Sve se to događalo na sjednici Gradskog vijeća za koju smo bili uvjereni kako se radi o Gradskom vijeću Grada Dubrovnika, no kada smo vidjeli točke Dnevnog reda, shvatili smo kako smo pogriješili.  Naša novinarka preko vikenda je konzumirala previše alkohola te je zalutala na sjednicu u susjednom Trebinju sljedećeg dana, nakon što je pohodila neki koncert lakih stihova i još lakših nota. Ispričavamo se čitateljima, prekasno smo reagirali. 

Kad smo vidjeli vijećnika Iva Gjaju kako stupa za govornicu, shvatili smo da takav vijećnik nikada ne bi u Dubrovniku osvojio glasove. Ima ih još zanimljivih koji mogu zbuniti, recimo Ivan Šimunović. 

Shvatili smo da mi imamo svoje Hercegovce, Bošnjake, Srbe i Hrvate, redom naše građane Dubrovnika koje bi sigurno narod birao, ali ovo što smo vidjeli i te blesave teme koje su stavljali na dnevni red su nas 'otrijeznili' pa smo pričekali do kraja kako bismo mirno 'ispuzali' iz prostora trebinjske vijećnice i krenuli nazad za Dubrovnik.

Ipak, nije sve zaludu. Doznali smo, kako je rekao veliki Gjaja, da su mirovne snage koje su u Domovinskom ratu čuvale grad zapravo ledovi sladoledari u bijeloj uniformi, a ulicama Trebinja taksi vozila s kojim ćete biti u mogućnosti otići i do Dubrovnika će biti oranž boje.

U pauzi je novinarka doznala kako će i Baraka u Trebinju biti opiturana u Oranž boju.

Da ljudi shvate ako do sada nisu.

Nikša Klečak / Dubrovački Reuters