U tom razdoblju i dolasku do cilja dva su puta srušili proračun i Andra Vlahušića te mu u Saboru zabranili kandidiranje. Uz ove teškaške metode, nitko ne može zanemariti činjenicu da su svo to vrijeme ipak radili i na okupljanju stranke. Kao i uvijek, postoje nezadovoljne struje, ali rezultat izbora pokazao je kako se o njima više špekulirao, nego što je to bilo istina. HDZ je zbio redove i krenuo po pobjedu u trenutku totalno rasute ljevice. Sad ili nikad.

Rasulo ljevice

S druge strane, rezultat druge grupacije na izborima bio je očekivan. Gotovo mjesec dana prije izbora mnogi su još uvijek bili uvjereni kako će Ustavni sud poništiti nedorečeni zakon, koji je donesen na brzinu, upravo zbog Dubrovnika pa tako Vlahušić u slučaju novih izbora može biti saborski zastupnik, predsjednik Vlade ili Države, ali ne i kandidat za Dubrovnik.

Odluka Ustavnog suda šokirala je HNS te još mnoge druge koji su čekali rasplet kako bi u istom omjeru snaga predvođeni Androm Vlahušićem krenuli po još jednu pobjedu. Ustavni sud poremetio je planove i mjesec dana prije izbora prisilio stranke na brze poteze i nepromišljene taktike.

DUSTRA krenula pametno, SDP glupo

Najgori potez povukao je dubrovački SDP, dok je DUSTRA, kako se pokazalo, igrala pametno. Prije samo dvije godine svi su oni bili dio iste politike koju su građani honorirali trećom uzastopnom pobjedom Andra Vlahušića, tada 2015. sa Željkom Ragužem i Tatjanom Šimac Bonačić. I dok su DUSTRA i Željko Raguž ostali na strani politike koja je imala podršku većine građana,  SDP  je krenuo potpuno suprotno od te politike.  Sam Bog zna gdje su mislili da idu dok su cijelu kampanju usmjeravali biračima desnice ili Srđa i Mosta,  ali ih je na tom pijanom putu zasigurno otrijeznio izborni rezultat, gori nego ikada i gori nego što je itko očekivao.

DUSTRA je stranka koja se ni ne može smatrati lijevom strankom, dapače sam Željko Raguž kao i mnogi njegovi sljedbenici više su desnih uvjerenja, ali su praktični i svjesni kako na lokalnoj razini vladaju neke druge vrijednosti i potrebe građana. Možda ja baš zato i njihov uspjeh,  za razliku od potopa SDP-a, pokazatelj kako velike probleme trenutno ima isključivo ljevica u Dubrovniku.

Brojke Gradskog vijeća bacaju drugo svjetlo

Mora se također spomenuti kako bi uspjeh do sada vladajuće koalicije, u slučaju da se nije dogodio Ustavni sud te da su opet išli zajedno, bio čak i veći nego prije dvije godine, a što nitko ne spominje.  Trijumf  i vlast u Gradskom vijeću HDZ-u su donijela 5873 glasa, dok su dosadašnji partneri HNS, SDP, DUSTRA i HSU zajedno osvojili 6128 glasova. 

U najmanju ruku, da su išli zajedno, rezultat bi bio nešto veći ili izjednačen, kao i do sada, što znači da su preferencije građana slične kao i prije dvije godine, ali su vanjski utjecaju s posljedicom svađe partnera doveli do toga da će Dubrovnik sljedeće četiri godine bez prevelikih stresova u Gradskom vijeću voditi HDZ.

Poraženi rezultatom

U ovom slučaju svoje mogućnosti precijenili su pogotovo u SDP-u koji je spao na dva vijećnika, s manjim brojem glasova od Mosta i nešto malo većim od do sada mrtvog HSS-a, kao i HSU koji je pokušao samostalno te su ostali ispod praga i bez vijećničkog mjesta. HNS kao druga stranka po broju glasova i stranka čiji je kandidat Valentin Dujmović ušao u drugi krug pokazala je kako su birači cijelog ovog spektra  upravo njih i Andra Vlahušića prepoznali kao novog lidera ljevice i građanskog, iako im je bez sinergije s partnerima to zasad nedovoljno za pobjedu.

Potop SDP -a na izborima u Dubrovniku ima brojne krivce, a na tom padu, moglo bi se reći, rade godinama. Drugim riječima, ne rade ništa. SDP ništa ne radi, stranka u Dubrovniku ne postoji. Pod kapom Andra Vlahušića živio je tek privid kako su i dalje bitni samo zato što su bili vlast.

Ono kad uspjeh pretvoriš u neuspjeh

Tatjana Šimac Bonačić uz Andra Vlahušića vodila je uspješne resore obrazovanja, socijalne skrbi i kulture.  Novaca je bilo dovoljno pa se imalo za najveća izdvajanja za kulturu u Hrvatskoj, za obnove vrtića i grupa zbog čega je nestala lista čekanja. Imalo se za socijalne programe, najbolje u Hrvatskoj, za brojne subvencije te obrazovnu vertikalu, kreditiranje školstva i stipendije, zbog čega je dubrovačka obrazovna vertikala skupljala priznanja i pohvale u svijetu.

I onda je netko upalio mrak, a Tatjana Šimac Bonačić krenula je u suludu kampanju pljuvanja po svemu što je do tada uspješno radila, na opće zgražanje ljevičara u Dubrovniku.

Tko je pijanac koji je SDP strmoglavio u provaliju?

Tatjana Šimac Bonačić osoba je bez repova u politici u kojoj je godinama, ali nitko joj ne može reći kako je tu bila iz razloga kao i  mnoge njene kolege - da bi krala. Ipak, svoje poštenje, visoko obrazovanje, ogromno iskustvo i nadasve dosadašnje višegodišnje vođenje uspješne politike u Dubrovniku nije honorirano podrškom birača, nego upravo suprotno, potpunim potopom. Stvar je u tome da ona za to nije kriva koliko nepostojeći SDP i totalno suluda PR kampanja koju kao da je vodio neki pijanac sa željom da SDP i Šimac Bonačić strmoglavi u provaliju.

Bio je to samoubilački politički čin. O ovoj kampanji moglo bi se učiti u udžbenicima političke komunikacije i odnosa s javnošću kako stvari ne treba raditi. No, Šimac Bonačić za to je kriva isključivo  do te mjere što se nije oduprla svom suludom PR-u, nego je do samog kraja slušala promašene savjete i potonula. A mnogi su im pokušali govoriti što će im se dogoditi s takvim PR-om i promašenom kampanjom. 

Svi krivi potezi u kampanji Šimac Bonačić

Za početak, zaista treba biti posebno netalentiran za PR  pa političku  kampanju  predstavnika uspješne politike koju podržavaju građani, graditi na tome da se kandidat od te politike ogradi. Mogla se ona ograditi od Andra Vlahušića, samostalni izlazak na izbore značio bi upravo to, ali kampanju otvoriti s teškim optužbama na račun čovjeka kojemu si do jučer bio desna ruka znači poručiti mnoge krive poruke, a jedna od njih je posebno promašena. 'Ja sam kako vjetar puše'.  Najgora je to poslana poruka, posebno zato što Šimac Bonačić to nije, samo su je krivo savjetovali loši PR - ovci.

Druga najvažnija pogreška bila je potpuno promašena detekcija ciljane publike i birača, što je također osnovno u poznavanju struke odnosa s javnošću. Eliminacijom Andra Vlahušića iz izborne utrke Šimac Bonačić trebala je kao njegova dotadašnja zamjenica i predstavnica SDP-a okupiti upravo to biračko tijelo, odnosno onu grubo rečeno polovicu koja manje više nije generalno nezadovoljna smjerom kojim ide Grad i koja ne želi HDZ ili Most.  No, uz šokirana promatranja svih koji nešto malo znaju o političkoj komunikaciji,  PR-ovci su Šimac Bonačić savjetovali da se okrene upravo onoj drugoj polovici, biračima HDZ-a, Srđa ili Mosta, koji su sami već imali svoje najmanje četiri liste i najmanje tri kandidata. Draga je njima Šimac Bonačić, ali kako će uz svoje kandidate i liste njoj dati glas? 

Krive ciljane skupine

Tako se uz savjete promašenog PR-a Šimac Bonačić u kampanji družila sa Srđevcima, išla na Žarkovicu, javno podržavala Mostovce, a HDZ-u nije uputila ni jednu jedinu disonantnu riječ. Istovremeno je vodila žestoke i bratoubilačke ratove s Vlahušićem, HNS-om, medijima koji su pokušavali dati do znanja što će se dogoditi i svima onima koje je zapravo trebala uvjeriti kako je upravo ona nastavak one građanske i lijeve politike koju oni podržavaju.

 U samom programu PR-ovci su također Šimac Bonačić okrenuli onoj maloj skupini koja je protiv svega i kojima je dovoljno pričati o problemima,  bez rješenja i ideja za promjenom. Tako je njena glavna poruka kampanje bila kako ovakvom turizmu treba reći dosta bez konkretnih prijedloga kako do tog drugačijeg turizma. Kritizirali su tako turizam, onaj isti koji je istovremeno manjini pohlepa, ali većini kruh na stolu i krov nad glavom. I to vrlo mizeran kruh, na razini pukog preživljavanja od plaće i sreće što to radno mjesto postoji.  Obraćali su se tako u cijeloj kampanji svima, samo ne onima koji rade u turizmu ili od njega žive, odnosno većini Dubrovčana.

Krive poruke i neznanje

Naravno, kako će uopće taj drugačiji turizam ponuditi oni iz SDP-a s čak površnim informacijama s kojima su se blamirali u kampanji, kad se upravo o istim problemima raspravlja diljem Hrvatske, Mediterana, Europe i svijeta na puno većim i stručnijim razinama. S floskulama o poduzetničkom i društvenom profitu, koje je netko u ime Šimac Bonačić ponavljao kao papiga na  Facebooku, svaki put iznova u promašenoj kombinaciji riječi i rečenica  iz kojih je  i prosječni konobar vidio kako o turizmu zna više od PR tima Šimac Bonačić, gubili su iz dana u dana stotine birača.

Bruka i sramota oko presude

Na kraju, Vlahušićeva presuda. Svima je u Dubrovniku već šest godina manje više jasno koji je problem sa zidinama i što su Vlahušić, Vićan i Orlić zakuhali s tim milijunom i pol zbog kojega se ova dvojica ne mogu kandidirati. Bilo je to jasno građanima koji su nakon toga u četiri izborna kruga pokazali kako im to, barem većini i generalno, ne smeta u odnosu na kontekst.

Često se u Gradu govori kako zidine moraju biti vraćene u nadležnost Grada i kako je to jedna od Vlahušićevih najvažnijih borbi. Na kraju, da nije bilo Vlahušića, koji je te novce učinio gradskima, nikad presudu zbog posudbe ove dvojice ne bi ni dobio.  No PR tim Šimac Bonačić, koji je pao u Dubrovnik očito s Marsa, to nije imao pojma pa su pokrenuli kampanju drvljem i kamenjem na Vlahušića upravo zbog te presude i tako tijekom cijele kampanje.

 Netko je u ime Šimac Bonačić po Facebooku pisao kako je 'Vlahušić zavukao ruke u gradsku kasu' te zbog toga dobio presudu.  Teško je vjerovati da Šimac Bonačić ne zna da to u slučaju ove presude nema veze s mozgom te da se radi o posudbi novca koji nikad nije ni došao do računa Grada i Vlahušića.  Zamjerili su joj to građani, posebno kad je u završnici kampanje mladi zamjenik uskliknuo kako  se 'više nikad ne smije dozvoliti da Dubrovnikom upravljaju osuđene osobe.' Sve je to super, ali onda ako to usklikneš kad je vrijeme, kad se dogodi, a ne šest godina prekasno.

SDP-u je Vlahušićeva presuda zbog propusta u kojem nije nastala materijalna šteta za Grad, iako to Tatjanin PR koji je pao u Dubrovnik s Marsa ne zna, zasmetala 2013.  Pa nije smetala 2015. Pa opet zasmetala 2017.  prije izbora, ali do tada ne. Tko ovakvu luzersku prevrtljivost može podržati?! 

Poštena žena postala primjer suprotnog

Drugim riječima, s obzirom na sve propuste PR-a  u potpuno promašenoj kampanji, u kojoj je poštena žena, predstavnica uspješne politike, iskomunicirana kao nepoštena i dio promašene politike, uz SDP koji ne postoji, može se reći kako je Šimac Bonačić još dobro i prošla.

Naravno, gubitničkom timu bit će krivi svi drugi prije nego što se suoče sa svim promašenim potezima koje su napravili u kampanji o kojoj će se učiti u udžbenicima, kako ne treba raditi.  Zaboravit će ljude koji su im na vrijeme pokušavali reći što sve krivo rade. I oni će im biti krivi. 

Preostaje još drugi krug

Sasvim je sigurno kako SDP u Dubrovniku netko treba u potpunosti resetirati. Moraju im se dogoditi vjerodostojni ljudi svjesni politike kakvu bi ta stranka trebala provoditi.  Trebali bi znati tko takvu politku kako, tako zastupa, a tko je takvoj politici neprijatelj, a ne prijatelj.  Neka pronađu sve krivce ove pijane vožnje u provaliju u koju nisu strovalili samo svoju stranku, nego i cijelu ljevicu jednog građanskog Dubrovnika nakon osam godina. Naravno da je to sve prečesto bilo daleko od lijevog, daleko od dovoljno dobrog, ali i dalje, bilo je daleko od hrvatskog prosjeka.

Ovdje godinama nisu marširale vojske zla, nije se hranila mržnja prema drugačijima, nisu se razvijali društveni neuspjeh i nepravda, nego upravo prosperitet. Ovdje i HDZ mora biti bolji, normalniji i više građanski nego negdje drugo u Hrvatskoj, jer drugačije ne može. Dubrovnik može drugačije i bolje, ali ne smije unazad. 

Na kraju ostaje sama završnica izbora u kojoj je ljevica u Dubrovniku u drugom krugu predvođena HNS-ovim Valentinom Dujmovićem. Mato Franković ima ogromnu prednost, no nitko do izbora ne može s potpunom sigurnošću reći kakva je volja birača.  Je li došlo vrijeme za četiri godine HDZ-a u Dubrovniku ili će se ovi drugi konsolidirati i pokušati doći do pobjede. U slučaju da do toga ne dođe, ljevica u Dubrovniku, a posebno SDP, moraju sebi priznati poraz i proglasiti smrt. Ostaje još detektirati tko je zadao zadnji čavao u lijes. Čini se kako  je to bio loši PR, no on je ipak došao tek na kraju.