GLUP I GLUPLJI Odgovaramo na vječito pitanje: Tko je veći idiot? Prosječni vjernik ili prosječni ateist?

Autor: Maro Marušić Autori fotografija: screenshot youtube Dumb and dumber
Opća i specijalna teorija gluposti

Pokušajte zamisliti sljedeću scenu – upravo ste uhvatili zlatnog cipola kanalizijaša, a ovaj vam je, umjesto da vam ispuni tri želje, rekao da će vam otkriti jednu, koju god hoćete, tajnu. Da vam se to kojim slučajem dogodi, što biste ga pitali?

Pored svih pitanja koja me muče, ja bih se odlučio za ovo – pitao bih ga da mi odgonetne tisućama godinu staru tajnu: Tko je gluplji? Prosječni vjernik ili prosječni ateist?

Zlatni bi me cipol pogledao onim svojim tužnim očima, pa postavio protupitanje.

-Znaš li što je o gluposti kazao ponajveći svjetski znanstvenik, onaj Črnac, jesi li čuo za njega?

-Jesam li čuo za onog crnca?  - rekao sam zbunjeno - Misliš Neila deGrassea Tysona?

-Ma ne on, nego Branko Črnac zvani Tusta. Veliki znanstvenik i vokal KUD Idijota kazao je onomad možda i najveću tezu kvantne mehanike, a to je, citirat ću ga, „da je glupost neuništiva“. Vidiš, mnogo toga je na planetu uništivo, čak i one male čestice koje lebde u vakuumu, nakon što se iz ničega stvore, unište same sebe. Materija je također uništiva, sve ovo što vidimo golim okom uništivo je, točnije u mikrokosmosu uopće ne postoji. Jedino što se ne može uništiti je - glupost. Glupost se sastoji od čestica koje se nazivaju glupitoni, a oni imaju svojstvo da se ne mogu dijeliti i cijepati.

-Čekaj, ali kakve veze glupiton ima s ateistima i vjernicima? – prekinuo sam cipola, jer me podsjetio na one dosadne starce koji ispričaju čitavu historiju čovječanstva prije nego li vam kažu nešto o samoj temi razgovora.

-Strpi se, ne budi cipol – reče mi cipol – Tusta je znanstvenoj zajednici jednostavnom i briljantnom formulom E jednako Jim Carrey kroz Jeff Daniels objasnio opću teoriju gluposti, koja kaže da se sve može uništiti, jedino je glupost neuništiva. Recimo, HDZ i SDP godinama sustavno uništavaju svoj narod, ali njihovu glupost jednostavno ne mogu uništiti, jer je glupost, kako nas uči Tusta, neuništiva. Oni će opet glasati za one koji ih uništavaju, razumiješ koliko je glupost naroda neuništiva?

-Velika istina – složio sam se.

-Međutim, koliko god je ta opća teorija gluposti briljantna, Tusta je vidio da postoje prosječni ateisti i vjernici koji su čak gluplji i od opće teorije gluposti, pa je veliki znanstvenik Tusta njima prilagodio specijalnu teoriju gluposti, koja konačno kaže da su oni beskonačno glupi. Naime, njihova glupost nema početka ni kraja, ona je s onu stranu Velikog praska.

-Što to uopće znači? – malo sam se pogubio.

-To znači da je njihova energija gluposti toliko beskonačna, da je postojala čak i prije Velikog praska. Štoviše Tusta je čak smatrao da se Veliki prasak dogodio, jer nije mogao podnijeti nakupine glupitona, pa je eksplodirao pokušavajući pobjeći od gluposti. Svemir se još uvijek širi kako bi pobjegao od glupitona, ali to mu ne uspijeva, jer Tustino načelo neodređenosti u specijalnoj teoriji gluposti tvrdi da je pojedina čestica gluposti i ovdje i ondje istovremeno.

-Uf, cipole, umorio sam se. Daj da završimo. Svašta si mi ispričao, ali mi nisi odgovorio na pitanje tko je gluplji? Prosječan vjernik ili prosječan ateist?

-Kako ti nisam odgovorio na pitanje? Beskonačno su glupi i jedni i drugi, nema tu pobjednika.

-Hvala ti – rekao sam mu i vratio ga u more. Cipol je uronio u debelo plavetnilo, a ja u svoje misli.

Zaista je divovska ta glupost prosječnih ateista i vjernika, ali tko su uopće oni, koja im je definicija i zašto su tako beskonačno glupi?

Prosječnog vjernika ćete prepoznati po isključenom mozgu. On je vjernik, samo zato jer su ga čaća i mater krstili dok još uopće nije znao da je živ. To mu je dovoljno jak argument za čvrstu cjeloživotnu vjeru. Vjernik život počinje krštenjem, a završava smrću, i odlaskom u raj ili pakao ne pitajući se ništa oko same ideje tog pakla ili raja. On, bez obzira koliko je puta pretukao dijete, prevario suprugu, zeznuo brata oko naslijeđene zemlje, opsovao Boga, Iruda i kurvu Gospu..., siguran je da će ići u raj. Obje bi ruke naš heroj stavio na panj, da ga u raju čeka najbolji apartman s pogledom na gore, doline i sela.

Nikad ne razmišlja kakav je to milostivi i opraštajući Bog koji u pakao na vječne muke i - kako lijepo piše u Bibliji - uz škrgut zubi, šalje porno glumicu Miu Khalifu, na koju, by the way, on i bilo koji drugi prosječni vjernik, nakon popodnevne molitve, drkaju ispred kompjutera. On ne maltretira mozak s tim napornim pitanjima o okrutnom Bogu koji na vječne muke u pakao šalje njegovu omiljenu porno glumicu. Nikad sebe neće iznenaditi kritičkim pitanjem je li možda takav okrutni Bog veći zločinac od Hitlera i Himmlera zajedno? Naime, za razliku od Mie Khalife i Jenne Jameson koje će se po logici prosječnog vjernika vječno pržiti u ognju bez klimatizacijskih uređaja nakon što ih Bog osudi na dokrajavremensku kaznu, muke žrtava Hitlera i Himmlera su imale kraj.

Prosječni vjernik, kojeg, razumjeli ste, prepoznajete po vakuumu u njegovoj glavi, nikad neće sebe zamarati pitanjima je li taj škrgut zubi koji se spominje u Bibliji, možda samo djelo nekog pijanog pape iz doba nicejskog i drugih sabora, koji je ubacivao i izbacivao pojedine odlomke iz Biblije, a ne rukopis jednog od evanđelista. Nije tad bilo interneta, copy-pastea, čak ni tiskarskog stroja, pa je bilo puno lakše krivotvoriti knjige nego danas. Tko više zna što su u Bibliji prave Isusove riječi, a što su bulažnjenja mamurnih papa? Međutim, za prosječnog vjernika svako slovo u Bibliji je zakon – on na svetu knjigu gleda kao na vjernog svjedoka, i ne interesira ga je li riječ o metafori ili nekoj drugoj glupoj fori. Kada je bio onaj veliki potop – nema tu nikakve dvojbe, jasno je njemu kao dan - Noa je ukrcao sve sisavce, vodozemce, gmazove, ptice i ribe, te ih u pasari od pet metara bez kabine i s Tomosom 4 odveo na sigurno. Jebiga, tako je bilo, piše u Bibliji, nemaš što ti tu više razbijati glavu. Ili ono kada je Mojsije razdvojio more – takve stvari su uobičajene. Pitajte bilo kojeg starijeg bodula s Lastova ili Visa, i on će vam potvrditi da je barem dva tri puta u životu razdvojio more, ono kada mu je trajekt pobjegao.

Također, prosječni vjernik nikad se neće umarati s pitanjima o kontradikcijama Starog i Novog zavjeta. A zašto i bi kad, umjesto toga, može lijepo otići u kladionicu ispuniti listić? Recimo onaj famozan primjer, „oko za oko, zub za zub“ u Starom i „okreni i drugi obraz“ u Novom zavjetu. Naš junak se ne muči s tim biblijskim suprotnostima, njemu je i jedno i drugo istinito, jer – „jebem ti neću boga, tako piše u Bibliji, i tko sam ja da tome proturiječim?“ Nije to ni tako kontradiktorno za vjernika, kako se na prvu čini - ako treba, naš će se prosječni junak potući oko parkirnog mjesta, izbit će i oko i zube svome bližnjemu, a s druge strane, ako su takve okolnosti, ponekad će okrenut i drugi obraz, recimo onim momčadima iz Serie B i C koje je i Isus zaboravio. Lecce, nema s njim nikad sreće, masu ga je puta zajebalo kada je u kladionici igrao oba daju gol, ali on ne odustaje, okreće Lecceu i drugi obraz, drugi koeficijent, a mali klub s juga Italije i dalje ga šamara bilo da igra oba daju gol, zbroj golova ili točan rezultat.

Ukratko, prosječnom vjerniku na planetu Zemlji je banja – on je ionako ovdje samo privremeno, a po njegovom mišljenju, kada umre, tek će tad biti savršeno. Otići će u raj, nema za njega nikakve dvojbe da tako neće biti, a tamo će biti i za piti, i za jesti, a ni Lecce ga mučit više neće. Neki čak, jesu li to Gustafi, spominju i „deset kurbi kad dojdemo u Nebo“. Jedino što prosječnog vjernika trenutno na Zemlji nervira su prosječni nevjernici. Prosječni vjernik je politički, naravno, desne orijentacije i strašno ga nerviraju ovi prosječni ateisti, koji su lijeve političke orijentacije. Pederi, udbaši, komunisti, masoni, ovi, oni. Sve to treba nalemat, oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu, opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu, jer tako piše u Bibliji.

S druge strane prosječni ateist, za razliku od prosječnog vjernika, često nešto razmišlja, pokušava biti racionalan. Za sve traži dokaze. Nije ni čudo da su brojni ateisti poslove našli u znanosti i novinarstvu. Oni hoće crno na bijelo. Oni hoće Juventus. Newcastle. Boavistu. Dokaze. Ništa bez dokaza i činjenica. Ako se prosječni ateist kladi na Petru Kvitovu on mora znati je li joj blizu menstruacija i je li ona u PMS-u. Ako nije siguran, igrat će na Jarmilu Kratochvilovu, jer ona nikad nije u PMS-u, jer menstruaciju uopće nema.

Prosječni ateist divi se znanosti. Ponekad, umjesto na Miu Khalifu, on ode na web stranicu od znanosti, pa kad ugleda gravitone kako padaju preko ruba paralelnih svemira držeći se samo za tanke niti struna, uzbudi se neopisivo, pa drka. Ne boji se da će zbog masturbacije na gravitone ili Higgsove bozone završiti u paklu, jer smatra da Bog ne postoji.

Ne zamara se time što njegova voljena znanost ne zna kako izliječiti najobičniju grlobolju ili prehladu, ali zato će ismijavati svakoga tko spomene reinkarnaciju, telepatiju, vidovnjaštvo ili, ne daj Bože, vantjelesna iskustva blizu smrti, koliko god neki od tih dokaza bili teško oborivi. Za njega su oni itekako oborivi, imao je on više tih, kako se zove, near death experience. Jednom na onom hipsterskom partiju kada je za glavno jelo maznuo hoffmana, drugi put kada je bario onu bipolarku, pa su zajedno jeli gljive.

Znanost obožavaju do tih granica da su u stanju ljutiti se na najboljeg prijatelja - koji se izliječio od raka, a uopće nije otišao potražiti znanstvenu medicinsku pomoć – da zašto nije umro, jer je umjesto kemoterapije i zračenja koristio običnu refleksoterapiju i sunčevo zračenje.

Prosječni ateisti rugaju se prosječnim vjernicima da kako mogu vjerovati uživot poslije smrti, a s druge strane objašnjavaju da svijet koji svaki dan vidimo uopće ne postoji, da je nevidljiv, da ga nema, sve dok ne pogledamo u njega. Dok ne gledamo u Mjesec, tvrde prosječni ateisti oduševljeno, Mjesec uopće ne postoji. Tek kad pogledamo u njega, eto i njega. Jebote život, zamislimo situaciju da su Neil Armstrong i ekipa poletjeli na Mjesec, a da u tom trenutku nitko nije gledao u njega. Ne bi ga jadni astronauti uopće našli. Bauljali bi Svemirom, među gravitonima i glupitonima, pitajući se gdje je nestao jebeni Mjesec.

-Houston, imamo problem. Nema Mjeseca, zasrali ste vi dole na Zemlji, dok smo mi polijetali, nitko nije gledao gore u njega, i Mjesec je nestao.

Naravno, iako zvuči pomalo, kako da kažem, čudno da ništa ne postoji dok u to ne pogledate, prosječni ateisti će reći da za to postoji milijardu znanstveno ispravnih dokaza. Shvatili ste, ako dok kuhate, kući ne možete pronaći sol ili papar, to je zato što rijetko u njih gledate.

Iako se smatraju da su itekako tolerantni, prosječni ateisti isključivi su jednako kao i prosječni vjernici. S njima se ne da razgovarati, neistomišljenike koji vjeruju da je Isus uskrsnuo Lazara, bi najradije nalemali oko za oko, zub za zub. Naravno dok ih tuku, gledali bi ih ravno u oči, jer ako ne gledaš prosječnog vjernika, on uopće ne postoji, pa nemaš što ni udarati, logično je to skroz i ubjedljivo, postoje brojni znanstveni dokazi.

Glupost i jednih i drugih zaista je beskonačna i neuništiva. Umjesto da respektiraju tuđe mišljenje, jer ionako nema stoposto točnog odgovora postoji li Bog ili ne, niti će ga u bližoj budućnosti biti, oni se međusobno mrze i preziru, što je grijeh kolosalnih razmjera, postojao raj ili ne. Zar je tako teško ostaviti otvorenu mogućnost i da Bog možda postoji i da možda ne postoji? Izgleda da jest. Zašto jedni druge moraju ismijavati kada ni jedni ni drugi ništa posebno ne znaju o tajnama života? Na kraju krajeva, potpuno je nejasno zašto mnogi tvrde da znanost i vjera ne mogu ići skupa.

Veliki hrvatski znanstvenik Igor Budan u ponedjeljak je gostovao kod Romana Bolkovića. Na pitanje o znanosti i vjeri je kazao:

- Možete vjerovati u dvije stvari - da smo mi svi stvarno posljedica nekakve svemirske slučajnosti, gdje se jako dugo vremena pokušajima i pogreškama raznih molekula sve to tako optimiziralo da je dovelo do nas i da pritom nije bilo nikakvog plana, kao što se plijesan stvori na kori kruha. Druga je mogućnost da je netko nas izdizajnirao, da je to dio nečijeg plana i da to sve ima nekog smisla, samo što mi nismo u poziciji to razumijeti. Svatko se može opredijeliti ili za ovo ili za ono. Jer da znamo sigurno, onda ne bi bilo misterija niti dileme. Zato ja nemam ništa protiv onih koji vjeruju niti protiv onih koji ne vjeruju – kazao je ponajveći hrvatski znanstvenik.

Tako jednostavno, a opet prosječni vjernici i ateisti nikako da shvate i da respektiraju jedni druge, i znanost, i vjeru, i načelo neodređenosti, i čudesna izliječenja... Da umjesto mržnje i prezira, uvažavaju jedni druge zajedno uživajući u ovoj spektakularnoj avanturi zvanoj život.

Ali, nažalost tako to u stvarnom životu ne ide. Iako nema potvrđene teze postoji li Bog ili ne, postoji ona čuvena, znanstveno dokazana formula opće i specijalne teorije gluposti E jednako Jim Carrey kroz Jeff Daniels, velikog znanstvenika Branka Črnca Tuste, koja predivno objašnjava sav raskoš glupitona prosječnih ateista i vjernika.

Ostale su samo sjene

Glupost je ipak pobijedila

Postali su neki junaci

Sreća i sloboda u lancima

Maro Marušić

comments powered by Disqus

Popularni Članci