali meni je zvučalo interesantno...

MLADI MICHEL Većina ljudi se boji istine.

MLADA ANNABELLE "Smrt nam ne znači ništa, jer ono što se otopilo na svoje elemente ne osjeća ništa"... Tako nekako. Ne trebamo se bojati smrti, jer kada umremo, bit ćemo mrtvi i nesposobni za strah... Sviđa mi se Epikur, lucidan je. Ali mojim frendicama je dosadan kao proljev...

Prešavši put koji je okruživao mjesto, našli su se pred mlinom. Sjedaju na klupu koja gleda na vodu, jedno pored drugog. Promatraju ribe koje plivaju kontra struje, slušaju ptice koje pjevaju na granama. Sunce nakratko zabljesne između dva oblaka.

MLADA ANNABELLE Kažu da ključ dobra i zla leži u odnosu užitka i boli. Mudre osobe bi, pisali su, trebale izbjegavati zadovoljstva, posebice seksualna. Smatrali su ih opasnim napadom na razum, preprekom ka ostvarenju aponije, stanja bez boli. Žudnja je bol, a užitak njegovo odsuće. Imali su i izraz za svoju verziju duševnog mira, ali ne mogu se sada sjetiti... Ako te zanima, mogu ti posuditi knjigu kada je završim, prije nego je vratim u knjižnicu. Puno zanimljivije od bljuvotina koje nas inače tjeraju da čitamo...

Mladi Michel ništa ne govori, samo se nasmiješi. Mlada Annabelle ga pogleda.

MLADA ANNABELLE Lijepo je imati nekoga s kime možeš razgovarati... Mlada Annabelle se zagleda u njegove oči. Gledaju se. Sunce ih osvijetli nakon što se probije između oblaka. Mladom Michelu pažnju privuče glasanje prekrasne plave ptice, koja je sletjela na tlo ispred njihovih nogu. Počinje ignorirati Mladu Annabelle i gubi se u mislima zureći u pticu. Mladi Michel hitro vadi notes i olovku iz torbe pa krene zapisivati formule. Mlada Annabelle ga gleda blago, ali s jasnom dozom razočaranja u očima. On je posve udubljen u svoje formule - (6.626 x 10-34 J s) (3.00 x 108 m/s) - zapisuje ih, kao da Mlada Annabelle ne postoji.

MLADI MICHEL (mrmlja samom sebi dok zapisuje) Mora postojati biomimetičko rješenje...

POVRATAK NA:

SCENA 8 INT - MICHELOVA STAN - DAN

Ponovo smo u sadašnjosti u stanu 40-godišnjeg Michela. U jednoj ruci drži otvoren rokovnik prepun bilješki i jednadžbi, a na bijeloj ploči markerom ispisuje formule i jednadžbe (6.626 x 10-34 J s) (3.00 x 108 m/s)] / 1.478 x 10- 18 J x = 1.345 x 10-7 m 1.345 x 10-7 m = 134.5 x 10-9 m = 134.5 nm). Odloži rokovnik, upali digitalni diktafon pa u njega govori, hodajući lijevo desno, povremeno dotjera/nadopiše formule na ploči:

MICHEL (u diktafon) Radi se o nano strukturama. Predloženi model koristio bi sferične zračne mjehure prisutne u proteinu, beta-keratinu. Korištenjem polupropusne membrane ispunjene zračnim jastucima koji zarobljavaju svjetlost na određenim frekvencijama... Zastane pa opet zapisuje na ploču: 890100 J/mol / 6.022 x 1023 mol-1 1.478 x 10-18 J

MICHEL Po modelu ptičjeg pera, promjenom širine nano-kanala ili razmaka među nano-rupama možemo mijenjati boje, što otvara potencijal široke primjene u tekstilnoj industriji, ali i izradu solarnih ćelija koje koriste fotone prije konverzije u elektrone. Pored komercijalnih uporaba za privlačenje investitora, otvara nam se i prostor za istraživanje potencijala laboratorijski izazvanih mutacija u prirodi, uključujući i manipulaciju s bojom ljudske kože mimo standardnih varijacija oksidacije tirozina, što otvara vrata potencijalu rasne diferencijacije klonova...

Napad euforije inspiracije naglo se završi pa se Michel doslovno iscrpljen zavali u kauč, u istu pozu u kojoj je bio prije nošenja krletke. Odmara ispružen. Zazvoni mu mobitel. On pogleda u njegov ekran, dok telefon vibrira na stoliću pokraj kauča. Vidi da na ekranu piše BRUNO.

Zvono na mobitelu je smirujući, ali moderni, digitalni new age instrumental. Glazba se pretapa u isti, ali sitarom podebljan, analogniji melos sljedeće scene:

SCENA

9 EXT - BALKON - NOĆ

Kasne sedamdesete. Uz pozadinske zvukove sitara i starih hipi melodija, Janine, seksipilna plavokosa žena u tridesetim godinama, okrenuta je leđima balkonskim vratima. U toplesu gleda u daljinu noseći mini suknju. Njezin ljubavnik u ranim dvadesetima, dugokosi i nabildani student prilazi joj s leđa, posve gol. Trlja se o njezinu pozadinu, gurajući joj spolovilo ispod suknje. Na balkonskim se vratima pojavi drugi goli muškarac, također mlad, držeći joint u ruci. Povuče dim.

GOLI MUŠKARAC Stara, sativa ti je fantastična...

Janine svog partnera s balkona zgrabi za penis i odvuče u sobu, gdje se, hodajući ispred njih nakon što je Janine dodao joint, uputio i drugi goli muškarac.

SCENA 10

INT - BRUNINA SOBA - ZORA

Mladi Bruno leži u susjednoj sobi, ispružen na leđima, ne može spavati od zvukova seksa koji odzvanjaju kroz zid majčine sobe. Na satu je 03:40.

Sat se pretapa u 04:37

Mladi Bruno je i dalje budan u istoj pozi, ali sada je u prostoriji potpuna tišina, osim ptičica koje cvrkući na drveću oko kuće. Zora je već intenzivnija pa osvjetljava sobu kroz prozor. Mladi Bruno ustaje iz kreveta.

SCENA 11

I/E - HODNIK/SPAVAĆA SOBA/DNEVNA SOBA S BALKONOM – ZORA

Mladi Bruno izlazi u hodnik pa došeta do majčine spavaće sobe. Vrata su pritvorena, a na krevetu spava trojac, njegova majka Janine s dva gola mlada muškarca na krevetu. Okolo su opušci jointa, a na gramofonu se vrti ploča koja je došla do kraja. Igla preskače, a ritmički loop s krckanjem stvara meditativnu, koliko i pomalo neugodnu atmosferu u prostoriji. Zureći u golo majčino tijelo, Mladi Bruno mu priđe. Zagleda se u obnaženo majčino međunožje. Približi mu glavu i gleda izbliza. Ustukne, ali zatim ispruži ruku, približavajući je iznimno polako i oprezno ka njezinoj vagini. Janine se pomakne, namještajući se u snu. To blago prepadne Brunu, koji nije u panici, ali odluči polagano napustiti sobu. Odlazi pred vrata terase dnevne sobe. Otvara ih i gleda u zoru, krošnje drveća i susjedstvo. Počinje žestoko masturbirati. U pola masturbacije shvati da ga promatra mačka. Zurila je ravno u njega cijelo vrijeme, a okrenula je pogled taman kada je doživio orgazam. Brunu to razbjesni pa u ruke zgrabi posudu za cvijeće i zamahne je svom snagom prema mački. Smrska joj lubanju.

PRIJELAZ NA:

SCENA 12 INT - KAFIĆ - DAN

Razbijanje posude za cvijeće podudara se s razbijanjem čaše piva, koje je Bruno, u sadašnjosti, slučajno razbio srušivši je na stol. Nervozno podiže razbijenu čašu pa tankim papirnatim računom neuspješno pokušava upiti prosutu tekućinu sa stola. Dolazi konobarica, briše stol i kupi staklo. Bruno se neugodno osmjehne.

KONOBARICA Bez brige, donijet ću vam drugo...

BRUNO Ne hvala, ionako ne bih smio piti...

KONOBARICA Sigurni ste?

BRUNO Da, hvala... (kad se konobarica odrekne, izgovori tako da ga ona ne čuje, ali ipak i čuje) Ako ga miješam s tabletama, kurac mi se objesi kao kravata... Konobarica ode, Bruno pohotno zuri u njezinu stražnjicu dok se izazovno udaljava pa vadi i pali cigaretu. U kafić ulazi Michel i krene prema Bruni. Bruno ga gleda, odloži cigaretu u pepeljaru, ustane pa se srdačno zagrli s Michelom.

BRUNO Izgledaš dobro.

Sjednu za stol. Bruno nastavi pušiti. Michel ga gleda.

 MICHEL Malo si smanjio podočnjake.

 BRUNO To ti je to. Mi nezaposleni se stignemo i odmoriti.

(MORE)

BRUNO (CONT'D)  Jedino mi nije jasno, dati otkaz u ovoj krizi... zašto?

MICHEL Zar je potreban razlog?

BRUNO (kima glavom) Istina... Znaš, mislim da se sviđam doktorici. Još koja seansa i mogao bih dobiti potpis pa se zaposliti u Povjerenstvu za nastavne programe francuskog. Izgubit ću nastavničku satnicu i školske praznike, ali plaća se ne bi trebala smanjiti. Iskreno, nisam siguran da želim provoditi dane s tim luzerima, ali da čovjek može živjeti od pisanja, svijetom ne bi vladari matematičari... (zastane, zamisli se) Do kraja mjeseca je možda i poševim. Zašuti, pogleda u Michela, koji se smješka. Bruno nastavi.

BRUNO Doduše, kriza ima svojih prednosti. Pušenje za sitniš. Bez kondoma! Droce gutaju za bonove... (nasmije se, ali onda zastane pa se uozbilji) Nisam siguran koliko ću još moći koristiti kurac kao kreditnu karticu... Jebote, imam 45 godina, a kurac mi je oguljen od drkanja... Pojavljuje se konobarica, čula je zadnju rečenicu. Pomalo neugodna atmosfera. Upita Michela:

 KONOBARICA Nešto za vas?

MICHEL Čaj... od mente, ako ima....

BRUNO Može meni čaša vode. Konobarica ode. Bruno nastavi.

BRUNO Viktor ne razgovara sa mnom. (slegne ramenima) Znao sam da će doći do toga.

(MORE)

BRUNO (CONT'D) U odnosu oca i sina postoji onaj ključni trenutak kada ravnodušnost prerasta u mržnju. Nema to veze s razvodom, kažem ti ja, otkada je počeo izlaziti sa svojim vršnjakinjama, naš je odnos postao prirodno suparnički. Muškarci su poput životinja koje se bore u istom kavezu... kavezu vremena. Bruno vuče dugi dim iz cigarete. Michel šuti i sluša.

BRUNO Kada je Viktor tražio moju ljubav, bio sam deprimiran i nezadovoljan životom. Odbio sam ga, stavio ga po strani dok mi ne bude bolje. Ali godine su prošle prebrzo. Između sedme i dvanaeste, dijete je prekrasno biće, umiljato, puno ljubavi. Zadovoljava se s onoliko ljubavi koliko mu daju. Nakon toga, sve se pokvari. Sve se neizlječivo pokvari. Konobarica donosi čaj i čašu vode. Bruno opet gleda u njezino dupe dok odlazi.

BRUNO Teško je zamisliti nešto gluplje, agresivnije, nepodnošljivije i nabijenije mržnjom od pubertetlije, naročito kad se udruži sa svojim vršnjacima. U ranom pubertetu, surovost doseže nečuvene razmjere. Pubertetlija je čudovište križano s imbecilom, njegov je komformizam gotovo nevjerojatan; pubertetlija kao da je nagla, zlokobna kristalizacija onog najgoreg u čovjeku.

REZ NA BRUNIN FLASHBACK:

SCENA 13

INT - WC - DAN

U unutrašnjosti školskog zahoda, Mladi Bruno je naslonjen na umivaonik. Skinuo je gornji dio pidžame. Nabori njegova bijelog trbuščića nalegli su na porculan umivaonika. Na četkicu za zube stavlja pastu za zube. Približava se skupina dječaka - visoki dječak Wilmart udara ga u rame. Bruno počinje uzmicati drhteći od straha.

BRUNO Pustite me...

BRUNO (CONT'D) Pristiže i Pele. Onizak, nabit, iznimno snažan dječak. Ošamari Brunu, koji počinje plakati. Potom ga bacaju na pod, hvataju za noge i vuku po podu. Pored nužnika mu nasilno skidaju donji dio pidžame. Dvojica ga drže za kosu, prisiljavaju da otvori usta. Pele mu trlja lice zahodskom četkom. Osjeća okus dreka. Urliče. Pridružuje im se vođa Brasseur; njemu je četrnaest godina, najstariji je u razredu. Vadi svoj penis i piša Bruni po licu. Kada završi, kaže:

BRASSEUR Popuši ga, ajde, šta gledaš...

PELE (ponavlja uz histerični, iritantno pišteći smijeh glasnica koje još nisu mutirale) Daj mu nek ti liže bulju... Daj mu nek ti liže bulju... Brasseur daje znak, Willmart stavlja pjenu za brijanje na Brunin penis. Brasseur izvlači britvu, približava oštricu. Bruno sere od straha.

POVRATAK NA:

SCENA 14 INT - KAFIĆ - DAN

Bruno popije čašu vode na eks pa pogleda Michela:

BRUNO Kako uopće sumnjati u tvrdnju da je spolnost apsolutno zla sila? Michel ga neko vrijeme šutke gleda. Pa kaže:

MICHEL Ja ne sumnjam. Kad se malo pribere od sjećanja, Bruno vadi novce iz džepa, stavlja ih na stol. BRUNO Morat ću krenuti, putujem sutra... moram negdje iskopati svoju vreću za spavanje... MICHEL Onu koju sam dobio od bake za rođendan?

BRUNO Da, onu koju si mi poklonio, kada su svi shvatili da ti ne treba jer ne izlaziš iz kuće... (MORE)

BRUNO (CONT'D) Idem na more, rano ujutro. Našao sam zanimljiv kamp na Webu. Mjesto Promjene, postoji još od sedamdesetih, reklamiraju ga kao utopiju samoupravljanja, poštivanja osobne slobode i izravne demokracije. Nekakva mješavina kampiranja, kupanja i new age festivala koja, citiram, promiče kreativne susrete u humanističkom i republikanskom duhu. Ali još važnije, cilj je, prema riječima jednog od utemeljitelja, pošteno se najebati. Čak 63 posto gostiju su žene. Dakle, zmazana stopala, dlakavi pazusi i jebeni kristali... Ali i nimfomanke. Dovoljno sam očajan.

SCENA 15

EXT - KAMP MJESTO PROMJENE - DAN

Mjesto promjene prostrani je kamp s nekoliko objekata, golemim livadama, šatorskim naseljem, bungalovima i velikom plažom sa šumarkom za svingere. U središtu svega je velika piramida. Tri lijepe mlade djevojke u toplesu (dvije imaju body painting, crteže halucinogenog cvijeća po prsima, trbuhu i ramenima) hodaju putem kroz kamp. Na stablima su zakucani natpisi UZAJAMNO POŠTIVANJE. Pojavi se i oznojeni Bruno, koji se mimoilazi s djevojkama, noseći ruksak i vreću za spavanje. U ruci drži papirić s brojem. Okrene se pohotno za djevojkama pa nakon dugog piljenja u njihova tijela, iz džepa izvadi svoje tablete. Gleda u djevojke pa u tablete. Baci tablete. Nastavi prema šatorima. Pokraj njegovog šatora nalazi se broj 26. Usporedi broj s onim na svom papiriću - isti su. Odloži ruksak i vreću ispred šatora. Iz susjednog izlazi debela sredovječna žena golih grudi, također s body paintingom na poprsju. Nosi kožnu minicu.

SREDOVJEČNA ŽENA (susretljivo) Tek si stigao? Bok, ja sam susjeda... uvijek sam otvorena... mislim, za savjete i pomoć, ako ustreba...

BRUNO Hvala, jako ste ljubazni, ali nema potrebe...

SREDOVJEČNA ŽENA (prekida ga) Veteranka. Tu sam već petu godinu. Možeš osjetiti vibracije ovog svetog tla, kao da te zovu da se vratiš, iznova i iznova... (zastane, zažmiri, podigne glavu prema nebu pa duboko udahne raširenih ruku. Onda se pribere pa nastavi) Vama je prvi put? Iz šatora sredovječne žene začuje se plač djeteta. Ona se brzo okrene i pohita ka šatoru, a iz njega, s bebom u naručju, izlazi posve gol sredovječni muškarac. Uvuku se natrag u njega. Bruno ih gleda s gađenjem pa promrmlja:

BRUNO Čudovišta...

Desetak metara dalje ugleda skupinu mladih djevojaka u toplesu, kako se ispred svog šatora senzualno mažu, jedna drugu, kremom za sunčanje. Na užetu se suše njihove gaćice. Bruno se zagleda u gaćice pa u djevojke; kao da je doživio prosvjetljenje, a zatim podigne ruksak i vreću za spavanje pa krene u tom smjeru. Zaustavi se kod šatora nasuprot onom ispred kojeg su djevojke, a pred kojim kljuca ostarjeli hipi s dugim dreadlocksima, noseći samo preširoke bijele gaće "jajare". Sjedi u lotusu i puši hašiš slamkom na foliju.

BRUNO Sori, stari... ovaj, ako bih te mogao nešto zamoliti... Stari hipi polagano podigne glavu i pogleda ga.

BRUNO Moja rezervacija je na broj 26, ali ima jedan sitni problem... odmah pokraj je ogromni grm oleandera, a ja sam gadno alergičan na oleander. Ne bih volio provesti ostatak vikenda mažući si plikove. Pa ako bi se mogli zamijeniti, možda... Stari hipi ga umorno gleda pa konačno progovori:

STARI HIPIJ Čovjek nije biljka da bi puštao korijenje... Stari hipi zagrabi rukom u šator i uzme jednu najlon vrećicu.

STARI HIPI Cilja nema, putovanje je sve. Ostani mi dobro, pripadniče moje vrste. Ustane se, uzme papirić s brojem 26 iz Brunine ruke i ode noseći svoju vrećicu u ruci. Djevojke iz susjednog šatora uzimaju ručnike i odlaze na plažu. Bruno gleda za njima, a kada mu se izgube iz vidokruga, ulazi u šator starog hipija. Iz njega brzo izlazi držeći spermom napunjeni kondom u ruci. Iz prvotnog gađenja, njegovo lice polagano poprima izraz ugodnog iznenađenja.

BRUNO Ima nade! Baci kondom iza šatora i vrati se unutra raspremiti stvari.

SCENA 16

EXT - LIVADA - DAN

Meditacija na otvorenom - skupina žena i muškaraca, new age frikova, hipija, kućanica koje žele nova iskustva..., meditira na livadi. Među njima je i Bruno, a pokraj njega jedna starija žena, vidno pripita. Svi sjede u improviziranim kvazilotus položajima, a Bruno se vidno vrpolji, ne može nikako zauzeti pozu koja bi mu bila ugodna. Mrk je i nezadovoljan. Voditeljica meditacije Sophie, kratkokosa djevojka u ranim tridesetima, s crvenim ružem na punim usnama i perlama oko vrata i zglobova, u odjeći od konoplje indijskih ornamenata, sjedi ispred meditanata poredanih u polukrug i vodi proceduru:

SOPHIE Pozdravimo našu zajedničku prisutnost, Zemlju i svih pet smjerova... Voditeljica položi ruke kao u znak molitve, podigne dlanove iznad glave i zatvori oči, svi je prate. Bruno ne zatvara oči, nego gleda u pijanu stariju ženu pokraj sebe, koja odjednom glasno podrigne. Svi se prave da je ne čuju, osim simpatične vitke crnke u četrdesetima (Christiane), koja se glasno nasmije. Bruno ženu koja podriguje pogleda s gađenjem, a zatim mu se pogled nakratko spoji s crnkom (Christiane), kojoj se osmjehne. Prekida ih voditeljica novim uputama.

SOPHIE Zatvarate oči i ulazite u čudesno prozirnu vodu. Ta voda vam umiva udove i trbuh. Pratite dah... Zahvaljujete svojoj majci Zemlji. S povjerenjem se priljubljujete uz majku Zemlju. Osjetite svoju žudnju.

(MORE)

SOPHIE (CONT'D) Zahvalite sebi što ste si dali tu žudnju... Slijedite dah... Prekoračite granicu racionalnog mišljenja; stupite u dodir sa svojim dubinskim razinama. Izgubite se u neograničenom prostranstvu sebstva...

Svi zatvorenih očiju meditiraju. Bruno je također zatvorio oči, a smirujuća atmosfera jednostavno ga uspava - klone glavom, počne glasno hrkati.

SCENA 17

INT - MICHELOV STAN - NOĆ

U dnevnoj sobi Michelovog stana, na televizoru se emitira dokumentarni film o Higgsovom bozonu. Michel kopa po starim kutijama na polici, prebire po ukoričenim znanstvenim radovima na temu MOLEKULARNO KLONIRANJE, izdvaja nekoliko fascikala van. Naiđe na kutiju s pismima i fotografijama. Lista po pismima, vadi jedno, pismo od Annaballe. Vraća ga natrag. Među hrpicom je i nekoliko fotografija, mladi Michel, njegova baka, kao i Mlada Annabelle, u kupaćem kostimu na plaži. Ostavi se kutija pa se zagleda u fotografiju Mlade Annabelle u badiću. Sjedne u fotelju ispred televizora, na kojem se i dalje vrti dokumentarac o Higgsovom bozonu. Gleda u fotografiju, a zatim je odloži na stol. Uzme daljinski pa prebaci program na erotski film na kablovskoj. Gleda ga neko vrijeme. Uhvati se za penis preko hlača, kao da će masturbirati, ali brzo ga pusti. Vrati na dokumentarac o Higgsovom bozonu. Gleda ga u tišini pa zaspe. Skok u vremenu: na televizoru se vrti "riža", nema više programa... Michel sanja.

SCENA 18

INT - LABORATORIJ - NOĆ

Michelov san: Na stolu kemijskog laboratorija, Mlada Annabelle s naočalama debelih okvira, kao znanstvenica u bijeloj kuti, samozadovoljava se golemom epruvetom. Prostorijom, ispunjenom sa stotinjak tankih (2-3 cm promjer) cijevi, odjekuje muški glas koji čita citat iz knjige "Što je život?" Erwina Schrödingera:

MUŠKI GLAS (V.O.) Zapanjujuća sposobnost organizama da 'tokove reda' usmjeri na samog sebe i tako izbjegne pad u atomski kaos - da iz prikladnog okoliša 'pije uređenost' - po svemu je sudeći povezana s prisutnošću 'aperiodičnih krutina', kromosomskih molekula, koje nedvojbeno predstavljaju najviši stupanj poznate nam visoko uređene asocijacije atoma - mnogo viši od onog što ga nalazimo u običnom periodičnom kristalu - i to zahvaljujući individualnoj ulozi što u njoj igraju svaki atom i svaki radikal...

Afrički ritmovi počinju kako se glas utišava i postaju sve glasniji, baš kao i stenjanje Mlade Annabelle. Po Mladoj Annabelle i zidovima sliju se hektolitri sperme, koja divljački počne špricati iz cjevčica.

SCENA 19

EXT - KAMP MJESTO PROMJENE - NOĆ

Večera sa švedskim stolom na otvorenom, pokraj logorske vatre i bubnjara koji sviraju afričke ritmove. Posjetitelji kampa s tanjurima i čašama u ruci pokušavaju plesati, kao da su u savani. Bruno, koji je upravo završio svoju čašu vina i odložio je na stol, hoda kroz gomilu i zaustavlja se kod Sophie, koja promatra ples i vatru, ali ne pleše. Stoji pokraj nje sve dok ne pridobije njezinu pažnju. Kada ga pogleda i osmjehne mu se, Bruno je upita:

BRUNO Kako se zoveš?

SOPHIE Sophie.

BRUNO Čujem da uz meditaciju vodiš i sat kreativnog pisanja?

SOPHIE Da, studirala sam komparativnu.

 BRUNO Znaš, imam osjećaj da me ovo mjesto inspirira. Nadahnut jutarnjom vizijom, napisao sam pjesmu. Želiš je čuti?

SOPHIE Naravno.

BRUNO Sunčam si kurac (Evo ti kurac!) Na bazenu (Jebem ti ženu!) Sreo sam Boga U solariju Ima krasnu bradu Jede safaladu Gdje stanuje Bog? (Nabijem ti svog!) Usred raja (Liži mi jaja!)

Sa širokim osmjehom na licu, Bruno čeka reakciju. Sophie je ozbiljna pa konačno progovori.

SOPHIE Duhovita je... ali i mistična. Oboje gledaju u pravcu mase koja pleše.

BRUNO Ne plešeš?

SOPHIE Ne.

BRUNO Kako to?

SOPHIE Afrički plesovi mi nisu baš najdraži, nekako su mi previše...

BRUNO Primitivni?

Gotovo niotkuda, pocupkujući u afričkom ritmu, pojavio se nabildani instruktor tantričke masaže s bocom vina u ruci. Sophie mu se osmjehne pa se nakratko okrene prema Bruni.

SOPHIE Obožavam brazilske plesove. Sophie se opet okrene prema instruktoru masaže, koji joj dotače vino u čašu. S njim čavrlja sve više, ignorirajući Brunu.

BRUNO Brazil? Govnarska zemlja, zaluđena nogometom i nasiljem... Bruno stane između Sophie i instruktora masaže pa je gleda u oči.

BRUNO Ali Sophie, s tobom bih rado na ljetovanje u Brazil.

(MORE)

BRUNO (CONT'D)

Vozili bi se po favelama. Minibus bi bio blindiran. Promatrali bi osmogodišnje ubojice koji sanjare kako će postati bosovi; balave kurve koje umiru od side u trinaestoj. Poslijepodne bi išli na plažu, medu prebogate švercere droge i svodnike. Usred tako razuzdanog života, tako gorućih stvari, zaboravio bih melankoliju zapadnjačkog čovjeka. Sophie, imaš pravo: raspitat ću se za aranžmane kad se vratim.

Sophie ga gleda sa žaljenjem u očima.

SOPHIE Sigurno si puno propatio...

BRUNO Sophie... Znaš li što je Nietzsche pisao o Shakespeareu? "Što li je čovjek propatio da ima takvu potrebu biti klaun?" Shakespeare... precijenjen autor. I stvarno, klaun. Sophie ga više uopće ne sluša, priča s instruktorom i govorom tijela pokazuje da joj se sviđa. Ne čuje Brunu kada joj kaže: BRUNO Sophie, želio bih ti lizati pičku.

Bruno odustaje pa rezignirano odlazi prema kampu i svom šatoru. Susjedni šator s mladim djevojkama osvijetljen je iznutra. Bruno ugleda siluete djevojaka kako se uvijaju. Čuje mješavinu hihotanja i stenjanja. Umjesto da nastavi prema svom šatoru, sakrije se iza drveta, uvjeri se da nikog nema u blizini i da ga nitko ne vidi pa izvadi penis i počne masturbirati. Orgazam postigne za svega nekoliko sekundi.

BRUNO (slavljenički, trijumfalno, samom sebi) Yes!!! Zakopča se pa smireno, kao da se ništa nije dogodilo, nastavi prema svom šatoru. Uvuče se unutra.

SCENA 20

EXT - U KAMPU, KOD OGLASNE PLOČE - DAN Jutro.

BRUNO (CONT'D) Bruno stoji pred oglasnom pločom, na njoj su pojmovi s pripadajućim satnicama: GESTALT 09:00, PSIHODRAMA I AKVAREL 10:00, ŠKOLA TANTRIČKE MASAŽE 11:00, REBIRTH I DO IN 12:00, TRANSAKCIJSKA ANALIZA i NLP 13:00, KREATIVNO PISANJE I DUHOVNOST 16:00, HODANJE PO ŽERAVICI 19:00 Bruno pogleda na sat, na kojem je 11:05. Zadubi se u papir s natpisom ŠKOLA TANTRIČKE MASAŽE 11:00, ispod je sitnim slovima napisano Glavni paviljon (piramida). Pogleda u piramidu pa se uputi prema njoj.

SCENA 21

INT - SOBA ZA MASAŽU – DAN

U prostoriji se nalazi nekoliko stolova za masažu poredanih u polukrug, pokraj polaznika nabijenih u grupicu. Na jednom od izdvojenih stolova potrbuške leži gola djevojka, a nabildani instruktor masaže demonstrira vještine. Svira ambijentalna glazba. Bruno kasni pa se grupici polaznika pridružuje u pola demonstracije.

INSTRUKTOR MASAŽE ... kada ste završili s lopaticama i ramenima, spustite usne... (instruktor spušta usne na donji dio leđa djevojke, dodirujući joj stražnjicu bradom; demonstrira svoje upute) ...na sam korijen kralježnice pa ih podižite nježno sve do vrata, rukama istovremeno dodirujući noge... osjetite partnerove napetosti... poštujte integritet tjelesne sheme... Instruktor se podigne pa se obrati izravno polaznicima:

INSTRUKTOR MASAŽE Eto, sada ćete raditi u parovima. Krećite se, sretnite jedan drugoga u prostoru, dajte si vremena da se upoznate...

Polaznici su počeli prilaziti jedni drugima, muškarci ženama i žene muškarcima i svi su našli svoje parove. Bruno je bio previše spor i zbunjen pa mu je ostao debeli muškarac, koji je skinuo majicu i otkrio svoje nevjerojatno dlakavo tijelo. Salo prekriveno dlakama izvalilo se na jedan od stolova, a Bruno je gledao oko sebe - lijepe žene senzualno masirane od strane drugih muškaraca, a zatim opet i ispred sebe, u dlakava leđa na stolu.

INSTRUKTOR MASAŽE I kao što sam rekao na početku, sveto pravilo tantre...

(MORE)

INSTRUKTOR MASAŽE (CONT'D)

Ne zaboravite prst! (podine kažiprst teatralno u zrak) Otvorite kundalini čakru u pravom trenutku, intenzivnom analnom stimulacijom! Šokiran, Bruno gleda u svoj kažiprst pa opet u dlakava leđa, koja još nije ni počeo masirati. Pa naglo izjuri van, doslovno pobjegne s tečaja masaže.

SCENA 22

EXT - PLAŽA - DAN

Izlazeći ljutito s tečaja masaže, Bruno se odlazi smiriti na plažu. Na plaži nailazi na jednu od djevojaka iz susjednog šatora, koja leži u toplesu na ručniku i kuca po svom smartphoneu. Bruno je primijeti dok prolazi, odmah mu se popravi raspoloženje, zastane pa pita:

 BRUNO Znate li možda gdje je najbliža prodavaonica slatkiša?

Djevojka podigne pogled, ne kaže ništa, samo ga spusti natrag i nastavi kucati po mobitelu. Bruno produži dalje, hoda niz plažu sve do zavoja, gdje plaža ulazi u šumarak. Na ulazu u šumarak primijeti crnku koja se smijala na meditaciji (Christiane), kako leži ispod golog sredovječnog muškarca i strastveno vodi ljubav na pijesku. Bruno stane i gleda u seks koji se odvija ispred njega - crnka ga gleda ravno u oči preko ramena svog partnera, koji je počeo doživljavati orgazam. Muškarac se ustaje, skida kondom i baca ga pa odlazi. Bruno i crnka se nepomično gledaju. Ona ga pozove signalizirajući prstom. Bruno, kao hipnotiziran, napravi nekoliko koraka i stane ispred nje. Ona mu otkopča šlic i stavi penis u svoja usta, bez ijedne izgovorene riječi. Bruno joj svrši u usta. Crnka proguta, pogleda Brunu u oči i kaže:

CHRISTIANE Ja sam Christiane. Pruži mu ruku.

BRUNO Bruno. Rukuju se, nasmiješeni.

DRUGI ČIN

SCENA 23

INT - SOBA MLADOG MICHELA - DAN

Godine su osamdesete. Mladi Michel sjedi za malim radnim stolom, a Mlada Annabelle je na njegovom krevetu. U rukama su im školske bilježnice, pišu zadaću.

MLADA ANNABELLE Lebens... abs... chnitt... partner... Lebensabschnittpartner... možeš li vjerovati da je netko na ovom jeziku pisao ljubavne pjesme?

MLADI MICHEL Njemačka ima sjajne znanstvenike. Max Planck je iz Kiela.

MLADA ANNABELLE Grozan jezik, malj za uho, ali voljela bih čitati klasike u originalu... Nietzschea, Goethea, Brechtovu poeziju... (zamisli se) Tako pametan i velik čovjek, a imao je tako glupu facu... Ti si već na matematici?

MLADI MICHEL Gotov sam s njemačkim. Kucanje na vratima sobe. Vrata se otvaraju i na njima je Michelova baka, ozbiljnog izraza lica.

BAKA Michel, imaš gosta. Iza bake, pojavi se Janine, razdragana i karikaturalno vesela, odjevena u kratku haljinicu, polugola i divlja hipi djevojka.

 JANINE Heeeej! Janine potrči prema Michelu i pokuša ga zagrliti, ali on uzmakne. Janine zastane pa se opet nasmiješi.

JANINE Dobro mi izgledaš... (pogleda u Annabelle) A tko je mlada dama? Annabelle odgovori, bez pružanja ruke.

MLADA ANNABELLE Anabelle.

JANINE (pogleda Michela) Zgodna ti je cura... Annabelle gleda u Janine s pogledom punim mržnje. MLADI MICHEL Nije mi cu...

BAKA (prekida pitajući Janine) Možemo razgovarati...?

JANINE Došla sam vidjeti svoje dijete... (okrene se prema Michelu, opet razdragano) Što radiš, kako je u školi? Vidim, piše se zadaća... Janine se nagne pa zagleda u Michelovu otvorenu bilježnicu na stolu. JANINE Što je to?

 MLADI MICHEL Diferencijalne jednadžbe... Trenutak šutnje. Janine ne zna što bi rekla, ali brzo se trgne pa se opet obrati Michelu:

JANINE Dovela sam nekoga sa sobom... Janine signalizira prstom da pričeka pa na brzinu otrči s vrata sobe prema ulaznim vratima, čujemo kako ih otvara i viče:

JANINE Bruno! Bruno, dođi... Čujemo zvuk otvaranja i zatvaranja automobilskih vrata.

BAKA (Michelu) Rekla sam joj da sada možda nije najbolji trenutak... Na vratima sobe pojavljuje se Janine s Mladim Brunom.

JANINE Michel, ovo je tvoj brat...

MLADA ANNABELLE (Michelu) Nisam znala da imaš brata?

MLADI MICHEL Ni ja.

MLADI BRUNO Bok.

JANINE Tehnički, polubrat... Nego, ja jurim na brahmansko otvaranje kreativnih potencijala, a još nisam stigla odvesti Porsche na pregled, nešto škripi kod kočenja... vi se zabavite, vraćam se za par sati po Brunu... OK? OK. Janine hitro rukom prođe kroz Bruninu kosu i odjuri van. Baka krene za njom.

SCENA 24

INT - DNEVNA SOBA - DAN aka zaustavlja Janine na izlasku.

BAKA Rekla sam vam... Janine se okrene.

BAKA Rekla sam vam već... Ne mogu vas spriječiti da ga viđate, to je vaš sin. Janine je nestao osmjeh s lica, ali ne govori ništa.

BAKA Ali on je moj unuk, a ja vas ne želim više vidjeti. Ne dolazite u moju kuću. Barem ne bez najave, da se znam maknuti dok ste ovdje.

JANINE Mislila sam... da je vrijeme da upozna Brunu...

BAKA Lijepo je imati brata. Nema puno prijatelja. Ali Michelu majka ne nedostaje. Ne ovakva... Janine se okrene i ode, u tišini.

SCENA 25

INT - SOBA MLADOG MICHELA - DAN

Annabelle pakira stvari u školsku torbu.

MLADA ANNABELLE (Michelu) Vidimo se sutra na fizici... i ne zaboravi opremu za tjelesni... bok. (pogleda u Brunu i nasmiješi se) Bok... Bruno se nasmiješi i mahne. Annabelle izlazi, Bruno i Michel ostaju nasamo.

MLADI BRUNO I ja sam bio kod bake i djeda... onda kada nisam bio u internatu... mamu sam viđao, ponekad, jer čak i kada bi bio kod nje, nisam bio s njom...

MLADI MICHEL Mamu sam upoznao tek prije godinu dana.

MLADI BRUNO (sarkastično se osmjehne) Nije čudo da mi je za tebe rekla prošli tjedan.

MLADI MICHEL Prvi put kad je došla, donijela mi je ploče. Bacio sam ih u smeće.

 MLADI BRUNO Roditelji su nužno zlo.

MLADI MICHEL Jesu li? Bruno se nasmije.

MLADI BRUNO A stari? Gdje je on?

MLADI MICHEL Tata? Bio je novinar... Rijetko sam ga viđao. Nestao je na Tibetu prije pet godina.

SCENA 26

INT - SPAVAĆA SOBA U BUNGALOVU KAMPA MJESTO PROMJENE - NOĆ

U krevetu, Bruno nježno dira Christiane po grudima. Leže goli ispod plahte, u postkoitalnom raspoloženju.

BRUNO Ja ti sredim popust. Kažem ti, moj otac je stručnjak za te stvari...

Oboje se nasmiju.

BRUNO Znaš da se šalim. Tvoje sise su savršene.

 CHRISTIANE Kažeš da ima ordinaciju u Cannesu? BRUNO Imao. Namlatio je lovu na nosovima i face liftingu... Bruno se ustaje, gol, i hoda prema stoliću na kojem je polupopijena boca Bushmillsa s dvije korištene čaše. Dok hoda i toči Bushmills u čaše, priča:

BRUNO Kada se stvaralo tržište silikonskih sisa, smatrao je da se radi o prolaznoj modi koja se neće proširiti izvan Amerike. Naravno da je to bila glupost. Koja to američka moda nije preplavila Europu? Jedan dio njegovih mladih suradnika ugrabio je priliku, pokrenuo vlastiti biznis i oduzeo mu velik dio klijentele, sa silikonskim grudima kao reklamnim proizvodom.

Bruno se vraća u krevet s dvije čaše.

BRUNO Dvadeset godina kasnije, opet je krivo procijenio. Uvjerili su ga da je produživanje kuraca kobasičarenje i da se tržište neće proširiti na Europu. Kreten.

CHRISTIANE Tvom kurcu ništa ne fali... Christiane se nasmije pa dira Brunu između nogu. Bruno ne reagira, nego se zamisli.

BRUNO U mladenačkoj dobi imao sam sve moguće tjelesne komplekse, osim tog. Ne znam tko je počeo o tome govoriti, vjerojatno pederi; uostalom, te se teme dotiču i američki krimi-romani; kod Sartrea je, naprotiv, sasvim odsutan. Kako god bilo, tuširajući se u teretani postao sam svjestan da imam sasvim mali kurac. Provjerio sam kod kuće: 12 centimetara... (Bruno pokazuje prstima)

 (MORE)

BRUNO (CONT'D)

...možda 13 ili 14 ako sklopivi metar do krajnosti protegnem prema korijenu kurca. Otkrio sam novi izvor patnje; a tu se nije moglo ništa učiniti, to je bio radikalan, konačan hendikep. Otada sam počeo mrziti crnčuge. Christiane se nasmije i opet ga dira između nogu.

CHRISTIANE Širina je ionako bitnija... Bruno se nasmije.

CHRISTIANE Nisam sigurna da bi dolazila ovdje s umjetnim sisama. Proklete feministice bi me živu pojele. Nikad nisam mogla smisliti feministice... Te su gadure neprekidno pričale o pranju posuđa i podjeli kućanskih poslova; bile su doslovno opsjednute pranjem posuđa. Katkad bi rekle koju riječ o kuhanju ili usisavanju; ali im je glavni predmet razgovora bio pranje posuda. U nekoliko su godina uspjele frajere oko sebe pretvoriti u impotentne i čangrizave neurotičare. Od tog trena - i to sasvim sustavno - počele bi osjećati nostalgiju za muževnošću. Na kraju bi ostavile svojeg frajera radi ševe s latino-macho idiotima. Uvijek me zapanjivala privlačnost koju intelektualke osjećaju prema propalicama, sirovinama i idiotima.

Bruno je gleda. Christiane zastane pa nastavi:

CHRISTIANE Primijetila sam da je većini muškaraca draže pušenje od seksa. Penetracija im je naporna, teško im se diže. Ali kad ih uzmeš u usta postanu poput male djece. Imam dojam da ih je feminizam gadno pogodio, više nego što žele priznati.

BRUNO (tmurno) Ima i gore od feminizma... (promijeni temu) Već dugo dolaziš u Mjesto?

CHRISTIANE Gotovo od početka. Prestala sam nakon udaje, sada ponovno dolazim dva ili tri puta godišnje. Na početku je bilo više alternativno, nova ljevica i te priče...

BRUNO Užas...

CHRISTIANE Sada je u modi New Age, kristali, čakre i svjetlosne vibracije...

BRUNO Još gore...

CHRISTIANE Nije se bogznašto promijenilo. Već su se u sedamdesetima tu bavili orijentalnom mistikom; danas imaju jacuzzi i masaže. Mjesto je ugodno, ali nekako tužno, puno žena koje pate. Muškarce koji stare u samoći ne treba žaliti kao žene u istoj situaciji. Oni piju jeftino vino, zaspu i smrdi im iz usta; potom se probude i počnu ispočetka; prilično brzo umru. Žene uzimaju sedative, idu na jogu, psiholozima; one dočekaju duboku starost i puno pate. Prodaju oslabjelo, poružnjelo tijelo; to znaju i zbog toga pate. No ipak nastavljaju, jer se ne uspijevaju odreći želje da budu voljene. Dokraja su žrtve te iluzije. Kada zađe u određenu dob, žena si još uvijek može naći kurac kojim će se trljati; ali više joj se nikada neće pružiti prilika da bude voljena. Muškarci su takvi, i točka.

BRUNO Christiane... pretjeruješ. Nisu svi muškarci takvi. Bruno odloži čašu na pod, stavi glavu između njezinih nogu i počne je oralno zadovoljavati.

CHRISTIANE Tebi vjerujem... Činiš mi se drag. Egoističan. Ali drag... Christiane odlaže čašu, postavlja jastuk pod svoju stražnjicu pa dodatno raširi bedra. Bruno je nastavlja zadovoljavati, a ona uzdiše sve glasnije. Svršava spokojno u dugim trzajima. Okrenu se na leđa. Bruno nonšalantno obriše usta podlakticom, a Christiane se polako pribere od orgazma. Pa progovori:

CHRISTIANE Primijetila sam da ti moja pica nije baš privlačna...

BRUNO Kako to misliš? Naravno da jest...

CHRISTIANE Znaš, bila sam jako zaljubljena u svojeg muža. S obožavanjem sam lizala njegov penis, voljela sam ga osjećati u sebi. Činilo me ponosnom izazvati mu erekciju, imala sam sliku njegovog ukrućenog uda, uvijek sam je držala u novčaniku; bila mi je nešto poput svete slike, pružiti mu užitak bila mi je najveća radost. Na kraju me ostavio zbog mlade. Zbog kolagenoze i raspadanja elastina pri mitozama, kod starijih osoba tkivo postupno gubi čvrstoću i elastičnost. S dvadeset godina, imala sam vrlo lijepu stidnicu; danas moram priznati da su mi velike i male usne prilično obješene... (zastane pa se nasmiješi) Oprosti, ja sam profesorica prirodnih znanosti... Bruno se nasmiješi pa opet promijeni temu.

BRUNO Ovdje je svakako udobnije nego u šatoru.

CHRISTIANE Imam problema s leđima... Bungalov nije jeftin, ali spašava od boli. Bruno zgrabi piće s poda, ispije ga do kraja pa vrati praznu čašu. Obgrli Christiane oko struka; zaspu.

SCENA 27

INT – MICHELOV STAN – JUTRO

Michel leži na kauču i govori u svoj diktafon:

MICHEL Jednadžbe teorije kaosa uopće se ne pozivaju na fizičko okruženje u kojem se očituju;

 (MORE) njihova im sveprisutnost omogućuje da primjenu ostvare u hidrodinamici kao i u genetici životinjskih vrsta, u meteorologiji kao i u sociologiji skupina. Njihova je moć morfološke modelizacije zadovoljavajuća, ali prediktivne su im sposobnosti gotovo nikakve... Iznenada ga prekine zvonjava na vratima. Poštar mu donese pismo. On potpiše, kimne glavom, sve bez ijedne riječi i preuzme poštu. Pogleda pošiljatelja pa promrmlja:

MICHEL Crecy-en-Brie... Pa kuvertu odloži na stol. Nastavi pričati u diktafon.

MICHEL Jednadžbe kvantne mehanike, naprotiv, omogućuju da se ponašanje mikrofizičkih sustava predvidi s izvanrednom preciznošću, pa čak i s potpunom preciznošću ako se odustane od svake nade u povratak materijalističkoj ontologiji. Prerano je, a možda i nemoguće, za uspostavljanje matematičke veze između tih dviju teorija. Ali ljudski stavovi i djela mogu se objasniti stvaranjem atraktora putem stalno evoluirajuće mreže neurona i sinapsa... Naglo završi, ugasi i odloži diktafon pa sjedne. Gleda u pismo. Odluči ustati, uzeti pismo i otvoriti ga. Čita...

MICHEL Štovani gospodine Djerzinski; Zbog proširenja autobusne stanice, bilo je nužno preurediti mjesno groblje i premjestiti neke grobove, medu kojima i grob Vaše bake... Propisi nalažu... najmanje jedan član obitelji mora nazočiti prijenosu posmrtnih ostataka... Vi ste jedini... a službu grobnih mjesta možete posjetiti između deset i trideset i dvanaest sati. Sa štovanjem, općinske vlasti Crecyen-Briea. Michel neko vrijeme gleda u papir pa ga stavi na stol, bezizražajno zureći u praznu kuvertu.

SCENA 28

INT - SPAVAĆA SOBA U BUNGALOVU KAMPA MJESTO PROMJENE - NOĆ

Bruno pakira svoj ruksak i sprema stvari za odlazak iz kampa, a Christiane stoji pokraj i promatra ga. Ona je polugola, on je odjeven, sa svim stvarima koje je imao kada je došao u Mjesto promjene. CHRISTIANE Stvarno moraš ići?

BRUNO Moram, došao sam za vikend... a i trebao bih provesti tjedan sa sinom, red je na mene.. CHRISTIANE Imaš sina?

BRUNO Da.

CHRISTIANE Koliko godina?

BRUNO Dvanaest.

CHRISTIANE S mojim je sinom uglavnom dobro išlo do njegove trinaeste godine. Otac mu je možda nedostajao, ne znam... Imaju li djeca zaista potrebu za ocem?

BRUNO Znanost kaže da imaju... mada ja trenutno to ne primjećujem...

CHRISTIANE Sigurno je, u svakom slučaju, da otac nije imao ni najmanju potrebu za njim. Moj sin je danas na pragu punoljetnosti, kući dolazi kasno, kojiput uopće ne dođe. Ne usuđujem mu se ništa reći; bojim se da me ne udari. (izgubi se u mislima, a kako Bruno ne kaže ništa, promijeni temu) Znaš... Ti si prvi kojem sam dala u guzu bez kondoma. Mislim da se zaljubljujem.

BRUNO Imaš moj broj. Nazovi me kad se vratiš u civilizaciju.

CHRISTIANE Hoćeš da ti popušim? Bruno odloži stvari, stavi ruke na svoj potiljak, a Christiane se s velikim osmjehom spusti na svoja koljena.

SCENA 29

EXT – GROBLJE - DAN

Na ulazu u groblje stoji grobar s lopatom i velikom crnom vrećom za smeće u rukama. Prilazi mu Michel, koji dolazi na groblje.

GROBAR Vi ste...?

MICHEL Da. Grobar signalizira glavom da ga slijedi. Michel i grobar dolaze do otvorenog groba. GROBAR Ne morate gledati... Grobar krene rukama vaditi kosti i komade trupla iz svježe raskopane zemlje; lijes se pretvorio u iverje drveta, a lubanja je još imala nekoliko sijedih vlasi. Michel žustro okrene glavu, pretvarajući se da gleda u suprotnom smjeru. Grobar nastavi trpati stvari u plastičnu vreću. Michel pada i jedva se suspreže od povraćanja. Grobar ga bijesno pogleda, kima glavom i ne prestaje utovarivati kosti u vreću.

GROBAR Uvijek isto... Moraju pogledati. Ne mogu se suzdržati, moraju... Pa ne može lijes izdržati dvadeset godina! Michel ustane pa se zadrži na nekoliko koraka od grobara, koji i dalje prekrcava sadržaj vreće u njegovo novo počivalište.

GROBAR Nadgrobna ploča će biti premještena sutra. Vi ćete mi potpisati zapisnik. U kadru su samo kosti.

SCENA 30

EXT – ŠETNICA UZ KANAL GRADIĆA – DAN

Nakon iskustva na groblju, Michel sumorno šeće Crecy-enBrieom pa dođe do klupice na kojoj je u mladosti sjedio s Annabelle (SCENA 7). Sjedne na klupu i gleda ispred sebe. Ptica nema. Ali pojavljuje se Annabelle.

ANNABELLE Nadala sam se da ćeš biti tu... Michel se trgne.

ANNABELLE Bok. Michel se ustane i nasmiješi.

MICHEL Annabelle! Izgledaš... dobro. ANNABELLE Rekli su mi da si ovdje... zbog bake, zar ne?

MICHEL Birokracija. Nevažno.

ANNABELLE Nevažno? Nije te bilo godinama... Slučajno sam naletjela na Brunu, prije tri godine, na nekom aerodromu... Rekao mi je da si postao istraživač, i to značajan, uvažen u svojem području. Uvijek sam govorila da ćeš biti genijalac.

MICHEL Genijalac? (Michel prasne u smijeh) Reci to mojim kolegama...

ANNABELLE Ja ti nisam kolega. (pomalo neugodna tišina) Rekao mi je također da nisi oženjen... Ni ja se nisam udala. Često sam mislila na tebe. Oboje sjednu na klupicu, kao u SCENI 7, kad su bili mladi. Šute neko vrijeme, a onda Annabelle progovori:

ANNABELLE Nikad mi nisi odgovarao na pisma... na niti jedno.

MICHEL Nisam imao vremena. Tišina, gledaju ispred sebe. Annabelle ga konačno pogleda. ANNABELLE Imaš vremena za piće?

SCENA 31

INT – BRUNIN STAN - DAN

Bruno je u svom stanu, sjedi za laptopom. Pokušava preko Skypea dozvati sina Viktora, ali ovaj se ne javlja. Bruno gasi Skype, ustaje, ljutito se miče od kompjutera, nervozno hoda po sobi, zastane pa se odluči vratiti do laptopa. Sjeda, istegne prste i šake pa krene surfati pornografskim stranicama. Gleda, odluči početi masturbirati, ali taman kad se uzbudio, shvati da djevojka koju gleda među nogama ima penis. Iznenađen transseksualnom pornografijom, ljutito odustaje od samozadovoljavanja pa bijesno zaklapa laptop. Stoji i sine mu ideja. Opet otvara laptop i počinje pisati...

SCENA 32

INT – KAFIĆ - DAN

U kafiću, Michel i Annabelle sjede za stolom i ispijaju pivo iz krigli. Za stolom pokraj sjedi nekoliko članova karate reprezentacije, u trenirkama, također piju pivo. Na televizoru se vrti MTV, a nitko ne igra bilijar, iako je stol spreman.

ANNABELLE Otac mi je umro prije tjedan dana. Rak crijeva. Bilo je dugotrajno, teško i strahovito bolno. Ostala sam neko vrijeme da pomognem mami.

MICHEL Koliko još planiraš...?

ANNABELLE Ne znam... Ti?

MICHEL Mislio sam se danas vratiti, ali nekako mi se sviđa ovaj mir... Nije nostalgija. Da bi se došlo do velikih ideja, ponekad se potrebno maknuti od rutine. Puno radim na genetskom kodu. Znaš, svakoj se stanici može pridati neograničena sposobnost uzastopne replikacije.

(MORE)

MICHEL (CONT'D)

Svaka životinjska vrsta, ma kako visokog evolucijskog stupnja, može se pretvoriti u srodnu vrstu sposobnu za reprodukciju kloniranjem. Besmrtnu vrstu.

ANNABELLE Ja radim kao knjižničarka. Pa ako će ti trebati koja knjiga za to... Na primjer, "Ivica i Marica"... (kratka pauza za gutljaj piva) ... ja sam na dječjem odjelu. Oboje se nasmiju. Nadglasa ih i smijeh karataša, koji se međusobno smiju i zabavljaju za svojim stolom. Annabelle se brzo uozbilji. ANNABELLE Mrzila sam te kad nisi odgovorio na moja pisma. Prošle su 23 godine, ali nikako da ti to oprostim. Michel obori oči. Na tren zavlada šutnja, koju karataši za susjednim stolom prekidaju glasnom raspravom (dvojica govore, treći samo sjedi i potvrdno kima glavom):

KARATAŠ 1 U fajtu nema oprosta, znaš to i sam, ako budeš nekom popuštao zato što je slabiji, samo ga ponižavaš u startu mu ne dopuštaš da pokaže maksimum... To je protiv bušida.

KARATAŠ 2 Znači, što ga jače udaram, više će me poštivati?

KARATAŠ 1 Upravo tako. Annabelle i Michel nastavljaju razgovor.

ANNABELLE Mogla sam živjeti i sretnije, znaš... Mislim da sam previše važnosti pridavala ljubavi. Olako sam se davala, muškarci su me odbacivali čim bi došli do svojeg cilja, i onda bih patila, naravno. Muškarci ne vode ljubav zato što su zaljubljeni, nego zato što su uzbuđeni. Godine su mi trebale da shvatim tu banalnu očevidnost. Svi su oko mene tako živjeli, kretala sam se u oslobođenom svijetu; ali nije mi pružalo nimalo užitka izazivati ni zavoditi.

(MORE)

ANNABELLE (CONT'D) Seks mi se na kraju čak zgadio; postao mi je nepodnošljiv njihov pobjednički osmijeh u trenu kada bih skidala haljinu, njihov kretenski izgled dok bi svršavali, a naročito njihova neotesanost nakon obavljenog čina. Bili su jadni, mlitavi i pretenciozni. Na kraju je uvijek mučno kad te promatraju kao zamjenjivu stoku — premda su me smatrali dobrim komadom, jer sam bila estetski besprijekorna. Bili su ponosni kad bi me izveli u restoran.

MICHEL Nikada nisi imala ozbiljniju vezu?

ANNABELLE Samo sam jedan jedini put mislila da proživljavam nešto ozbiljno, živjela sam s jednim tipom. Bio je glumac, u njegovom je izgledu bilo nešto vrlo zanimljivo, ali nije se uspijevao probiti... MICHEL Tako je to kad vjeruješ glumcima...

ANNABELLE Naravno da sam ja sama plaćala režije. A u te dvije godine dok smo živjeli zajedno, ostala sam trudna. Tražio je da pobacim. Učinila sam to, ali na povratku iz bolnice znala sam da je gotovo. Napustila sam ga iste večeri, na neko sam se vrijeme smjestila u hotelu. Imala sam trideset godina, to mi je bio drugi pobačaj i bio mi je pun kufer. Spavala sam s desecima muškaraca i nijedan nije zaslužio da ga se sjećam.

MICHEL Ljudsku bi vrstu trebalo izliječiti od seksa... Annabelle se nasmije.

MICHEL Nismo daleko. Istraživanja sa Sveučilišta Ohio pokazala su da vrste koje se reproduciraju spolnim putem evoluiraju sporije od onih koje se reproduciraju kloniranjem. Znaš li što to znači?

ANNABELLE Ne baš.

MICHEL Jednostavno - proizvoljne mutacije djelotvornije su od prirodnog odabira. Eksperimentalno je kombiniranje zabavno, i rezultati mu proturječe jasnoći klasične hipoteze o spolnoj reprodukciji kao pokretaču evolucije... Onog trena kada smo dešifrirali genetski kod, čovječanstvo je postalo Bog - počelo je nadzirati vlastitu biološku evoluciju. Spolnost će tada jasno razotkriti svoju bit, beskorisne, opasne i regresivne funkcije.

ANNABELLE U pravu si. Svi mi mislimo da su seks, izlasci, zabava cilj i smisao života, sve dok se ne ukaže slika smrti. Znaš, sve muškarce koje sam upoznala užasavalo je starenje. Ta opsjednutost godinama počinje vrlo rano — opazila sam je već kod dvadesetpetogodišnjaka — a kasnije se samo pojačava. Ne želim to više prolaziti. Odlučila sam prekinuti, izići iz igre.

MICHEL Možda je tako lakše.

ANNABELLE (kima glavom) Vodim miran život. Uvečer čitam, kuham si čaj, tople napitke. Svakog vikenda odlazim roditeljima, mnogo vremena posvećujem nećaku i nećakinjama...

MICHEL Sretna si? Annabelle ne odgovori odmah.

ANNABELLE Istina je da katkad imam potrebu za muškarcem... Noću se bojim, teško zaspim. Pijem sedative, tablete za spavanje, ali to nije baš sasvim dovoljno. Zapravo... (zastane) Željela bih da život prođe vrlo brzo...

Muk prekida nova rasprava karataša za susjednim stolom.

KARATAŠ 2 Gle, ak im runda traje pet minuta, znaš ti koliko je to za natezanje u kavezu... Ubaci tu i hrvanje, to je daleko veći napor za tijelo.

KARATAŠ 1 Istina, ali to je samo obična borba. Ono što mi radimo je vještina. Michel i Annabelle nastavljaju razgovor.

MICHEL Razumijem te. Meni se nekad činilo da za ništa nemam vremena. U zadnje vrijeme... teško je dočekati da završi dan. Michel se zagleda u televizor pa nakon nekog vremena vrati pogled na Annabelle.

MICHEL Kad sam bio mlad, vjerovao sam da patnja čovjeku podiže dostojanstvo. Bio sam u zabludi. Ono što čovjeku podiže dostojanstvo je televizija. Anabelle ne kaže ništa, zamisli se, uspravi, pogleda Michelu između nogu pa onda njega ravno u oči:

ANNABELLE Hoćeš da ga primim u usta?

REZ NA MICHELOV FLASHBACK:

SCENA 33

EXT - LJETNA TERASA - NOĆ

U osamdesetima smo. U tijeku je tulum na ljetnoj terasi. Mlada Annabelle pleše okružena vršnjacima, u ljetnoj haljinici. Zavodljiva je i vesela, a očito je da sve više pleše s visokim crnokosim dečkom, kojem se približava i smješka. Mladi Michel ne pleše, gleda je sa strane i pije sok. Mlada Annabelle ga ugleda pa dopleše do njega i pruži mu ruku poput princeze:

MLADA ANNABELLE Dođi, pleši sa mnom.

Mladi Michel samo negativno kimne glavom, držeći jednu ruku u džepu, drugu oko čaše. Mlada Annabelle je na trenutak razočarana, ali zatim otpleše natrag do podija, gdje nastavi plesati s visokim crnokosim dečkom. Sve prisnije i bliže, dok ga konačno u zanosu ne poljubi. Mladi Michel ih samo gleda sa strane.

POVRATAK NA:

SCENA 34

INT - MICHELOVA HOTELSKA SOBA - EXT

Annabelle i Michel ulaze u hotelsku sobu i ljube se s vrata. Ona se, čim se vrata zatvore, spusti na koljena i oralno ga zadovolji. Podigne se pa ga upita:

 ANNABELLE Imaš kondome?

MICHEL Nemam... Michel se nasmiješi. Annabelle legne na krevet, skine gaćice i raširi noge. ANNABELLE Napravi mi dijete. Michel ne kaže ništa.

ANNABELLE Trebam nekoga uza sebe. Nećeš ga morati odgajati, niti brinuti za njega, čak ni priznati ga. Uopće te ne tražim da ga voliš, niti da mene voliš; samo mi napravi dijete. Michel i dalje samo gleda.

ANNABELLE Znam da imam 44 godine, ali svejedno mi je, preuzimam rizik. Ovo mi je posljednja prilika. Michel konačno progovori.

MICHEL (kroz zube) Čudna ideja... Čudno je doći na ideju da se reproduciraš, ako ne voliš život.

Annabelle ga potegne za rukav.

ANNABELLE Dođi... Michele legne na nju i otkopča šlic. Seks. Malo prije ejakulacije, Michelu se ukaže vizija spajanja rasplodnih stanica, a odmah potom prvih staničnih dioba.

SCENA 35

INT - KAFIĆ U PARIZU – DAN

Bruno i novinski Urednik, sredovječni intelektualac s naočalama, sjede u separeu kafića. Urednik u ruci drži papire, isprintan Brunin esej. Urednik čita ulomak:

UREDNIK "Neki pederasti - srećom malobrojni - više vole male dječake; takvi završe u zatvoru, pod strogim nadzorom, i gotovo je s njima. No većini je pederasta draža mladež od petnaest do dvadeset pet godina; sve iza te granice za njih su stare pohabane guzice...." Urednik zastane, pogleda Brunu preko naočala. Bruno se osmjehne, kiselo, nervozno, očekujući mišljenje. Urednik se vraća čitanju: UREDNIK "Pogledajte kako se dva stara pedera ponašaju jedan prema drugom, pažljivo ih promotrite: katkad s uzajamnom simpatijom, katkad čak i s nježnošću; no žude li jedan za drugim? Ni u kojem slučaju. Čim prođe kakvo okruglo, petnaest do dvadeset-petgodišnje dupence, stanu se za njega međusobno klati kao dvije onemoćale pantere." Urednik šutke polako skine naočale, odloži papire u krilo pa konačno progovori:

UREDNIK Sjajno. Imate dara.

BRUNO (nasmiješi se) Hvala.

UREDNIK Samo... ne razumijem što od mene očekujete?

BRUNO Pa... ne znam koliko plaćate po kartici, ali...

UREDNIK Čekajte, čekajte, Bruno, ovo jest sjajno, ali ne mislite valjda da mi to možemo objaviti? Pa 2015. godina je. Razapeli bi nas. Bruno ne kaže ništa, vidno je razočaran.

 UREDNIK Da je do mene... (zastane pa mu sine ideja) A da otvorite blog? Originalni ste, takve se stvari ne sreću često. Ali moj magazin to ne može objaviti. Nego, živite u provinciji?

BRUNO Da...

UREDNIK Loše, loše. Treba odmah doći u Pariz. Imate dara, kažem. Samo nastavite pisati. I čitajte, što više. De Sadea! Čitajte naročito De Sadea! Vi ste reakcionar, to je dobro. Svi veliki pisci su reakcionari. Balzac, Flaubert, Baudelaire, Dostojevski: sami reakcionari. Ali treba i jebati, ne? Treba ići na grupnjake. To je važno. Iznenada, Bruni u džepu zazvoni mobitel.

BRUNO (vadi mobitel iz džepa) Ja se ispričav... (javlja se) Halo? Zove ga Christiane.

SCENA 36

INT - LOBI HOTELA - DAN

Christiane stoji u lobiju hotela i govori na telefon:

CHRISTINE Halo... bok, ja sam... u gradu sam, znanstvena konvencija... ostajem tri dana. Se vidimo?

SCENA 37

INT - BRUNIN STAN - NOĆ

Bruno i Christiane završavaju spolni odnos na kauču. Christiane sjedi na Bruni, okrenuta mu je licem, a na sebi ima potkošulju. Oboje duboko dišu, pokušavaju doći do daha, a kada je Bruno zagrli, Christiane poskoči od bola pa sjedne pokraj njega, držeći se za svoje rame i lopaticu.

BRUNO Što ti je... Kroz potkošulju se naziru velike ljubičaste pjege i ekcemi na lopaticama. CHRISTIANE Alergija... koža mi ne podnosi tablete za leđa. Jake su...

BRUNO Nisam znao da je tako ozbiljno... Christiane se samo osmjehne, odmahne rukom pa se zavali i pali cigaretu, koju dijeli s Brunom.

CHRISTIANE Cijeli mi dan izgledaš zabrinuto, odsutno... jesi ti OK?

BRUNO Ja ne služim ničemu... Christiane ga pogleda i ne kaže ništa, samo nagne glavu s blagim smiješkom.

BRUNO Ne, stvarno, nesposoban sam uzgajati svinje, nemam pojma o proizvodnji kobasica, vilica ni mobitela. Nijedan od tih predmeta koji me okružuju, koje upotrebljavam ili žderem, nisam u stanju proizvesti; nisam čak u stanju shvatiti proces njihove proizvodnje. Koliko slobodan može biti čovjek koji nije u stanju preživjeti bez inženjera? Po svojim osobnim tehničkim sposobnostima daleko sam ispod neandertalca. Potpuno ovisim o društvu koje me okružuje, a ujedno sam mu gotovo potpuno beskoristan. U biti, jedina korisna osoba koju poznajem je moj brat.

CHRISTIANE Po čemu je on toliko značajan?

BRUNO Stvorio je nove krave. To je zapravo samo jedan primjer, ali sjećam se da su zahvaljujući njegovom radu rođene genetski modificirane krave, koje daju više mlijeka, bolje mlijeko... Promijenio je svijet. Ja nisam ništa učinio, ništa stvorio; nisam baš ništa pridonio ovom svijetu.

CHRISTIANE (namrgođeno) Nisi učinio ništa loše... to je važnije. (zamisli se, dok mazi Brunu po kosi) Znaš... Moji kretenski roditelji su pripadali tim, kao slobodoumnim, kvazi bitničkim krugovima pedesetih godina, u koje je zalazila i tvoja majka. Moguće je čak i da su se poznavali, ali to ni najmanje ne želim znati. Prezirem te ljude, mogu čak reći da ih mrzim. Oni predstavljaju zlo.

BRUNO Pričao sam ti o svojim danima u internatu, o drkanjima u vlaku na nekoliko metara od djevojaka, o ljetima bez majke i drkanju ispod novina na klupi u parku... Znaš, s tobom sam podijelio više toga nego s psihijatrom... osjećam... zahvalnost. Christiane ga poljubi.

CHRISTIANE Hvala tebi. Uhvati ga za penis pa ponovo objaše.

CHRISTIANE Imam jednu želju... dok sam u gradu. Christiane se diže i spušta na Bruninom penisu. BRUNO Samo reci...

CHRISTIANE Idemo u seks klub. Ja častim.

Nasmiju se i strastveno poljube.

SCENA 38

INT - MICHELOVA HOTELSKA SOBA / DESCPLECHINOV URED – DAN

Michel leži odjeven na krevetu svoje zamračene hotelske sobe. Sam je. Televizor se vrti u pozadini, na njemu je dokumentarac o čimpanzama. Ne obraća pažnju na TV. Gleda u strop s rukama ispod potiljka, potpuno bezizražajan. Zazvoni mu mobitel. Pusti ga da zvoni nekoliko puta, a onda ga polako grabi i javlja se.

MICHEL Halo? Na telefonu je Desplechin, koji ga zove iz svog ureda.

DESPLECHIN Michel, ja sam, Desplechin... Gdje si, jesi u Parizu?

MICHEL Ne. U hotelu sam.

 DESPLECHIN Molim te, dođi u Pariz...

MICHEL Zašto?

DESPLECHIN Slušaj, dobili smo potvrdu iz laboratorija. Nisam ti rekao, ali kad si otišao, uzeo sam tvoj folder i dao ga nekim pouzdanim kolegama... Upravo su stigli podaci. Njihov novi kvantni kompjuter verificirao je tvoje jednadžbe. Michel... Jesi li spreman da zauvijek promijeniš svijet?

TREĆI ČIN

SCENA 39

INT - MICHELOV STAN - DAN

U Michelovom stanu nalaze se dva velika putnička kofera. Jedan je zatvoren, a drugi otvoren, s nekoliko majica u njemu. Michel stavlja dvije knjige i fascikl s dokumentima na majice, kada ga prekida zvono na vratima. Duboko uzdahne pa polagano krene otvoriti. Kada ih otvori, na vratima ugleda Brunu. Nasmiješe se i zagrle.

MICHEL Otkud ti? BRUNO (veselo) Vještica je mrtva!

MICHEL Tko? B

RUNO Kako misliš tko... (gleda u kofere) Vidim da si se spakirao... šta nije za...? Michel ga gleda zbunjeno

BRUNO Šta ti nisu javili...?

MICHEL Što?

BRUNO Mama je riknula. Michel ga zbunjeno gleda. Bruno nastavlja.

BRUNO Zapravo, nije još.... ali planirao sam noćiti kod tebe pa da sutra krenemo. Uz malo sreće, odapet će dok dođemo. Bruno sjeda na fotelju i pali cigaretu. Michel nosi dvije boce piva iz frižidera, ne kaže ništa.

BRUNO Vidiš, mene su zvali, ne znam kako tebe...

MICHEL Ugasio sam mobitel. Imam previše posla. Bruno šuti i puši, Michel nastavlja nakon što otvori boce, donese pivo i jednu bocu doda Bruni.

MICHEL Znači, majka nam umire...

BRUNO Upravo tako! Trune u komuni u Saorgeu, s onim kvazitibetanskim hipijima... Kada je odlučila odseliti tamo, sasvim sigurno nije planirala i riknuti.... Znaš, izgleda da se stara kurvetina preobratila na islam — putem sufističke mistike, takve neke idiotarije. Došla je s čoporom hipija koji žive u napuštenoj kući izvan sela. Ljudi misle da su hipiji i klošari nestali zato što novine više ne govore o njima. Naprotiv, sve ih je više, broj im je znatno porastao zajedno s nezaposlenošću, može se reći da se roje kao mravi. Malo sam se raspitao... Bruno povlači dugi dim cigarete. Michel pozorno sluša, ispijajući pivo iz boce. Bruno nastavlja sa spuštenim glasom:

BRUNO Lukavstvo kojeg su se dosjetili je da se prozovu neo-ruralcima, ali ustvari ne rade ništa pod milim Bogom, osim što skupljaju socijalnu pomoć i tobožnju potporu za planinske poljoprivrednike. Debili, da, ali i majstori...

MICHEL Sutra idemo tamo?

RUNO Da, ja vozim. Moram se odmoriti. Imao sam naporan tjedan... (pogleda kofere) A koferi? MICHEL Selim u Irsku.

BRUNO Irsku?!

MICHEL Dobio sam posao u Centru za genetska istraživanja Galway. Zapravo, ja vodim projekt. BRUNO (nazdravi bocom) Pa hajde, čestitam!

MICHEL Imaju najveću računalnu moć, kvantne kompjutere koji će mi konačno omogućiti da svoje eksperimente provedem do kraja. Tražio sam da djelujem posve neovisno, izvan hijerarhije centra. I pristali su. S njima sam radio i na projektu s kravama, imam samo pozitivna iskustva. Ima tu stvari koje su čisto hipotetične: bilo bi predugo, preteško za objašnjavanje, ali... recimo, molekula DNA je složena, i razvijala se manje-više slučajno: ima neopravdanih viškova, dugih nekodirajućih sekvenci, ukratko ima koječega. Ako želimo ozbiljno testirati opće uvjete mutacije, treba krenuti od jednostavnijih samoreproducirajućih molekula, s najviše nekoliko stotina valencija. U Irskoj, to je moguće.

BRUNO Nisam siguran da razumijem što točno radiš.... kloniranje?

MICHEL Sve precizniji nadzor prokreacije logično vodi ka njezinom potpunom razdvajanju od seksa. Zapanjujuća je točnost predviđanja Aldousa Huxleya u Vrlom novom svijetu. Knjiga napisana 1932. savršeno opisuje današnje zapadnjačko društvo. Reprodukcija ljudske vrste u laboratorijima je budućnost. I to u uvjetima savršene genetske sigurnosti i pouzdanosti.

BRUNO Znači, seks i bebe se odvajaju? Cijeli projekt kao jedan veliki... kondom? Michel se nasmije. Pa nastavi:

MICHEL U svijetu koji je opisao Huxley, šezdesetogodišnji muškarci bave se istim aktivnostima, jednakog su tjelesnog izgleda, imaju iste žudnje kao dvadesetogodišnji mladići. Kasnije, kad se više ne mogu boriti protiv starenja, umiru svojevoljnim pristankom na eutanaziju; vrlo diskretno, vrlo brzo, bez tragedije. Društvo Vrlog novog svijeta je društvo iz kojeg je nestala tragedija i pretjerani osjećaji. Vlada potpuna seksualna sloboda, ništa više ne priječi osobni razvoj ni uživanje. To više nije budućnost - to je sadašnjost.

BRUNO Aldous Huxley je bez ikakve dvojbe vrlo loš pisac, rečenice su mu teške i bez draži, junaci bezlični i mehanični. Ali da, imao je viziju, a do nje je došao čistom intuicijom - shvatio je da će ljudskom evolucijom upravljati isključivo znanstvena i tehnološka evolucija.

MICHEL Bio je prvi mesija transhumanizma. Možda mu je nedostajalo profinjenosti, možda su mu psihologija i stil bile slabosti; sve je to zanemarivo prema valjanosti njegove polazne intuicije. Također, prvi je medu piscima, uključujući i pisce znanstvene fantastike, shvatio da je došlo vrijeme da biologija preuzme od fizike ulogu noseće snage.

BRUNO Moram se malo ispružiti... (govoreći, Bruno već ustaje s fotelje i liježe na kauč) ...iscrpljen sam...

MICHEL Posao?

BRUNO Ništa od posla... Tablete. Vratio sam se opet na neko vrijeme u kliniku. Tri dana u tjednu... besplatan smještaj...

(MORE)

BRUNO (CONT'D) (sve sporije i umornije, s rukom preko lica) ...imam vremena za pisanje... a i tabletice su im... sjajne... Bruno zadrijema. Michel otpije pivo, odloži bocu na stol pa nastavlja ubacivati knjige u kofer.

SCENA 40

INT - GINEKOLOŠKA AMBULANTA - DAN

Annabelle sjedi na ginekološkom stolcu, raširenih nogu. Ginekolog je pokraj nje, na svom stolcu na kotače; odgurne se, odlaže pribor za pregled i skida masku s lica, kao i rukavice. Ali Annabelle ne silazi sa stolca.

GINEKOLOG (umornim glasom) Koliko ono imate... četrdeset i... (gleda u papire)

ANNABELLE 44..

GINEKOLOG Da, 44... I koliko pobačaja iza sebe?

ANNABELLE Dva...

GINEKOLOG Trebali ste se naručiti za papatest prije mjesec dana... Umjesto toga, prekidate s pilulom bez mojeg znanja i upuštate se u trudnoću. Dajte, pa niste balavica! No, od trudnoće nema ništa. Imam samo loše vijesti... Ginekolog odjednom mijenja ton i postaje suosjećajniji. Annabelle je i dalje s raširenim nogama na stolcu.

GINEKOLOG Dijete ste izgubili. No to ionako nije bilo dijete, samo nekoliko mrtvih stanica. Ali to je manji problem. Ginekolog zastane pa ustane. Šuti.

ANNABELLE Što je...?

GINEKOLOG Bojim se, nažalost, da nema nikakve sumnje: imate mikro-invazivni stadij raka maternice.

Anabelle počinje plakati, i dalje raširenih nogu u stolcu za pregled. Ginekolog je tješi tapšanjem po ramenu.

SCENA 41

EXT - ISPRED KOMUNE U SAORGEU/DVORIŠTE KOMUNE U SAORGEU – DAN

Michel i Bruno hodaju kroz selo, stazom prema planinskom obronku. Ispred njih je ulaz u veliko imanje, a na ulazu, na malom plastičnom stolcu, sjedi Mladić s dreadlocksima, puši lulu i čita Tibetansku knjigu mrtvih. Kad ga ugleda, Bruno uzvikne.

BRUNO (živahno) A, evo šupčine! Bok Supčino. Ovo je moj brat. Idemo vidjeti staru? Mladić s dreadlocksima šutke ustaje, osmjehne se pa ih povede unutra, bez riječi. Bruno i Michel ulaze u veliko dvorište i prate mladića prema središnjoj nastambi. Bruni u džepu zazvoni mobitel. Javlja se. BRUNO Bok Christiane, da.... da, vrijedi dogovor, vidimo se, jurim negdje... Ajde... Bruno vrati mobitel u džep. Michel ga gleda.

BRUNO Znaš... Mislim da postajem sretan. Pomaže mi terapija, kao, odgovara mi ritam. Preko tjedna sam u bolnici, a vikendom s Christiane... znaš, Christiane je nekako... posebna. Prekida ih mladić s dreadlocksima.

MLADIĆ S DREADLOCKSIMA Liječnik je opet navratio. Ne bi podnijela prijevoz i u svakom slučaju više se nema što učiniti. Zakon prirode... Bruno zastane, pogleda pa u nevjerici pogleda Michela.

BRUNO (podrugljivo) Čuješ ti ovo? Čuješ ovog pajaca? "Priroda", samo im je ta riječ na jeziku. Sada kad je bolesna žuri im se da krepa, kao živina u svojoj rupi.  (MORE)

BRUNO (CONT'D) (razmetljivo) To mi je majka, šupčino!

MICHEL (gleda oko sebe, po dvorištu pa rastreseno kaže) Krajolik je ovdje vrlo lijep... Michel iz džepa izvadi mobitel, napravi puni krug oko svoje osi, dugo se namješta pa konačno okine fotografiju. Mladić s dreadlocksima otvara vrata kuće i ulazi, a za njim ulaze Bruno i Michel.

SCENA 42

INT - KUĆA U KOMUNI U SAORGEU – DAN

U središnjoj prostoriji kuće, na trošnom namještaju, podu i orijentalnim tepisima drijema nekoliko mladih i ostarjelih hipija. Duge kose i brade, neki od njih puše travu, a mlada plavuša pokraj kamina u toplesu štrika pončo. Michel i Bruno ih šutke gledaju, a Mladić s dreadlocksima razmiče komad tkanine pribijen na zid i usmjerava ih u sobu.

MLADIĆ S DREADLOCKSIMA Ovdje je... Janine leži na krevetu kao mrka sklupčana prikaza. Put joj je boje zemlje, vrlo tamna. Teško diše, razvidno je pri samom kraju; ali iznad nosa, koji je izgledao kukast, neobično velike i bijele oči sjaje u polumraku.

MICHEL Ovo je... treći put da vidim majku.

BRUNO Po svoj prilici i zadnji... Bruno i Michel oprezno se približavaju polegnutoj silueti.

BRUNO Misliš da nas prepoznaje?

MICHEL Ne znam. Možda me pobrkala s ocem. Rekla je da sličim. Bruno joj prilazi blizu lica, pogleda je u oči pa hladno i polako, da ga što bolje i jasnije čuje i razumije, kaže:

BRUNO Ti si obična stara kurva... Zaslužuješ da krepaš. Htjela si biti kremirana? Imaš sreće, bit ćeš kremirana (MORE)

BRUNO (CONT'D) Ono što ostane od tebe stavit ću u jednu posudu, i svako jutro, kad se probudim, pišat ću po tvojem pepelu. Bruno zadovoljno kimne glavom; Janine iz grla ispusti hropac. U tom se trenutku ponovno ukaže Mladić s dreadlocksima.

MLADIĆ S DREADLOCKSIMA Hoćete što popiti?

BRUNO Naravno, sine. Treba li takvo što pitati? Daj briju, šupčino! Mladić s dreadlocksima iziđe. Bruno sjeda na stolac pokraj kreveta i pali cigaretu. Michel vadi mobitel i fotografira Janine. Mladi s dreadlocksima se vraća s bocom viskija i dvije čaše. Bruno si napuni čašu, otpije dobar gutljaj.

MICHEL (tiho i smireno) Oprostite mu, potresen je...

BRUNO Tako je. Ostavi nas s našom boli, šupčino. Bruno isprazni čašu coknuvši jezikom, ponovno se posluži.

BRUNO Bolje im je da se čuvaju, pederčine... Prepisala im je sve što ima, a dobro znaju da djeca imaju neotuđivo pravo na nasljedstvo. Da želimo osporiti oporuku, sigurno bismo dobili. Michel šuti. Čuje se samo hrapavo i oslabjelo disanje umiruće.

MICHEL (umorno i pomirljivo) Htjela je ostati mlada, to je sve... Željela se družiti s mladima, a nikako sa svojom djecom, koja su je podsjećala da je njezina generacija prošlost. To nije osobito teško objasniti, niti shvatiti. (ustaje) Ja idem. Misliš da će uskoro umrijeti? Bruno slegne ramenima.

Michel ode u drugu prostoriju, a Bruno ostaje sam s Janine. Gasi cigaretu u ostatku viskija u čaši pa čašu odlaže na stolić; grabi cijelu bocu, ustaje pa se opet zagleda u njezine oči. Uoči je da u njima više nema života. Nasmije se, otpije gutljaj viskija iz boce pa zapjeva na sav glas, urlajući do pucanja glasnica:

BRUNO Svi su došli, sva dječicaaaaa!!! Čim su krike začulaaaaa!! Umire im maaamicaaaaa!!!! Bruno još glasnije pjeva sljedeću kiticu:

BRUNO Svi su došli, sva dječicaaaa!!! Čak i sa dalekoga jugaaaa!!!! Riknula je mamicaaa!!! Jao kakva tugaaaa!!! Bruno završi. U sobi se pojavljuju Michel i Mladić s dreadlocksima, koji stoje na vratima i šutke gledaju u Brunu. Začuje se zujanje muhe. Bruno je prati pogledom kako leti i sleće na lice mrtve Janine. Bruno gleda u muhu na njezinom licu pa pogleda u Michela.

BRUNO Mislim da je mrtva.

SCENA 43

INT - SOBA MLADOG MICHELA - DAN

Mladi Michel i Mladi Bruno su u Michelovoj sobi, ne rade ništa, dosađuju se i odmaraju.

MLADI MICHEL Bruno...

MLADI BRUNO Hm?

MLADI MICHEL Jesi bio kad s curom?

MLADI BRUNO (nasmije se pa raširi ruke s podignutim dlanovima) Jel ti ovi dlanovi izgledaju kao da su bili s curom?

MLADI MICHEL Gledao sam jučer Život životinja... Životinjski svijet je neprestana klaonica.

MLADI BRUNO Nismo ni mi bolji...

MLADI MICHEL Ali usred te gnusne gadarije, beskrajne smrti, krvi i nasilja, jedini trag odanosti i altruizma predstavlja majčinska ljubav.

MLADI BRUNO Možda ona i postoji... kod životinja... kao nagon zaštite...

MLADI MICHEL U svakom slučaju, govorimo o nečemu što postupno vodi do majčinske ljubavi. Ženka lignje, jadna stvarčica dugačka dvadesetak centimetara, bez oklijevanja napadne ronioca koji se približi njezinim jajima.

MLADI BRUNO Što želiš reći?

MLADI MICHEL Žene su bolje od muškaraca. Nedvojbeno. Nježnije su, umilnije, suosjećajnije, u sebi imaju više blagosti; manje su sklone nasilju, egoizmu, samoisticanju, okrutnosti. Uz to su razumnije, inteligentnije i vrednije. U biti... čemu uopće služe muškarci?

SCENA 44 EXT - ISPRED KOMUNE U SAORGEU - DAN

Bruno i Michel izlaze iz dvorišta na stazu i krenu se spuštati s planinskog obronka, prvih nekoliko metara u pratnji Mladića s dreadlocksima. Bruno zastane, pažnju mu privuče ptica koja leti zrakom.

BRUNO Škanjac... bit će da tu ima zmija. Bruno pokupi dva bijela, jako zašiljena kamena pa jednog baci prema grmu. Iz njega izleti riđovka, koju Bruno gađa drugim kamenom, ali promaši.

MLADIĆ S DREADLOCKSIMA Ne treba uznemiravati zmije u njihovom prirodnom okolišu... njima je mjesto u prirodi.

BRUNO (oštro ga pogleda) Jebala te tvoja priroda, prijatelju. Serem se na nju!  (MORE)

BRUNO (CONT'D) (okrene mu leđa i nastavi hodati, kipteći od bijesa) Usrana priroda... nabijem ti prirodu!!

MICHEL Ja ću platiti kremiranje, ali molim te ti se pobrini za proceduru... ja sutra moram na avion. BRUNO Nema problema, naći ću nekog tko će to odraditi za te novce... ni ja nemam vremena. Idem u grad, nalazim se Christiane...

MICHEL Žuri li ti se... jako?

BRUNO Zašto? Bruno i Michel dođu do Bruninog parkiranog automobila.

MICHEL Crecy-en-Brie nam je usput... dobro, nije baš, ali ako skreneš izgubit ćemo svega sat vremena... ako ti se ne žuri...

BRUNO Zašto pitaš?

MICHEL Volio bih se oprostiti od Annabelle. Bruno se nasmiješi, sjedaju u automobil.

SCENA 45

INT - ANNABELLINA KUĆA - DAN

Annabelle priprema ručak u kuhinji. Začuje automobil koji parkira pod njezinim prozorom. Pogleda kroz prozor.

ANNABELLE (iznenađeno) Michel... Krene prema vratima, Michel već zvoni. Annabelle otvara, zagrli ga. Ugleda i Brunu pa zagrli i njega.

ANNABELLE Bruno! Kako si? Dobro se držiš...

BRUNO Dobro, hvala, ni ti nisi u lošem stanju... Oboje se nasmiješe.

ANNABELLE Nismo se vidjeli od... od aerodroma, da...

BRUNO Da...

ANNABELLE Kako mali, žena?

BRUNO Mali je dobro, valjda, a žena... je bivša. Bruno se kiselo osmjehne.

ANNABELLE Oh... Nitko ne kaže ništa. BRUNO Neću vas smetat, malo smo u žurbi pa... bit ću u autu... Bruno ode.

ANNABELLE Drago mi je da sam te vidjela! Bruno joj mahne preko ramena, okrene se i ode u automobil. Michel i Annabelle ostaju na pragu.

MICHEL Odlazim u Irsku... Annabelle ne kaže ništa, samo joj lice poprimi tužniji izraz.

MICHEL Konačno sam dobio priliku opravdati uloženo vrijeme, ne samo drugima, nego i sebi. Imam zacrtan program, sve je jasno povezano. Ono bitno je ne usredotočiti se na DNA, živo biće promatrati u najopćenitijem smislu kao samoreproduktivan sustav. Na pragu smo nove znanstvene revolucije... ANNABELLE (pogleda u prag na kojem stoje)  (MORE)

ANNABELLE Nisi me mislio povesti... Nisi čak ni pomislio na to... a tako smo se dobro slagali kada nam je bilo dvanaest godina... Još imam svoju mjesečnu kartu za vlak iz naše zajedničke godine u gimnaziji. Svaki put kad je pogledam, plače mi se. Ne shvaćam kako su se stvari mogle toliko zasrati. Ne mogu to nikako prihvatiti. Michel ne kaže ništa, samo se zagleda u njezin trbuh. Ona uhvati njegov pogled pa nježno kaže:

ANNABELLE Ne brini. Trudnoća nije uspjela... Poljubi ga u usne. Michel se nasmiješi, okrene i ode u Brunin automobil. Annabelle mu odmah okrene leđa i vrati se u kuću. Automobil odlazi.

SCENA 46

INT - BRUNIN STAN - VEČER Bruno i Christiane leže nezadovoljni jedno pored drugog u krevetu. BRUNO Oprosti...

CHRISTIANE Ništa strašno, nemoj... (odmiče rukom, iskreno) ...samo, od čega ovog puta? Prestali smo s kondomima jer si rekao da ti smetaju...

BRUNO Od tableta... teško mi se diže. Christiane ga suosjećajno pomazi po kosi.

BRUNO A i glava mi je puna... znaš, razmišljao sam, jednom kad se razvedeš, tvoj odnos s djecom gubi svaki smisao...

CHRISTIANE Ima tu istine...

BRUNO Dijete je zamka koja se zatvorila, neprijatelj kojeg ćeš morati nastaviti uzdržavati, i koji će te nadživjeti. Bio sam gad; znao sam da sam gad.

CHRISTIANE Zašto to misliš?

BRUNO Roditelji se obično žrtvuju, to je normalan put. Ja nisam mogao podnijeti kraj svoje mladosti; prihvatiti misao da će mi sin odrasti, da će biti mlad umjesto mene, da će možda uspjeti u životu, dok sam ja svoj upropastio. Želio sam ponovno postati osobom... (Bruno odjednom promijeni temu) Jesam ti pričao kako sam jednom sa starim bio na masaži? Christiane samo negativno kimne glavom. BRUNO Prije koje godine, posjetio sam Zlatni lotus, da mi opuste mišiće i iscijede jaja... sjeo sam kraj tipa čije mi je lice odnekud bilo poznato – ali sasvim izdaleka, to je bio samo nejasan dojam. Onda su ga pozvali na kat, a mene odmah za njim. Kabine za masažu razdvajala je plastična zavjesa, bile su samo dvije, nedvojbeno sam bio pored njega. Kada mi je djevojka počela milovati donji dio trbuha sisama namazanim sapunom, doživio sam prosvjetljenje: tip koji je u susjednoj kabini upravo dobivao happy end... (Bruno gestikulira masturbaciju rukom) ...bio je moj otac! Ostario je, nalikovao je umirovljeniku, ali to je bio on, nije moglo biti sumnje. Upravo sam ga u tom trenu čuo kako svršava, uz jedva čujni šum pražnjenja mošnji. Pričekao sam nekoliko minuta s oblačenjem nakon što sam i ja svršio; nisam ga želio susresti u predvorju...

CHRISTIANE I sada razmišljaš o tome? Bruno se malo zbuni.

BRUNO Sada, da, ne znam zašto... nisam ranije... Christiane ga ušutka nježnim polaganjem prsta na njegova usta.

CHRISTIANE Čekaj... Christiane vedro poskoči i ode u drugu sobu. Malo zastane, uhvativši se za leđa, ali nastavi. Bruno nezadovoljno grabi cigaretu s noćnog ormarića, pali je i puši u tišini. Christiane se vraća odjevena kao domina, u crni lateks. Bruno je ugleda dok mu pozira na vratima spavaće sobe; lice mu se ozari od sreće.

CHRISTIANE Imam protuotrov - idemo u klub! Bruno gasi cigaretu, ustaje i prilazi Christiane.

BRUNO Mislim da sam sretan...

CHRISTIANE I ja...

BRUNO Želim živjeti s tobom. Christiane ne kaže ništa, ali se nasmiješi. Bruno nastavi:

BRUNO Čini mi se da je dosta, da smo dovoljno bili nesretni, predugo. Kasnije će doći bolest, bespomoćnost i smrt. Ali mislim da možemo biti sretni, zajedno, sve do kraja. U svakom slučaju, htio bih probati. Mislim da te volim. Christiane brizne u plač, poljube se.

SCENA 47

INT - MICHELOV STAN – NOĆ

Oba kofera su spakirana. Michel u pidžami prilazi krevetu, na noćnom ormariću poslaže novčanik, mobitel, ručni sat i avionsku kartu. Liježe u krevet i spava na leđima. Sanja.

SCENA 48

INT - MICHELOV SAN - DAN

Michelov san: Mladi Michel u odijelu astronauta, osvijetljen stroboskopskim svjetlom raznih boja, stoji i podiže naizmjence velike kartonske natpise, na kojima piše RAT i MIR. Zaustavi se na riječi RAT. Pod nogama se nalaze kosti njegove mrtve bake. Iz njih se dimi.

SCENA 49

INT - SVINGERSKI KLUB - NOĆ

Bruno i Christiane su na svingerskom partyju, u tijeku je gangbang praćen glasnom house glazbom. Christiane je na sve četiri, iza nje je na koljenima muškarac, a iza njega stoji cijela kolona drugih muškaraca, čekaju na svoj red za seks s njom. Ispred Christiane sjedi Bruno, u velikom stolcu, a oralno ga zadovoljavaju dvije djevojke. Bruno i Christiane cijelo se vrijeme gledaju u oči, napaljeni. Christiane šmrče popperse. Kada muškarac iza Christiane doživi orgazam, podiže se i odmah dolazi drugi, koji krene seksualno općiti s Christiane. Ona otvara novu bočicu poppersa pa glasno pomiriše. Novi je partner puno grublji pa nakon nekoliko žestokih udaraca kukovima, Christiane glasno krikne, padne na leđa, počne se koprcati i konačno se onesvijesti. Glazba staje. Bruno poskoči iz stolca prema Christiane, grabi njezino nesvjesno tijelo u naručje pa krene paničariti:

BRUNO Christiane!!! Jesi dobro?? Chris... što ti je?! (gleda oko sebe) Zovite hitnu, šta gledate šupčine? (ponovo gleda u Christiane i drma je) Christiane!!!

SCENA 50

INT - ANNABELINA KUĆA – NOĆ

U kuhinji, Annabelle upravo završava s pranjem zadnjeg tanjura, kojeg obriše i spremi u ormarić. Začuje pištanje mašine za pranje rublja pa ode u kupaonicu, gdje izvadi ponešto veša koji je bio na brzom pranju - uglavnom donje rublje, gaće, grudnjaci, čarape... Izvadi rublje u plastični lavor i vješa ga na štrik koji razvuče u kupatilu. Kad ga objesi - sve radi mirno, spokojno, bez teksta. Kad završi, uputi se ka tavanu. Tamo je već čeka pripremljeno uže s omčom, koje prebaci preko grede i učvrsti. Omču stavi oko vrata i objesi se. Umire.

SCENA 51

INT - BOLNIČKA SOBA - DAN

Christiane leži u bolničkom krevetu, kraj nje sjedi Bruno, zabrinut, drži je za ruku.

CHRISTIANE Nekroza kralježaka... Žao mi je, doktor kaže da nije izlječivo...

BRUNO Žao je meni... Nisi mi nikada rekla da je tako strašno... da sam znao...

CHRISTIANE ...ne bi mogao učiniti ništa... Dobre su vijesti da su lijekovi usporili razvoj bolesti. Stanje se neće pogoršavati, doktor kaže da se ne bojim komplikacija... ali, rekla sam ti... izgubila sam noge... BRUNO Zauvijek?

CHRISTIANE Zauvijek. Nekoliko sekundi šutnje. Bruno je poljubi u obraze i usne. B

RUNO (veselije) Eto sada se možeš doseliti kod mene, u stan... živjet ćemo zajedno... Christiane se smije i plače, ne ispušta Bruninu ruku.

BRUNO U zgradi imaju rampu... i lift...

SCENA 52

INT - CENTAR ZA GENETSKA ISTRAŽIVANJA GALWAY (IRSKA) - DAN

Michel ulazi u svoj novi ured u Centru za genetska istraživanja Galway u Irskoj. Na vratima ga dočeka Desplechin, sa širokim osmjehom i rukama na bokovima. Michel zastane i iznenađeno ga gleda. DESPLECHIN Dobrodošli!

MICHEL Desplechin... otkud vi ovdje...?

DESPLECHIN (u polušali) Nije vam drago što me vidite? Desplechin mu ispruži ruku, rukuju se.

MICHEL Samo sam iznenađen... očekivao sam profesora Walcotta... zar niste u Parizu?

DESPLECHIN Niste valjda mislili da ću ovo propustiti? Prebacio sam se na vaš projekt, kao glavna veza između Centara, neka vrsta posrednika za francuski dio administracije, kako se vas ne bi zamaralo trivijalnim stvarima... Radit ćemo zajedno, ali bez brige, neću vam smetati. Znam da ste se teško izborili za slobodu. Michel se nasmiješi.

DESPLECHIN No, raskomotite se, ovo je vaš ured i da, ja sam vam dobrodošlica. Nemamo nikoga da iskoči iz torte, ali ovdje ćete se imati prilike pozabaviti s puno boljim igračkama... Michel razgleda po uredu.

DESPLECHIN Imate nekoliko tehničara na raspolaganju, za svaku fazu projekta. Svi su umreženi i kontrolirate ih preko ovog sustava... (MORE)

DESPLECHIN (CONT'D) (pokazuje na tablet na stolu) ...izgleda skromno, ali spojen je na dva velika Crayja u središnjoj sobi... A dolje u laboratoriju su ozbiljne mašine, strojevi za programiranje proračuna konfiguracije molekula... samo nekoliko ljudi ima pristup, svoju karticu dobit ćete danas. Niti ja je nemam...

MICHEL A gdje je Walcott?

DESPLECHIN Walcott je na sastanku, još... Desplechin pogleda na sat.

DESPLECHIN Trebao bi biti gotov do dva, a onda je obećao da nas obojicu vodi na sjever, u Rosscahill, na farmu... vidjeti potomke vaših krava. Vi ste ovdje zvijezda, Michel, ne znam jeste li toga svjesni? MICHEL Nisam...

DESPLECHIN E, da...umalo zaboravih... (vadi papir iz džepa) ...dobili ste telegram iz Francuske... znam, i mene je iznenadilo, nisam imao pojma da ih još šalju... iz Crecy-en-Bria... nešto o vašoj prijateljici iz djetinjstva... Desplechin mu uruči telegram i krene dalje.

DESPLECHIN Vratim se za pola sata... Michel čita telegram. Pročita, spremi ga u džep, bez emocija. Sjedne za kompjuter i uzima tablet u ruke. Počinje raditi.

SCENA 53

EXT - ISPRED BOLNICE - DAN

Christiane izlazi u invalidskim kolicima iz bolnice, dosta nespretno, nenavikla na upravljanje. Treba snažno zamahnuti, a nedostaje joj je snage u rukama. Na vratima je čeka Bruno s buketom cvijeća.

Nasmiješe se kada se ugledaju; Bruno je zagrli i poljubi. Uruči joj cvijeće.

BRUNO Izgledaš sjajno.

CHRISTIANE Hvala, iako znam da lažeš...

BRUNO Sve je spremno. Ubacim te u auto i vozim kod sebe.

CHRISTIANE Siguran si? Bruno se smiješi, ali ništa ne odgovara. CHRISTIANE Siguran si da to želiš? Bruno nije odgovorio ništa, čitavih deset sekundi.

CHRISTIANE Ne moraš... Vrati mu cvijeće natrag u ruke.

CHRISTIANE Ostaje ti još nešto vremena da ga proživiš; ništa te ne prisiljava da ga provedeš brinući se za bogalja. Christiane se nespretno okrene kolicima u drugom pravcu i ode. Bruno ostaje sam i gleda u nju, a zatim potišteno ode u drugom smjeru, ispustivši cvijeće u hodu.

SCENA 54 INT - BRUNIN STAN - VEČER Bruno sjedi u stolcu pred ugašenim kompjuterom. Zuri u ugašeni, crni ekran. Uzima mobitel iz džepa, gleda u njega neko vrijeme pa ga spremi u džep. Pa opet gleda u monitor. Vadi mobitel, počinje ukucavati broj, odustane pa ga opet spremi. No odmah ga opet izvadi iz džepa, brzo ukuca broj, ustane, stavi mobitel na uho, čeka, zazvoni... pa naglo prekine vezu i spremi ga u džep. Nervozno hoda po stanu pa opet sjedne u stolac i gleda u monitor.

SCENA 55

INT - CHRISTIANIN STAN - VEČER

Posve gola, Christiane u invalidskim kolicima dolazi u kupatilo, gdje se puni kada pjenušave kupke. Kada je već skoro puna pa se Christiane iz kolica nespretno nagne kako bi ugasila vodu. Isproba rukom koliko je topla pa odluči ući u kadu. Uz puno muke, uspije se ubaciti u vodu. Njezin ulazak, s paraliziranim nogama, naglo uzburka vodu, koja se zajedno s pjenom prelijeva po podu. Kad se voda i Christiane primire, ona ostane neko vrijeme ležati. Zatim mirno uzme britvu za brijanje nogu, prisloni oštricu na žile ruke i prereže ih. Krv se počinje slijevati izvan kade, kako joj ruka visi preko ruba, a zatim je zagnjuri u vodu i ostane ležati. Polako gubi svijest, dok voda poprima crvenu boju. Za to vrijeme, na stolu njezine dnevne sobe zuji mobitel. Poziv je od Brune, ali zvonjava je ugašena pa Christiane ne čuje. Umire u kadi.

SCENA 56

INT - KONGRESNA DVORANA - DAN NATPIS NA EKRANU: GODINA 2018.

U punoj kongresnoj dvorani, Desplechin, sada s bradom na licu, nešto stariji, drži govor pred okupljenim znanstvenicima. Michelova fotografija je iza njega na velikom video wallu, a cijeli događaj snimaju kamere i prate novinari.

DESPLECHIN Okupili smo se ovdje kako bi dodijelili priznanje velikom znanstveniku i još većem čovjeku... Neću reći posthumno, jer još uvijek ne znamo što se točno dogodilo, ali prošla je godina dana otkada Michel, moj dragi suradnik i prijatelj, više nije s nama... Podsjećam, drage kolege, prije točno godinu dana, njegov automobil pronađen je napušten u blizini Aughrus Pointa... Ništa od toga ne umanjuje činjenicu da je Michel Djerzinski za svog života udario temelje novoj budućnosti čovječanstva. Sljedeće godine dobit ćemo prvi prototip izdanka nove inteligentne vrste koju je stvorio čovjek prema svojoj slici i prilici. (MORE)

DESPLECHIN (CONT'D) Možemo biti ponosni što smo prva vrsta živih bića u poznatom svemiru koja je sama stvorila okolnosti za vlastitu zamjenu. Michel je znao govoriti o ljudima kao o nesretnoj i hrabroj, patničkoj i bijednoj vrsti, što se tek neznatno razlikuje od majmuna, a koja u sebi ipak nosi toliko plemenitih težnji. Toj rastrganoj, proturječjima izmučenoj vrsti, individualističkoj i svadljivoj, bezgranično sebičnoj, katkad sposobnoj za nečuvene eksplozije nasilja, no vrsti koja svejedno nikad nije prestala vjerovati u dobrotu i ljubav. Toj vrsti koja je također, po prvi put u povijesti svijeta, uspjela zamisliti mogućnost nadilaženja sebe same; i koja je, nekoliko godina kasnije, to nadilaženje znala provesti u djelo. Michel, ne znam gdje si, jesu li u pravu oni koji kažu da si počinio samoubojstvo, oni koji tvrde da si se zaredio na Tibetu ili oni koji pišu da si se skrasio u irskom selu s novim identitetom - ali ako slušaš, znaj da će francuski nacionalni laboratorij za molekularnu kvantnu biologiju od danas nositi tvoje ime. Hvala ti. Descplechin odstupi s govornice, a prostorijom se prolomi gromoglasni pljesak, uz bliceve reporterskih fotoaparata.

SCENA 57

INT - BOLNICA ZA PSIHIČKE BOLESNIKE - DAN

Bruno je u sobi psihijatrijske bolnice, zavezan u luđačkoj košulju, s dugom bradom i brkovima, ljulja se i polako, ritmički glavom lupa u zid u polukatatoničnom stanju. Posjećuje ga sredovječna psihijatrica iz prve scene, u pratnji medicinske sestre.

PSIHIJATRICA Bruno... kako ste danas? Bruno ništa ne odgovara, vezan je, ignorira je. Medicinska sestra mu ubacuje tabletu i zalijeva je vodom. Bruno proguta. Sestra pogleda psihijatricu, ova joj kimne glavom, sestra ode pa Psihijatrica i Bruno ostaju sami. Bruno je ignorira. Psihijatrica ga pogleda onako kako je on gledao nju u prvoj sceni, pa mu se obrati:

PSIHIJATRICA Ja sam vam lijepo govorila... s terapijom se ne treba šaliti. Uvijek ste humorom maskirali svoje probleme, smijali bi se kada sam vas molila da se otvorite, povjerite... bježali ste od problema i evo, gdje ste sada? Bruno ne odgovara, ignorira ju, udara polagano glavom i dalje, potpuno izgubljen.

PSIHIJATRICA Dragi moj Bruno, humor ne spašava... humor, kad se sve zbroji, ne služi gotovo ničemu. Životne događaje može se godinama primati s humorom, katkad dugi niz godina, u nekim slučajevima može se zadržati humoristički stav praktički do samog kraja; ali na koncu konca, život ti slomi srce. Kakve god vrline hrabrosti, hladnokrvnosti i humora čovjek razvije tijekom života, naposljetku završi slomljena srca. Tu prestaje smijeh. Kad se sve zbroji... ostaju samo usamljenost, hladnoća i šutnja. Kad se sve zbroji, ostaje samo smrt. Bruno stane s ljuljanjem i udaranjem. Pogleda je u oči pa zaplače.

K R A J