Prvi prosvjed u novom Dubrovniku, nakon više desetljeća, dogodio se u ulici Kardinala Stepinca u Lapadu davne 1999. godine. Mještani spomenute i okolnih ulica prosvjedovali su zato što im je tadašnji gradonačelnik Vido Bogdanović ukinuo dvosmjernu i pretvorio je u jednosmjernu ulicu.
Nakon toga su redom prosvjedovali taksisti u par navrata, autobusni prijevoznici i turističke agencije, ljubitelji životinja sa Žarkovice, platana, Srđ je naš, veterani Domovinskog rata, radnici Vrtlara, GP Dubrovnika...

Gospoda veterani Domovinskog rata su 2014. godine prosvjedovali u uniformama usred turističkog Dubrovnika u želji da podrže profesionalne šatoraše ispred Ministarstva branitelja, radi nekakvih beneficija koje ni danas nisu dobili. Bila je to divna slika turistima koji su se tada zatekli u Dubrovniku.

Jedni te davne 1999. u ulici Kardinala Stepinca nisu željeli sebe i svoje goste uzaludno vozati oko Babinog kuka kako bi došli na svoje kućne adrese, drugi nisu željeli plaćati zaustavljanje na Pilama, treći su se borili kod Vlahušića za život životinja, treći su željeli ukinuti mogućnost izgradnje apartmanskog naselja i golfa na Srđu jer su hektari povećani nasilno, a investitor i kapital upitni jer je čovjek Židov.

Veterani su izmišljali teme za prosvjede, Vrtlar i GP Dubrovnik su se borili za svoje plaće jer im je netko prodao firmin kapital i otjerao firmu u stečaj. Taksisti su negodovali radi broja koncesija u vrijeme Šuice, a sada negoduju radi nelegalnog rada Ubera.

Uber, što god mislili o njemu, nije baš zakonski definiran. I za to nije kriv sam Uber nego Ministarstvo Olega Butkovića koje nije definiralo jasan stav prema tom servisu iznajmljivanja automobila s vozačem.

Dubrovnik, Grad u kojem se ne prosvjeduje puno, danas je doživio na Obodu svoju sramotu, iako je navedeni sukob eskalirao u drugoj Općini. Netko je prebio nekoliko taksista, slomio im noge, noseve, isprebijao jednoga toliko da je završio na operaciji.

Ni to nije najgore, koliko to što se dio građana u komentarima pita tko je počinitelj da mu plati večeru. Svaka čast počinitelju kaže ovaj drugi, treći i četvrti lajkaju, smiju se, jebote k'o da su s Ugljana netom došli i to tako da su preskočili ogradu i pobjegli bez otpusnog pisma.

Nasilje nije rješenje pa makar i isprovocirani čekanjem radi prosvjedovanja. Mnogi građani i političari nedvojbenog su stava kako današnjem prosvjedu taksista tamo nije bilo mjesto, bez obzira na opravdanost njihovih razloga za prosvjed. Patili su oni koji nisu krivi za njihove probleme, odnosno građani i turisti. No, bi li takvi koji su se unatoč svemu veselili što su taksisti isprebijani isto tako pljeskali da na granici netko prebije carinika ili policajca jer je taj netko čekao više od tri sata?

 Prihvaćamo neku odluku bezveznog europskog činovnika, dok ne razumijemo potrebe malih obrtnika pa makar to bili i omraženi taksisti. I taksisti su naši građani, kakvi god. Godinama je politika manipulirala njima, a i oni politikom. Godinama su neki od njih ucjenjivali političare, a godinama su političari ucjenjivali njih.

No, kakvi god da su, naši su i u svemu treba gledati i drugu stranu. Gotovo svi plaćaju poreze, doprinose, hrane obitelj. Prije par godina su prepoznati kao i jedni od najsusretljivijih vozača u Europi.

I još nešto. Plaćaju koncesiju Gradu Dubrovniku! Ako vam je memorija slaba, evo da vas podsjetim da Excelsa nekretnine, tvrtka vlasnik žičare već osmu sezonu nije Gradu Dubrovniku uplatila jednu jedinu kunu. Vlasnici iz Čilea koji su za par milijuna njemačkih maraka dobili strašno bogatstvo nas šišaju kao ovce. Ne možemo im ništa jer je njihova specijalnost lov u mutnom. Savršeno ih zaboli za građane Dubrovnika, za Andra, za Mata. Njima Hrvatska i Dubrovnik ne znači ništa, osim što su im poligon za bogaćenje.

Za kraj, ponovimo gradivo još jednom. Fizičko nasilje je bolest, kretenizam i divljaštvo. Oni koji provode fizičko nasilje trebaju u svakoj situaciji biti predmet pljuvanja, kritike i gađenja javnosti, nikako podrške i navijanja građanstva.

Ti ljudi imaju svoje obitelj, dijete koje danas mora ići u bolnicu gledati polomljenog tatu samo zato što je nekome palo na pamet polomiti par ljudi. A to nije baš normalno, to nije za navijanje i bodrenje takvih kretena koji uzimaju stvari u svoje ruke.

Ovo je takav Grad, građen na diplomaciji, miru. Dubrovnik je uvijek bio poligon izbjegavanja ratova i svih sukoba. Mi smo bili i moramo ponovno postati grad kulture i civiliziranog ponašanja. Naravno, to se odnosi na svih pa i one koji danas nisu razmišljali o drugima, svojim sugrađanima. No, sve drugo je primitivizam i ne pripada našoj povijesti, niti bi trebalo biti naša sadašnjost, a kamoli budućnost.