Festu Svetog Vlaha treba ukinuti, jer kako je moguće da mi katolici slavimo pravoslavca

Autor: Maro Marušić Autori fotografija: Screenshot
Eh ta granica na Debelom brijegu uvijek stvori probleme

Živjeti u Dubrovniku je jebeno, gore nego na paraleli koja dijeli Sjevernu i Južnu Koreju. Samo tridesetak kilometara od Dubrovnika nalazi se Debeli brijeg. Iza Debelog je debeli ponor, ambis, u koji se nikada ne ide, čak ni na gostovanja reprezentacije.

Tamo žive čudna stvorenja, koja štuju bradate popove. Zovu se pravoslavci. Čitao sam na uglednim hrvatskim portalima desne dezorijentacije da se ta bradata čudovišta hrane malom katoličkom djecom. Ne dao Bog da vam se dogodi da pređete preko Debelog, i ostavite katoličko dijete u parku da se igra – podignete pogled, a bradati Shrek već je smazao vaše dijete.

Kako su se ta čudovišta, koja jedu katoličku djecu, tamo naselila? Još 1054. godine – prije velikog crkvenog raskola – sve je bilo u redu. Mogli ste u to vrijeme Audijem preći Debeli brijeg, ostaviti dijete na ljuljački i ništa mu se ne bi dogodilo. Ali te su se godine crkvene glavešine posvađale, a u pjanskom ludilu, nabole su granicu raskola točno kraj Dubrovnika, gdje stoji i dan danas.

Preko samo jedne sparne srpanjske noći  - u kojoj su glave carigradskog patrijarha Mihajla I. Celurarija i pape Lava IX. otišle na kvasinu – Debeli brijeg je postao debela granica katolika i pravoslavaca. U roku od samo nekoliko sati, neugledni brežuljak nedaleko Prevlake, podijelio je dojučerašnje susjede – sazdane, kako nas uči kvantna fizika, od skroz istih čestica energije - na Nas i Njih.

Uvečer 16. srpnja 1054. godine Konavljani i stanovnici Bokokotorskog zaljeva legli su kao prijatelji, a ujutro – 17. srpnja - probudili su se kao neprijatelji. Mnogi stanovnici drevnog Molunta i Igala, mjesecima iza burne srpanjske noći, uopće nisu znali da su, u međuvremenu, postali neprijatelji. Nije tad bilo interneta pa da ti je sve napisano u realnom vremenu. Godine su trebale proći da Konavljani i Crnogorci shvate da se moraju mrziti, jer je onaj Lav iz Rima svoj teritorij savane po kojem lovi ovce, označio baš pokraj njihovih kuća.

Oni koji su se zatekli s istočne strane lovišta Lava Devetog automatski su postali pravoslavci, a ovi koji su se zatekli na zapadnoj strani, ti su automatizmom bili, dalje u historiji, vođeni kao katolici. Legenda kaže da je Lavova granica prolazila točno kroz jednu kuću u Vitaljini, pa je obitelj Miloglav 16. srpnja 1054. godine zaspala kao kršćanska, međutim, ujutro 17. srpnja, majka i otac probudili su se kao pravoslavci, a sin i kćer kao katolici. Jebiga, granica Istočne i Zapadne crkve prošla je točno kroz njihov hodnik između dvaju soba. Legenda dalje kazuje da obitelj Miloglav, kao takva, katoličko-pravoslavna, nije mogla funkcionirati u stoljećima koja su dolazila, pa da im bude lakše, međusobno su se poubijali.

No na trenutak se moramo vratiti u godine prije crkvenog raskola, kada je u Europi sve bilo puno lakše, i kada se kao znanstvena fantastika činilo da Lav može doći u vašu kuću i zaklati vam kršćanstvo na spavanju. Tad su svi bili obični štovatelji Isusa, nije bilo ni katolika, ni pravoslavaca, a bogme ni protestanata.

Bila je 971. godina, a stari su Dubrovčani imali puno važnijeg posla od istočnozapadnih nesuglasica. Mlečani su usidrili svoje brodove i željeli su napasti Dubrovnik i osvojiti ga, i vjerojatno bi se to dogodilo da nije, prema legendi, sveti Vlaho upozorio dum Stojka na opasnost. Ostalo je povijest, svi dobro znamo da je Sveti Vlaho, prema legendi, spasio Grad i postao njegov zaštitnik.

Isti taj Sveti Vlaho rodio se u polovinom 3. stoljeća poslije Krista u gradu Sebastu, današnjoj Turskoj. Kada se vratimo na onu dvojicu pijanih ludonja – Lava i Mihajla – jasno je gdje bi Sveti Vlaho pripadao po crkvenom raskolu. Samim mjestom rođenja i prebivališta, Sveti bi Vlaho bio – pravoslavac.

Već 972. godine Dubrovčani počinju slaviti Svetog Vlaha kao zaštitnika Grada. To je tad bilo u redu – Sveti Vlaho je bio kršćanin kao Dubrovčani, ali postavlja se pitanje kako je moguće da su sedamdesetak godina kasnije naši preci nastavili slaviti orijentalnog sveca, iako su bili svjesni da on sada više nije jednake vjere kao oni?

Odgovor je dubrovački pragmatičan, a lijepo ga je objasnio Igor Fisković.

-Činjenica da se počeo svetkovati svetac izrazito orijentalnog porijekla pokazuje da razlozi njegova odabira bijahu posve politički, jer je Dubrovnik tada ovisio o Bizantu. Prema tome, išlo se mimo prošlosti, po suvremenom nahođenju vlastitog života za uspostavom ravnovjesja koliko između odmjeravanja utjecaja Istoka i Zapada, toliko između uvažavanja zemaljskih i nebeskih pokroviteljstava!

Drugim riječima rečeno, stari Dubrovčani koji su se oduvijek ravnali po onoj 'Sa svima lijepo, s nikim iskreno' gledajući isključivo svoju korist, u vrijeme crkvenog raskola, molili su se papi Lavu, a u isto vrijeme štovali su 'pravoslavca' Svetog Vlaha, kako bi ih bizantski carevi i patrijarsi štitili.

Gledajući iz današnje perspektive, kada su nam svi stanovnici iza Debelog brijega, samim mjestom rođenja – neki tamo pravoslavci, a mnogima i neprijatelji – slobodno možemo kazati da dolazimo do paradoksalne situacije – Mi katolici iz Dubrovnika za zaštitnika Grada imamo pravoslavca!

Ravnajući se po tome, i po činjenici da mnogi današnji dubrovački katolici, još uvijek mrze pravoslavce, treba postaviti pitanje o ukidanju Feste svetog Vlaha, jer danas nema straha od Venecije – Vlahušić je čak potpisima sprijateljio Dubrovnik s njom – a nema ni potrebe za bizantskom zaštitom, jer sada na nas pazi Kolindina ekipa iz NATO-a.

Zbog čega onda Dubrovčani još uvijek slave pravoslavca za zaštitnika svoga Grada? Zbog čega Dubrovčani na Festu pravoslavca vode svoju djece, kada dobro znamo s desno dezorijentiranih portala, da ekipa s Istoka kojoj pripada Vlaho jede malu katoličku djecu za doručak, a prije toga se grliča, da im kosti djece ne zastanu u grlu?

Na to pitanje teško je odgovoriti. Moglo bi se primjerice kazati da nema veze što nam je zaštitnik Dubrovnika pravoslavac, jer su svi ljudi jednaki i braća sazdani od iste energije i kvarkova, kako nas uči kvantna fizika - kakve veze ima što naš pop koristi ujutro Gillete, a njihov ne koristi? -  meni, recimo, to uopće ne smeta, ali što je s onim Dubrovčanima koji slave Svetog Vlaha i mrze pravoslavce, a takvih je više, nego onih koji misle kao ja? Kako oni mogu podnijeti činjenicu da im je zaštitnik najdražeg grada na svijetu obični pravoslavac iz Turske, štoviše čovjek u čijem rodnom gradu danas obitavaju muslimani?

Vjerujem da je mogu podnijeti teško, a za njihovo mirno zdravlje i dug život, najbolje bi bilo ukinuti Festu svetog Vlaha. Zazvati tamo u UNESCO, pričekati tajnicu da se javi, pa joj lijepo objasniti.

-Slušajte, mi smo se malo zajebali sa ovim Svetim Vlahom. Jest da zajeb traje više od jednog milenija, ali bismo sada, kada smo dobro razmislili i shvatili bit, molili vas da skinete Festu Svetog Vlaha s popisa svjetske nematerijalne kulturne baštine.

-U čemu je problem? – ljubazno će pitati tajnica UNESCO-a.

-Problem je osobna iskaznica Svetog Vlaha, u kojoj lijepo piše da je rođen u Sebastu, današnjoj Turskoj, s one strane Debelog brijega, gdje samim mjestom rođenja postaješ pravoslavac, i kao takav se bitno razlikuješ od nas katolika!

Maro Marušić

Popularni Članci