NE BISTE VJEROVALI ZBOG ČEGA U dubrovačkom kafiću napadnut novinar Maro Marušić

Autor: dubrovackidnevnik.hr
Ako si jedan od ova tri horoskopska znaka, mogao bi se jako iznenaditi zašto je napadnut dubrovački novinar

Sretnem jednom zgodom u noćnom izlasku zadimljenog kafića jednog lika, poznanika, kojeg godinama nisam vidio.

-Kenova? – pitao me je čovjek – Kako si?

-A evo ti me, znao sam i boljijeh dana – rečem mu – Nećeš vjerovati zbog čega me boli koljeno.

-Zbog čega te boli koljeno?

-Od svakodnevnih stvari koje jedemo, ova namirnica je prava ubojica! – objasnim mu.

-Ništa ne razumijem! – požali se moj poznanik, koji se već lijepo počeo nervirat – Od čega te boli jebeno koljeno?

-Iza glamura pekarskih proizvoda, postoji mračna strana za koju ne želite da znate – odgovorio sam mu.

-Ma jebem ti ja mater zagonetnu, imaš li ti neku profesionalnu deformaciju? Je li ti to mene zajebaješ, kao svoje čitatelje na portalu? Je li ti treba kliknuti na koljeno da vidim zašto te boli?

-Ako si jedan od ova tri horoskopska znaka, mogao bi se jako iznenaditi zbog čega te koljeno može boljeti – rekao sam mu ne shvaćajući u čemu je problem. Eto koliko mi je posao na portalu deformirao jezično-logičke domete stečene evolucijom.

-Ma pička li ti materina, ako ne prestaneš s zagonetkama, udarit ću te! – zaprijetio mi je poznanik koji je silno želio saznati zbog čega me muči koljeno, a nažalost po njega, nije imao gdje kliknuti.

-Dugotrajna bol u koljenu može biti posljedica jako opasnih bolesti. Evo kojih! – zaključih, a on se, potpuno iznerviran, zaleti prema meni pokušavajući me udariti.

Na kraju me uspio zakačiti lijevim krošeom, a ja sam zateturao.

-Nećete vjerovati, ali ovaj boksački udarac može prouzročiti osam teških ozljeda opasnih po život, a pogotovo je teška četvrta po redu – rekao mi je s zluradim osmijehom.

Nekako smo se unormalili, a on je naručio dvije ljute. Pomirili smo se i sjeli za stol.

-Sori, stari – rekao mi je – Te vaše zagonetne konstrukcije s kojima pišete naslove, skroz me mogu iznervirati.

-Ali da sam ti odmah rekao da me koljeno užasno boli, jer sam osjetljiv na gluten, ti to uopće ne bi registrirao, je li tako?

-Naravno da ne bi. Poznanike se pita „Kenova, kako si“, reda radi, a odgovor nikad ne čuješ.

-Vidiš? Upravo su te moje konstrukcije natjerale da se bolje fokusiraš na temu. Tako ti je i na portalu. Mi kada napišemo „Gluten može uzrokovati bol u koljenu“, ljudi će tu vijest samo preskočit, jer sve vide u naslovu, a neće bolje proučiti zašto bi gluten mogao biti otrovan i za njihov tijelo.

-Ma vas briga za zdravlje vaših čitatelja, vama su važni samo klikovi. Zato mi se gadite vi novinari na portalima – reče mi oštro poznanik, kojem se, kako vidimo, ne sviđaju internetski tekstovi, ali svejedno ne kupuje tiskana izdanja, jer voli da mu je sve besplatno.

Tom kontradikcijom dignuo mi je živac skroz do plafona opskurnog dubrovačkog kafića s mjesečnim najmom od 20 tisuća kuna. Tada sam ja njega opalio, a on se zgrčio.

-Normalno da su nam važni klikovi, jer od čega bi mi trebali živjeti kada smo besplatni vama kretenskim čitateljima, koji tu očitu činjenicu nikada ne vidite?  – derao sam se dok je on držao ruke na glavi – Vi, čitatelji internetskih portala, nikada ne želite kliknuti na vijest o bolesnom djetetu koje ima Down sindrom ili autizam, osim ako i ona nije napisana sa senzacionalističkim naslovom, briga vas što oboljeli od Alchajmera nemaju adekvatnu skrb i tako dalje, i tako dalje. Vas interesira samo seks, krv, prometne nesreće, tuča, sise, guzice, i tko je koga s kim prevario. Mi vam dajemo ono što vi želite čitati, jer nam trebaju klikovi, kako bismo zaradili od oglasa, kako to ne razumijete? Nažalost, vi ste urednici portala, a ne mi. Da nas vi želite financirati i(li) čitati „normalne“ stvari, mi bi o njima pisali, ali vi to ne želite…

-Nećeš vjerovati, ali ovaj tvoj udarac šakom nije ni među prvih sto koje sam vidio na svom radnom mjestu. Znaš li koji su najbolji? – reče mi zajebantski konobar sa strane koji je slušao moj monolog.

Čitav kafić se nasmije, a onda utihne. Jedan u kutu što je gledao cijelu ovu našu predstavu mi se obrati.

-Sve je to tako kao što si rekao, i teško da će se u budućnosti išta promijeniti. Mene samo interesira, zašto ti, ako te sve to nervira, ne daš otkaz?

Dobro pitanje.

-Zato jer sam pička koja nema muda. Jer imam dijete koje treba hranit. Jer se bojim nepoznatog. Jer je dobro meni moje govno, ma koliko smrdjelo. Eto zato neću dati otkaz koliki god sam licemjer, koji savjetujete blagajnice Konzuma na istu stvar – sve su mi ove misli tutnjale kroz glavu, ali nisam ih imao muda ni izgovoriti, a kamoli napustiti posao.

Bez pozdrava sam izašao na ulicu, na oštri noćni zrak, ispljunuo krv iz usta, i rekao sebi u svježe zapuštenu bradu.

-Napisat ću tekst o ovoj zgodi, o ovim pijanim poslima, jer ako stavim zagonetno-crnokronikaški naslov, on će se sto posto klikati: „NE BISTE VJEROVALI ZBOG ČEGA U dubrovačkom kafiću napadnut novinar Maro Marušić“. Mogao bih staviti „normalniji“ naslov, koji puno točnije opisuje što je u tekstu: „Žestoki dijalog dvojice poznanika o internet novinarstvu“, ali to se neće čitati, isto kao što se s normalnim naslovom ne čitaju tekstovi o slijepima, gluhima, šizofreničnima…

Maro Marušić

comments powered by Disqus

Popularni Članci