Samo malo, zove me sin. Zamislite, pokvario mu se mobitel. I moram ga odnijeti na servis. To je danas njegov najveći problem. Nisam ga vidio mjesec dana. Ali je uživao na moru, s mlađim bratom. I na plaži mu je more malo zalilo crnu elektronsku kutijicu koja troši novac i vrijeme. I truje mozak. I uči desetogodišnjaka da ne mora razmišljati. Uči ga guglati.

A djeca povaljana po parkovima i prugama regije, uskoro i po Hrvatskoj, nemaju mobitele. Nemaju krevet, kuću, niti hranu. Nemaju dostojanstvo, nemaju budućnost. Kao malim dragim ranjenim zvijerima, životi im ovise o nama. Mi smo njihovi zemaljski bogovi od kojih očekuju milost. Mi debeli, koji samo na šminku, mobitele, štikle i košulje trošimo milijune. I kukamo. I njima, tim otpadnicima koji plaču prašnjave suze, ograđenima bodljikavom žicom, kažemo da ne mogu ući u naše živote. Jer među njima, što je vrlo vjerojatno, ima onih koji samo žele profitirati i dobiti papire u nekoj od zemalja Unije i steći pravo na socijalnu pomoć. U obećane zemlje, u kojima je najveći dječji problem kvar mobitela ili kupnja novog.

Ali, hej, sjeli mudri i većim dijelom korumpirani političari, pa pokušali osjetiti što bi njihovi birači htjeli da kažu. Mudruju kako će primanje ili odbijanje gladnih ljudi, svedenih na malu Konzumovu vrećicu, biti primljeno u javnosti. I onda odluče, ti Europljani katoličkih korijena. Pustit će samo neke da dišu njihov zrak. Jbt, k’o da su ga oni biračima osigurali. Ali katolička pluća su drugačija od muslimanskih. Tako ispada. Drugačija je morfološka struktura plućnog tkiva, drugačiji bronhi, potpuno drugačije alveole. Ma sigurno ti prašnjavi ljudi udišu još nešto osim kisika, a tko zna što izdišu. Jbg, da nije tako mogli bi i muslimani u Uniju. Mogla bi i djeca koja nas suznih očiju i prašnjavih ruku gledaju s fotografija, imati šansu za život. Da im nije jetra toliko drugačija od naše, da im koža nije tako gruba u odnosu na našu, da ih naš bog više voli. Ali, ne voli. Kažemo mi, vjernici. I nakon dnevnika, nakon strašnih kadrova ljudske bijede i svedenosti djece na zvijeri, noge namazane skupom kremom ispružimo na krevetima, pokrijemo se i zahrčemo k’o pravednici.

Nemojte mi samo pametovati kako toliki broj ljudi može ozbiljno uzdrmati gospodarsku stabilnost ove ili one članice Unije, kako je to demografska i ekonomska bomba koja kao karcinom može na duge staze progristi naše blagostanje. Nemojte mi, preplanuli Europljani, govoriti o tome da su si ti ljudi sami krivi za situaciju u kojoj su se našli i da to nema nikakve veze s nama i našim životima. Nemojte mi samo više ponavljati kako muslimane ne puštate u svoju zemlju zato što u njoj ne postoji ta tradicija, pa nema ni džamija u kojima bi se prašnjavi otpadnici mogli moliti. Uuu, kako ste samo pažljivi. Vi brinete o tome gdje će se moliti. Pa ćete ih pustiti da nemaju gdje preživjeti, budale sebične.

Pa šta vi idioti mislite, što je bio 33.-ogodišnji Bog kojem se molite? Izbjeglica. Niti roditi se nije smio u gradu. Pa su njegovi roditelji bježali i rodio se u štali. Znate, to vam je ono kad kupite pet kila mesa i žderete kolače u toplim domovima?! I ločete vino, trošite milijarde na darove, kupujete djeci već spomenute mobitele, jer su baš u prosincu na akciji.

Ajmo, dosta gluposti. Napravite ozbiljan plan, kad vas već plaćamo da sjedite u Bruxellesu i spavate po tamošnjim skupim hotelima. Plan za zbrinjavanje izbjeglica. Plan prema kojem će Hrvatska, ako će morati, dokazati da u njoj živi 85 posto Katolika koji znaju:

„Dođite blagoslovljeni Oca mog i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta! Jer bijah gladan, i dadoste mi jesti; bijah žedan, i napojiste me; bijah putnik, i primiste me; bijah gol i obukoste me; bijah u tamnici i dođoste k meni.’ Tada će mu reći pravednici:’ Gospodine, kad te vidjesmo gladna pa ti dadosmo jesti, ili žedna pa ti dadosmo piti? Kad li te vidjesmo kao putnika i primismo te? Ili gola pa te obukosmo? Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici te dođosmo k tebi?’ Kralj će im odgovoriti: „ Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće.”

Djeca u bodljikavoj žici su ta najmanja braća, žrtvujmo se, organizirajmo, dragi Katolici, jer inače, sanjat ćete te oči...