KOMENTAR POVODOM OLUJE "Isus Krist je četnik i ljubitelj Srba" (OPREZ, TEKST NIJE ZA GLUPANE)

Autor: Maro Marušić
Stavovi Isusa Krista o Oluji su, realno gledajući kroz hrvatsku i katoličku prizmu, četnički i izdajnički

Isus Krist oduvijek je volio raditi luckaste stvari kršeći ustaljene stereotipe. Dovoljno se sjetiti one scene kada su mu doveli preljubnicu želeći je kamenovati, na što im je on kazao „Tko je bez grijeha, neka baci kamen prvi“. Ili kada je na onom zdencu komunicirao sa Samarićankom, pozvavši je da mu se pridruži, iako Židovi nikako nisu voljeli Samarićane. Ili one scene iz hrama kada mu je skočio tlak, pa je pohlepnim trgovcima prevrnuo stolove.

Nema veće misije za Isusa od mijenjanja svijesti čovječanstvu, koje se u brojnim situacijama ponaša gore od ovaca. Uzmimo samo Hrvate. Može im HDZ opljačkati zemlju, može im uzeti kuću, može im silovati ženu, većina Hrvata će opet glasati zna se za koga. Silovana žena će reći svome mužjaku „Pa je li ovoga puta stvarno moramo glasovati za HDZ, nakon što me onaj HDZ-ovac silovao?“, a alfa mužjak će joj otresito odgovoriti: „Ženo, naravno da moramo glasati za HDZ, jer da njega nije bilo, ne bi nam bilo ni neovisne i suverene, tisuću godina sanjane države Hrvatske!“

Gledao je tako Isus u nevjerici što HDZ i SDP desetljećima rade u neovisnoj nam i suverenoj, tisuću godina sanjanoj državi Hrvatskoj, mislio se Krist hoće li pomoći Hrvatima da krenu pravim putem – „Hoću“, „Neću“, „Mogao bih“, Ma pustit ću ih, pronaći će Hrvati svjetlo i istinu“ - nećkao se tako Isus što učiniti sa tvrdoglavim i priglupim slavenskim plemenom, ali kap koja je prelila Mesijevu čašu strpljenja bio je porez na nekretnine.

-Kakvi lažovi, majko moja Djevice Marijo – razmišljao je Isus o moralu HDZ-a, točnije nedostatku istog – u kampanji su govorili da poreza neće biti, da bi ga odmah stali provoditi kada su došli na vlast. Pa ovako kako laže HDZ nije lagao ni sveti Petar u dvorištu Kajfine kuće prije nego li se pijetao oglasio.

I stoga Isus, kako bi pomogao Hrvatima u pronalasku pravog puta i jedine istine, odluči da će se na sljedećim prijevremenim parlamentarnim izborima kandidirati za premijera Hrvatske. Predizbornu kampanju temeljio je na njegovim općepoznatim stavovima iz Novog zavjeta. Poruke Isusa bile su jednostavne, jasne i odrješite: ljubav, opraštanje, suosjećanje, pomaganje bližnjem… Hrvatski glasači oduševili su se njegovim predizbornim obećanjima – uostalom kako i neće kada njegove teze slušaju svake nedjelje na svetoj misi. Rezultat izbora unaprijed se znao – kao da igraju vaterpolo utakmicu Mađarska i Kenija – Isus Krist premoćno je svladao smiješni HDZ, još smješniji SDP, i najsmješniji HNS. Pobijedio je s ogromnom prednošću, tako da nije morao koalirati s nikim, što je jako iznenadilo Boža Petrova i MOST, jer su oni mislili da je hrvatski zakon takav da pobjednik izbora mora u koaliciji s njima.

Kako bilo da bilo, novi hrvatski premijer postao je Isus Krist, a optimizmu Hrvata nije bilo kraja.

-Dobili smo na čelu države najbolju moguću osobu, Isusa Krista, Sina Božjeg. Uskoro ćemo biti svjetska sila, bolji od Norveške, Njemačke i Japana zajedno – bujala su, poput Bujanca nakon nedjeljnog ručka, nadanja Hrvata.

Međutim, veliki optimizam i još veća radost, brzo su splasnuli. Jedna od prvih inicijativa novog premijera Hrvatske Isusa Krista bilo je istinsko suosjećanje prema žrtvama Oluje, inače u hrvatskoj kolektivnoj memoriji, vojne akcije oslobađanja okupiranog teritorija bez ijedne mrlje.

-Svim našim sugrađankama i sugrađanima, žrtvama ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti počinjenih tijekom i nakon vojno-redarstvene operacije Oluja u kolovozu 1995. godine, država Hrvatska želi poručiti: „Oprostite, pogriješili smo“. Kao što sam onda rekao onoj preljubnici „Idi i ne griješi više“, tako će i Hrvati, nadam se, ići prema budućnosti ne griješeći više u pogledu ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. Primite naše najiskrenije isprike, suosjećamo s vašim gubicima – svečano je kazao premijer Hrvatske Isus Krist na proslavi Dana pobjede u Kninu.

Kakav li je samo šok Hrvatima priredio Sin Božji riječima o ljubavi, suosjećanju i oprostu. Očaj je zavladao narodom. Ljudi su bauljali ulicama i pitali se na kojim je drogama Isus. Što li mu je? Desno orijentirani mediji, nakon samo mjesec dana vladavine Marijinog sina, došli su do zaključka da je on najgori premijer u povijesti Hrvatske, gori čak i od Ivice Račana. Jedan medij direktno ga je prozvao unutrašnjim neprijateljem.

-Isus Krist je najobičniji četnik, ljubitelj Srba i veleizdajnik Hrvata!

Pobožne i bogobojazne hrvatske građane toliko su ošamutile Isusove riječi  - koji je napravio možda i najluckastiju moguću stvar u njegovom vječnom životu, luđu i od pretvaranja vode u vino – dirnuo je u Oluju, najveću svetinju od svih mogućih hrvatskih povijesnih relikvija.

Branitelji, predvođeni Kurom Bogoboškim, najprije su se pribrali. Odmah su blokirali Savsku ulicu tražeći smjenu hrvatskog premijera i povratak HDZ-a na vlast.

-Gospe Sinjska, ako si u stanju, uzmi Isusa, a vrati nam Franju – glasio je jedan braniteljski transparent na prosvjedu u Savskoj, ali ubrzo je sklonjen, jer je glupo bilo tražiti od Gospe da ide protiv svojeg sina.

Zbog uplitanja Oluje od strane Isusa Krista u izdajničke i terorističke riječi poput ljubavi, suosjećanja i(li) oprosta došlo je do usijane atmosfere, koja samo što nije eskalirala nasiljem. Oni najveći među hrvatskim sinovima, domoljubi i katolici s krunicom oko vrata na kojoj je razapeti Isus Krist, tražili su da se razapne Isusa Krista, jer ih je užasno i neoprostivo uvrijedio govoreći o oprostu. Naposljetku je izveden državni udar na Sljemenskoj gori, a Isus je uhićen i sproveden u kuću velike svećenice Željke Eurić. Tu ga je u dvorištu velike svećenice njegov ministar poljoprivrede Petar Seljaković triput zatajio prije nego li se oglasio pijevac, koji će uskoro završiti na policama Konzuma.

Velika svećenica Željka Eurić i mnoštvo Hrvata tražili su od upraviteljice hrvatske provincije Carle del Pontije Pilat da Isusa osudi u Haagu zbog zločina protiv Hrvata. Carli del Pontije Pilat nije bilo jasno što je to Isus loše napravio – zar riječ oprost u bilo kojem obliku može ikada biti grijeh? – pa je odlučila da pribjegne lukavoj taktici. Odvajkada je u Hrvatskoj bio običaj da se za vrijeme utakmice hrvatske nogometne reprezentacije pušta na slobodu netko od zatvorenika, pa je Pontije Pilat pitala Hrvate žele li da Haag iz zatvora pusti hrvatskog premijera Isusa Krista ili pak vojvodu Vojislava Šešelja, kralja četničkog?

-Hoćemo Šešelja! – vikali su Hrvati – A Isusa razapni!

Carla del Pontije Pilat nije mogla vjerovati koliko su ludi ovi Hrvati što traže razapinjanje Isusa, pa je pokušala organizirati pravedno suđenje za hrvatskog premijera. Isus se na sudu branio dobropoznatim riječima, koje su hrvatski katolici mali milijun puta čuli tijekom svetih misa koje pohađaju iz navike. Slično pušenju cigareta.

-Pokajanje i oprost, uz ljubav, su sama srž mojega učenja. Kakvo bi bilo moje učenje da nema pokajanja i opraštanja, da se vole samo prijatelji, a da se grešnike neprekidno osuđuje bez oprosta? Zato sam i svojedobno rekao „Ljubi neprijatelja svoga“.

-Hoćeš reći da trebamo ljubiti Srbe? – upitaše Hrvati nekoć svoga učitelja, a danas ljutog neprijatelja.

-Naravno! I oprostiti im za sva zla koja su učinili. Isto kao što Hrvati trebaju zatražiti oprost od Srba za zla koja su oni učinili.

-Ali Srbi su prvi počeli. Da oni nisu bili takvi kakvi jesu, ne bi došlo ni do rata, ni do krvoprolića. A osim toga, oni nikad nisu tražili od nas da im oprostimo, niti su nam se ispričali.

-Istina je da da su Srbi započeli rat – mirno je rekao Isus Krist – ali to ništa ne mijenja na stvari. Dapače. Jeste li se ikad zapitali zašto ovako ružne stvari i postoje na planetu Zemlji? Da se nauče lekcije o opraštanju, ljubavi, suosjećanju… Da je sve lijepo i idealno, ne bi se imalo potrebe opraštati i suosjećati. Rekao sam svojedobno: „Ako ti netko opali šamar, okreni mu i drugi obraz“. Ponekad se te moje riječi tumače krivo. One ne znače da treba biti pasivna žrtva, već da treba izbjegavati sukob, odnosno umiriti ego da do sukoba ne dođe. Ali ako već neizbježno 'mora' doći do sukoba i nasilja, kao što je to bio slučaj s pokretanjem rata od strane Srbije, treba se braniti. Samoobrana je legitimna, ali treba imati granice. Pod samoobranu ne spada ubijanje nemoćnih staraca. To nije legitimna obrana, nego zločin. I zato treba tražiti oprost, bez obzira što ga druga strana nikad nije zatražila i što je započela rat. Opraštanje i kajanje ne smije biti uvjetovano, nego mora dolaziti iz srca. Na pogreškama treba učiti, nastojati uvijek biti bolji i gajiti ljubav. Hrvati i Srbi moraju međusobno gajiti suosjećanje, ljubav, opraštanje...

-Ali oni su prvi počeli, a Oluja je samo posljedica, a ne uzrok. Legitimno oslobađanje okupiranog teritorija.

-Oprosti Bože Srbima, jer pokretanjem rata nisu znali što čine. Oprosti Bože i Hrvatima, jer su zbog osvete otišli predaleko, i isto tako nisu znali što čine. Bog oprašta grijeh i zato je velik. Tako i Srbi i Hrvati moraju međusobno oprostiti grijehe i bit će veliki narodi. Jesam li ja trebao biti razapet na križu? Nisam, sjećate se, bio sam nevin. Ali opet su me razapeli, a ja sam na križu zavapio: „Oprosti Bože, jer ne znaju što čine“. Razumijete Hrvati da je oprost i opraštanje ključ Božjeg kraljevstva? Ali ne uvjetovanje i mjerenje tko je napravio veći grijeh i tko je prvi počeo, nego istinsko bezuvjetno opraštanje i kajanje iz dubine duše. Koliko god da je teško. Valjda  ja to najbolje razumijem, jer sam nevin mučen i razapet.

Bez obzira na te njegove, katolicima dobro poznate riječi, Hrvati su stiskali Haag da osudi Isusa na križ. Jednostavno nisu mogli preći preko toga da im netko blati Oluju, pa makar to bio glavom i bradom Božji sin. Zbog straha od nereda Hrvata i mogućeg novog sukoba na Balkanu, Carla del Pontije Pilat osudila je Isusa perući ruke od te čudne presude. Hrvati su svoga novog premijera uskoro razapeli na križu na Trgu bana Josipa Jelačića. Bio je petak.

-Oprosti Bože Hrvatima, jer ne znaju što čine! – bile su posljednje riječi hrvatskog premijera Isusa Krista.

Ubrzo su održani novi prijevremeni parlamentarni izbori na kojima je pobijedio - zna se - HDZ u post izbornoj koaliciji s MOST-om. Novi premijer Hrvatske, pozivajući se na evanđenje po karamarku, obećao je Hrvatima u odnosu sa Srbima stari židovski zakon „Oko za oko, zub za zub“. Sve je opet bilo normalno i lijepo u Lijepoj našoj. Mrzili su se Srbi, veličale povijesne borbe, slušalo Thompsona, ženilo Anice, Kninske kraljice. Slavila se Oluja odlaskom na misu, a tamo je svećenik pričao o nekom čudnom luckastom tipu iz Galileje koji je rušio stereotipe, ljubio neprijatelje i opraštao preljubnicima, ali i onima koji su ga pribili na križ. Hrvati katolici, koji su nedavno osudili njegovo učenje, sad ga – o kakvog li kolosalnog paradoksa – neprekidno iznova slušaju.

-Na putu od Judeje do Galileje, Isus je sa svojim učenicima prolazio kroz područje Samarije. Pošto su bili umorni, oko podne su stali u blizini Sihara. Isus je ostao da se odmori pored bunara, a učenici su otišli do obližnjeg grada da kupe nešto hrane. Dok su oni još bili tamo, jedna Samarićanka, pardon Srpkinja je došla do bunara. Isus ju je zamolio: „Daj mi da pijem“. Zbog duboko ukorijenjenih predrasuda, Hrvati nisu imali ništa sa Srbima. Zato je ta žena iznenađeno upitala Isusa: „Kako to da ti, Hrvat, tražiš da piješ od mene, žene Srpkinje?“

- Svako tko pije od ove vode opet će ožednjeti - rekao je Isus - A tko bude pio od vode koju ću mu ja dati, nikada neće ožednjeti, nego će voda koju ću mu ja dati, postati u njemu izvor vode koja donosi vječni život!

Maro Marušić

comments powered by Disqus