MEĐUNARODNI INCIDENT Počasna konzulica Kraljevine Španjolske i neprofesionalna PR-ovka TZ Dubrovnika napala Dubrovnik

Autor: Nikša Klečak Autori fotografija: Ivona Butjer
U kuloarima se govori kako je tragedija Jelke Tepšić počela u onom trenutku kada je prije par dana vidjela jednog taksistu kako mokri na Pilama. Pametni telefon plaćen boravišnim pristojbama imao je dovoljno piksela da zabilježi tu 'sramotu' jednog divljaka. Fotodokumentaciju je poslala gradonačelniku i zamjenicima, a kako nitko nije reagirao na njeno spolovilo – fotografiju, uslijedio je drugi čin  njena nezadovoljstva. Facebook status o Kaleidoskopu i o svjetlećim perverzijama uz poveznicu na jedan tekst, jedno naricanje.

A podijeljeni članak jednog opskurnog dubrovačkog portala u glavnini svojeg komentara govori o naricanju zbog velikih gužvi i velikih komunalnih problema, potopa, problema turista koji plaćaju 300 kuna noć i odlaze iz Grada navodno zbog gužvi. Kao da nikada, ni ti turisti, ni babe narikače, ni bivše šefice turističke zajednice, nisu nosom promilile dalje od Dubrovnika pa ne znaju da su turističke gužve prisutne u svim destinacijama u kojima se po tri sata čeka za kupiti ulaznicu za znamenitosti.  Putovale su one, itekako, i to zajedno, i to u daleke Sjedinjene Američke Države, ali izgleda da su to zaboravile. Tada im je Dubrovnik i sve što on omogućuje bio dobar. Dobri su im i časopisi i prilozi Zračne luke kada je financijski aspekt u pitanju.

No, vratimo se mi na Jelku Tepšić, počasnu konzulicu kraljevine Španjolske koja je ''oprala'' Gradsku upravu i Turističku zajednicu u kojoj prima plaću za koju se teško može reći kako ju je toliku zaradila. Bivša direktorica TZ Dubrovnik, koja danas obnaša funkciju voditeljice Odjela za komunikacije TZ Dubrovnik, nikako da prihvati činjenicu da je svojevoljno, svjesna smjene, prije gotovo pola desetljeća napustila čelno mjesto dubrovačke Turističke zajednice.

I sada, je li iz Jelke Tepšić govori mržnja prema Gradskoj upravi koja joj je vjerojatno rekla da se ne kandidira zato što će na njeno mjesto doći Štrokova izaslanica Nikolina Vicelić ili je riječ o Jelki Tepšić, počasnoj konzulici koja u ime Španjolske govori o prenapučenom Dubrovniku, Gradu iz pogleda koliodoskopa prema kućicama, projektu Grada, ali također i Turističke zajednice odakle, unatoč kroničnoj nepismenosti voditeljice Odjela za komunikacije, prima plaću.

Uvidjevši da je pogriješila, Tepšićka se obranila fantastičnim izgovorom kako je sloboda govora pravo izražavanja vlastitog mišljenja. E, jest! Ima pravo,  no njeno pravo ne ograničava pravo njenih poslodavaca, Španjolske i Turističke zajednice Grada Dubrovnika da joj se zahvale zbog međunarodnih odnosa Španjolske i Dubrovnika te Hrvatske i Dubrovnika.

No, dovoljno je biti malo nezaboravniji od zlatne ribice u akvariju kako bi se prisjetili što je bivša gradonačelnica i parlamentarna zastupnica poručila građanima kada je u Gruž i ispred Lokruma došlo u istom danu mnogo kruzera. Nemojte izlaziti iz svojih kuća, stanite doma. U to vrijeme je direktorica TZ-a u Dubrovniku bila Jelka. Naslijedila je Laburistu i Srđevca Tonćija Skvrcu koji je prethodio kao direktor Jelkinom imenovanju. Šuica, kako su tada 'zli jezici' govorili, nije bila zadovoljna načinom na koji joj se Skvrce javio na Stradunu jednog dana 2008. godine pa je na njegovo mjesto prije Božića 'montirala' Jelku.

Davna direktorica koja je jedne godine čak zaboravila rezervirati štand na jednom od turističkih sajmova sjajna je bila u organiziranju Mušula partija TZ Dubrovnika, Torta partija i loših, opskurnih organizacija koje TZ mora obavljati, ali uz brojne druge destinacijski superiorne događaje.

Što se tiče naricanja oko samih kućica  i svijetlećeg blještavila, njih nije izmislio ni Andro Vlahušić, ni TZ Dubrovnik, iako sudjeluju u organizaciji zimskih događanja, jer je i to stiglo iz drugih europskih i svjetskih božićnih destinacija. No Dubrovniku se uz taj trend dogodilo ono najvažnije što su mnogi čekali. Ove zime ljudi su se vratili tamo gdje im je i mjesto. Vratio ih je ipak na Glavnu ulicu Andro Vlahušić. Vratio se život u samu srž Grada. Vratila su se druženja, zabave, Božićno raspoloženje. Vratilo se sve ono zbog čega su ista dežurna naricala već godinama naricala bez da su pritom dali ikakvo rješenje maštovitije od torta ili mušula partija.

Zimski festival u Dubrovniku zaslužuje pohvalu i oporbe koja i nije baš mnogo negodovala. Šutnjom, koja je inače zlato, zapravo su Gradu priznali  kako im se sviđa projekt. Možda i zbog reakcije zadovoljnih ljudi, koji su i nakon javno objavljenih misli počasne konzulice ostali u istom raspoloženju kao i prošle zime. Zasmetala im je kritika. Jer ne možete kritizirati ono što je donijelo nešto novo i dobro, ako sami ne znate kako to napraviti bolje i ako to niste napravili ni kad ste bili u prilici. Možete kritizirati, ali je to onda licemjerno.

Španjolska počasna konzulica u Dubrovniku, koja je zadužena za pozitivan PR Grada, može pljuvati svoj Grad. Ima pravo na to, baš kao i na licemjerje. Ta bivša novinarka jednog dubrovačkog pisanog tjednika nije poznata niti po pismenosti, dapače poznata je po nepismenim priopćenjima koja dolaze na redakcije medija proteklih godina od kada je imenovana voditeljicom odjela za komunikacije. 

Upravo zato, sukus cijele priče je međunarodni incident s natruhama lokalne izdaje. Jelka, kao i brojni drugi koji ne žive politiku 2016. bi najradije potopili Grad i gradili novi na ruševinama staroga.

Nikako tsunami da naleti.

Nikša Klečak

Popularni Članci