Šezdeset dana još uvijek je onaj kritični period – biti ili ne biti?! Dakle ako je životinja napuštena i ne može je se dalje držati, što god to značilo, može je se usmrtiti. Svakome iole normalnome to je prestrašno!

Konačno se netko sjetio prevesti nas iz srednjeg vijeka,  a barem na prag 21. stoljeća po ovom pitanju. Konkretno zabraniti  usmrćivanje naših najboljih prijatelja. Svaka županija po novom bi zakonu trebala imati no kill skloništa. Mi ga zapravo već imamo zahvaljujući nekolicini požrtvovnih, hrabrih, osviještenih… predvođenih jednom divnom damom.

Ne treba je imenovati, svi znaju njezinu žrtvu i borbu s vjetrenjačama. Znači li novi zakon kraj te borbe i dostojan život pasa, mačaka i ostalih? Nadajmo se. Svakako, stvari se miču naprijed, barem na papiru. Veliki je pomak u smjeru zaštite prava životinja ove godine napravljen zabranom njihova uzgoja radi krzna.

Ovaj zakon, ako se usvoji, a najvjerojatnije hoće, puno će toga makar deklarativno promijeniti na bolje. Psi se tako npr. neće smjeti stalno držati vezanima. Propisana je bolja zaštita kućnih ljubimaca tijekom njihovog uzgoja, držanja, prometa, prodaje i slično.

Inspekcijski nadzor zakona trebali bi provoditi veterinarski odnosno poljoprivredni inspektori resornog ministarstva te komunalni redari. Za no kill skloništa jedinice lokalne samouprave bit će obvezne izdvajati nešto više od pola milijuna kuna.

Sve to jako lijepo zvuči, ali opet ne mogu se ne zapitati hoće li itko zaista biti kažnjen jer mu je pas non-stop na lancu? Tko će ga to prijaviti? Tko procesuirati? Tko kazniti? Ne mogu se oteti dojmu da nismo mi još ni blizu te razine svijesti. Na žalost. Pa i Kazneni zakon predviđa kazne, doduše premale, za zlostavljanje i ubijanje životinja. Možda vi znate, ali ja ne znam za slučaj da je netko odležao godinu ili dvije jer je ubio psa. Pa toliko u nas dobiješ kad ubiješ čovjeka i uz dobro vladanje izađeš i prije.