Eliminacija Andra Vlahušića iz izborne utrke napravila je pravu pomutnju, na ljevici i centru, s obzirom na to da su izbori bili prije samo dvije godine i tada su građani pokazali svoje stavove. Dosadašnji tim, kojega su građani tada većinom podržali, bivši gradonačelnik Vlahušić i njegovi zamjenici Željko Raguž i Tatjana Šimac Bonačić, krenuli su u nove izbore kroz tri suprotstavljena tabora,  uz Valentina Dujmovića kao kandidata kojega su podržali Vlahušić i HNS.  Uz dosadašnje vodstvo i njihova tri tabora, tu je po drugi put HDZ-ov Mato Franković. Prošli put nedostajalo mu je četristotinjak glasova. Iz HDZ-a su uvjereni kako će ih ovoga puta dobiti, ovako homogeni, pogotovo s obzirom na rasipanje glasova s druge strane.

Razdvojili su se ovoga puta također Srđevci i Most. Tu se dosadašnja homogena potpora birača dijeli na najmanje dvije liste i dva kandidata. Maro Kristić kandidat je Mosta za gradonačelnika Dubrovnika, a ovoga puta u izbornu utrku uključio se i novi/stari politički akter Vido Bogdanović ispred HSS-a. Jedina sasvim nova na političkoj sceni Dubrovnika ovoga puta je Terezina Orlić, nezavisna kandidatkinja koja izlazi na izbore uz potporu Dubrovačkog demokratskog sabora.

Sasvim je očito kako je na ljevici, ali i u centru, potpuna pomutnja s brojnim opcijama. Iako ne izgleda na prvi pogled tako, ni na desnici nije sasvim homogeno. Izborom zamjenika te istaknutih ljudi na listi, ali i temeljem njihove nacionalne politike, ovoga puta birače desnice grabi i Kristićev Most. Sve u svemu, više nego ikada, važan će biti svaki glas i baš svaki glas može presuditi. Najprije kandidata za drugi krug, a potom i konstelacije snage u Gradskom vijeću, koje će po svemu sudeći također biti jako zanimljivo, no moguće opet nestabilno.

Pitanje je jesu li Dubrovčani svjesni kako ovoga puta u Dubrovniku zaista samo oni odlučuju u pravom smislu te riječi. Nije potrebno mnogo glasova da netko dođe do prevage u situaciji u kojoj je sve moguće.  Najlakše je govoriti, što se često može čuti, kako izbor nije dovoljno dobar. Ili ono poznato 'svi su isti'. Hoće li biti svi isti, ne ovisi ni o kome drugome nego o samim građanima. Dobro ih promotrite, pročitajte što obećavaju. Raspitajte se o njihovom dosadašnjem radu i jesu li to što obećavaju sposobni provesti. Pamtite dobro što su rekli.  Neka ne pođe u zaborav i neka upravo realizacija obećanog bude glavni kriterij izbora sljedeći put.

Dubrovnik ne zaslužuje osrednjost i ignoranciju. Ni političara, niti birača. No, razloga za ignoranciju ne bi ni trebalo biti. Izbora ima. Možda nisu svi primijetili jednu zanimljivost, jer na lokalne kampanje sjenu ovih dana bacaju politička previranja na nacionalnoj razini i bezidejnost nacionalne politike za pronalaskom rješenja. Za razliku od te kaljuže,  dubrovačka kampanja bila je zapravo primjer kako bi to trebalo biti i nešto što se dugo čekalo. Teško je izbjeći niske udarce, ali oni su bili tek neznatni vid komunikacije u odnosu na programe, prijedloge, projekte i nuđenje rješenja. Bravo za Dubrovnik!  Bravo za kandidate koji su očito shvatili kako Dubrovčani ne žele demagogiju i prazne priče, nego konkretna rješenja.  Izaberite one za koje vjerujete kako će ih na koncu i ostvariti. 

Na kraju, kao i u razvijenim demokracijama, nitko ne bi bio sretniji kad bi svi ovi kandidati nakon kampanje odložili sva oružja političke borbe i krenuli zajedno raditi.  Je li stiglo konačno vrijeme za malo manje rušenja proračuna i malo više suradnje?  Ništa nas ne košta nadati se da jest, a za početak je bitno izaći na izbore i dati glas opciji za koju vjerujemo kako je najbolja za Dubrovnik.