Ostajem sjediti i razmišljam o situaciji kad su ljudi štakori. I to muški ljudi. Ne brinite, neću o političarima, toj posebnoj sorti dvonožnih sisavaca. Nego o štakorskom ponašanju najboljeg prijatelja. Odmah moram upozoriti, riječ je o prevari i o istinitoj priči. Dakle, moj Siniša, baš kao i ja, ima dva sina iz bivšeg braka, živi sam, solidno zarađuje i još do nedavno izgledalo je kao da će do kraja života razbijati glavu o razlozima zbog kojih mu je žena otišla s drugim. Ali, onda smo na jednoj cugi, sreli nju. Tamaru. Voljeli su se dok smo još bili djeca, od petog osnovne. Ali, sad ju je prvi puta ugledao nakon dvadeset godina. Naravno da sam ih brzo, uz uobičajenu neuvjerljivu ispriku da nekud žurim, ostavio same. Neko se vrijeme nije javljao, a onda me, prije samo par dana nazvao. Po glasu sam znao da je nešto veliko. Dakle, držite se dobro, riječ je o prevari. I o istinitoj priči, molim lijepo.
Nakon gore opisanog susreta, nastavili su se dopisivati, naravno. I naravno sve je preraslo u cyber sex. I naravno, moj je frend odlučio da ju mora vidjeti. I imati. A ona je, s cijelom obitelji otišla u hotelskom naselju na jednom od naših otoka, držati plesnu rekreaciju i zumbu za goste. Znate ono, hotel vama sobu i dva obroka, vi njima cijelo ljeto organizirate aktivnosti za turiste. I sad me luđak traži da od frenda, člana nadzornog odbora tog hotelskog poduzeća tražim da mu rezerviraju sobu do njezine. Halo, sobu do njezine?!?!?
Frend je, najbolji. Nema tu hoću li ili neću srediti. Otišao je na tri dana i dvije noći. Soba 1012. Ona bi, oko dva poslijepodne, rekla mužiću da ide držati rekreaciju u nekom od hotela i pojavila se mom ludom frendu na vratima. A luđak je nazvao mene i ostavio liniju otvorenu. Da slušam. A imao sam što čuti, majko mila. Dakle, nisu progovorili niti riječ, odmah se čulo kako su zalupili vrata i počeli dahtati. Slijedilo je vrištanje kakvo ćete teško čuti u nekom porniću, iako ih naravno, ne gledate. Zapravo, još mi nikada nitko nije priznao da ih gleda. Barem ne niti jedna žena. Nikada. Prekinuo sam vezu, ali izvještaj već imam. Nisu se odvajali do šest popodne, plakala je i umirala od užitka, držala ga za kosu vrištala da ga voli oduvijek. Onda je opet malo plakala, ali se odljepljivali nisu. Kaže da je brojao do pet puta. Iako muškarci uvijek malo lažu na tu temu, a i pitanje je što točno broje, jasno mi je da je to bio rat zvijezda, eksplozija dvaju tijela koja su u djetinjstvu jedno drugo gledala kako rastu. Tijela koja je Bog predvidio jedno za drugo, za vječnu ljubav. Oko šest Tamara je morala na večeru. Njega je ionako sve boljelo. A i pojeo bi konja uginulog od starosti. Vrhunac apsurda bio je kad je moj Siniša, klecajućih koljena od napora, sreo sretnu obitelj na večeri. Pet stolova dalje njegova je luda ljubavnica s mužem i djecom papala zasluženu večeru. Nekoliko je puta ustajala kako bi dječici donijela sve što su poželjela jesti. Gledala ga je, jela ga očima u prolazu. Moj je ludi frend, osjećajem vojnika koji je upravo bez veće muke osvojio Rim, gutao onu hotlesku salatu teškom mukom. Već ju je želio opet. Pogledao je par puta i tog čovjeka kojeg žena vara. Taj pogled muškarca koji ti ševi ženu, to je pogled štakora. Koji nema skrupula. Koji će, zbog malo mesa ući na tuđi teritorij. Ukrasti hranu kokošima, svinjama ili kravi. Ući će u tuđu štalu, izbjeći sve opasnosti, zgrabiti taj komad hrane i pobjeći. I on, baš kao sada moj najbolji prijatelj, zna da je štakor, zna da radi što ne bi smio, zna da se tuđa žena ne dira. Ali ovo je Tamara. Pred kojom nema obranu.
Dolazila je nezasitna suprugica i ostala dva dana, opet plakala, opet se cijelim tijelom grčila i propinjala od užitka, opet ga ljubila i govorila mu da je luda za njim. Ali se vraćala mužiću na spavanje. Kao prava ženica. Došao je ponedjeljak, morao je rano krenuti jer se vozio ravno na posao u Zagreb. Namjerno se nije tuširao kako bi do kraja dana mirišao na nju. Sad je i službeno bio ljubavnik. Kojem netko nije mogao odoljeti. A muškarci vole taj osjećaj. Itekako. Za njega žive. Ulazio je u Zagreb, a onda je stigla njezina poruka: “Molim te da sve zaboravimo. Bilo je lijepo, ali znaš da je to nemoguća misija. Pusa.” 
Moj frende. Zamisli u što si uletio. Lako je biti ljubavnik. Ne očekuje se da s njom dijeliš probleme, račune za režije, ratu kredita niti nabavljaš knjige za školu. Samo moraš biti tvrd. I spreman. Samo moraš bit štakor. Ukrasti tuđe. Brzo progutati ili odvući u rupu pa proždrti poslije. Opet, ne možeš osuđivati nit’ ljubavnike nit’ štakore. Rade najbolje što mogu u zadanim okvirima. Ali nerijetko završe na leđima, trbuhom prema gore. I ljudi od njih okreću pogled. U gruškoj luci i u cijelom svijetu. Kad stigne SMS u kojem ti tuđa suprugica objašnjava da je sve bio trenutak slabosti, kad izvrneš bijeli trbuh prema nebu. Onda si sam. I napuhan.

Toni Volarić

Ostali komentari autora: 

- 'OVU KOLUMNU POSVEĆUJEM DEBELIMA' Iskreno muško mišljenje nakon kojeg vas neće biti sram skinuti se na plaži

- 'NISI VALJDA PEDER?' Zašto sam izbjegao seks s rockericom koju sam sreo u Dubrovnikuž

- TONI VOLARIĆ: Ostavio te ili prevario? Neka ide što prije i što dalje...

- TONI VOLARIĆ Luce je gledala svog alfa mužjaka kako umire od tuge i beznađa

- TONI VOLARIĆ: Dame, zašto šutite lošim frajerima koji se šepure po Vojnoviću, a nemaju čime?

- KOMENTAR Prođite ulicama Dubrovnika, preplavljenog prelijepim ženama, i buljite im u stopala

- Toni Volarić: Savjet koji mi je u New Yorku dala Samantha i lokalne priče o seksu i Gradu