Živjeli jednom jedni gospari kojima nikada ništa nije bilo po gustu. Vječito su se hvalili time kako žive u prelijepom gradu prepunom barokno-renesansne arhitekture, no kako je i zabavni život u skladu s tim barokno-renesansnim štihom, kao da su zapeli u 15. i 16. stoljeću.

Turisti su im smetali, premda su zahvaljujući njima prvenstveno bivali najbogatiji grad u Hrvatskoj, s najvećim proračunom. I dok ostalih hrvatski gradovi muku muče s financijama, u dubrovačku kasu se slijevaju milijuni zarađeni od ulaznica, zidina, najma javnih površina i drugih različitih izvora, a novac se troši u gradske projekte. Zbog tih istih turista zadovoljno trljaju ruke ugostitelji, vlasnici kafića, restorana, suvenirnica, apartmana, ali i njihovi djelatnici pa makar i oni koji odrade samo sezonu jer u velikom broju hrvatskih gradova ne bi imali priliku ni za sezonsku zaradu.

Međutim, jedina gora stvar od one kad turista ima za gospare je kad turista nema. Onda nema prihoda. Onda je Stradun prazan, tmuran i siv. I dok ostale poznate svjetske destinacije poput Beča ili Bruxellesa vrve turistima, gospari su se pitali zašto isto ne može napraviti i Dubrovnik. Zašto Dubrovnik ne može osmisliti nekakav program koji bi privukao turiste, ali zabavio i njih same jer u zimskom periodu oni umiru od dosade?

S vremenom se netko dosjetio da bi mogao postaviti drvene kućice na kojima će se nuditi domaćI proizvodi iz kontinentalne Hrvatske kao što su kobasice, kuhano vino ili različite vrste slavonskih kolača kako bi razbio monotoniju i pustoš u zimskom dijelu godine. Dio gospara se uvrijedio. Kobasica nije namirnica koja je specifična za dubrovačko područje. Međutim, protiv hrpe pizzerija unutar povijesne jezgre nemaju ništa jer talijanska pizza ili pasta carbonara im je valjda po nekoj logici bliža od proizvoda iz kontinentalnog dijela zemlje u kojoj žive.

Sljedeće godine, dio gospara se silno uvrijedio zbog istih drvenih kućica koje su ove godine postavljene na Stradunu. Iz nekog razloga nije im logično da se kućice tamo nalaze, premda Stradun jest svojevrsna razglednica Grada i upravo ona bi trebala prikazivati svu njegovu, božićnu ponudu. Trebalo bi ih gurnuti negdje na ili u Pile. No legenda kaže kako je prije nekoliko godina u parku u Pilama zbilja bio postavljen jedan šator pa su se gospari i na to bunili. Kućice su, naravno, osudili i prije nego što su ukrašene svjetlima, dimom i umjetnim snijegom, kao što je i najavljeno.

Nikome nije osobito jasno zašto su se gospari ikada trudili izaći iz Srednjeg vijeka. Smetalo im je što u Dubrovniku nema nijednog poštenog noćnog kluba i kako nemaju gdje izaći navečer. Onda se dogodio Revelin, no gosparima je tada zasmetalo što oko njega ima mladih koji se, zamislite, napiju. Gospari su se ljutili što je Stradun mrtav za vrijeme božićnih blagdana. Danas im danima prije proslave Nove godine na najljepšoj pozornici u Gradu potpuno besplatno pjevaju najjpoznatiji hrvatski izvođači. Međutim, dio nije zadovoljan položajem pozornice ili protestiraju zbog pjevanja na Stradunu.

No, i sama proslava Nove godine priča je za sebe. Kad su pjevali kulturnjaci Oliver i Gibonni, pitali su se tko ih je doveo. Jer za doček im treba nešto zabavljačko, veselije. Onda je došla Jelena Rozga u zenitu svoje slave, no 'Bižuterija' je, po njihovom sudu, ipak bila neprikladna za grad kulture kao što je Dubrovnik.

Ove godine stiže Severina koja je, cijenio netko njen rad ili ne, ipak najtraženija, najplaćenija i najpopularnija pjevačica u Hrvatskoj, ali i šire. Komantari dijela gospara tek se očekuju. Možda je izignoriraju. Možda izignoriraju i Revelin, i kućice, i sav šušur i zabavu, i odluče Novu godinu dočekati doma, jedući ribu, jer ona je ipak dalmatinsko jelo i slušajući renesansnog Giovannija Battistu Fontanu. Možda isključe struju i vodu, kako bi im doživljaj bio što bliže barokno-renesansnom ugođaju kakav priliči barokno-renesansnom izgledu Grada.

Već sutradan će se vjerojatno spojiti na Facebook i pisati statuse kako im je doček bio nevjerojatno dosadan. I u kome će onda biti problem – u Gradu ili u gosparima?

Nekad se društveni život Grada odvijao na Stradunu. Mladi su sjedali po izlozima i družili se, a toga nažalost više nema. Ako je i ovo pokušaj da se vrati društveni život domaćih ljudi u Grad, takav pokušaj treba pozdraviti.