Poznati novinar i književnik Boris Dežulović izgubio je parnicu na Županijskom sudu u Splitu zbog svojeg teksta o 'gnjidama', te oštećenici moraju dobiti 150 tisuća kuna odštete.

Da to odmah riješimo – ako su 'gnjide' zaista kazale da je „Antonija Bilić neizravna žrtva lanjskog Gay Pridea u Splitu, jer su tisuće policajaca povučene iz potrage za nestalom djevojkom zbog osiguravanja parade na Rivi“ – Dežulovićev tekst potpuno je u redu. Često smo svjedočili odlukama sudaca protiv novinara, jer ne razumiju širi kontekst medijskih sloboda i književnog izražavanja, niti pretjerano zastupaju ljudska prava. Ali da bi se to moglo i znalo, treba imati životnog, da ne kažemo duhovnog iskustva, a nažalost, mnogi hrvatski suci, inače zaštićeni poput ličkih medvjeda, to nemaju.

No ovo nije priča o presudi protiv Dežulovića, već o tome zašto mu je nakon odluke suda, Slobodna Dalmacija otkazala suradnju. Razlog je i više nego očit – novac, točnije rečeno njegovo pomanjkanje.

Postoji stara izreka da „nema džabe, ni u stare babe“ i ona je zaista bila istinita sve do pojave portala na internetu. Odjednom, novinarski je rad čitateljima postao besplatan. Novinar se mjesecima muči pisat privatizaciju Dubrovkinje ili istraživat neke druge teme, a rezultat je taj da čitatelj za sav njegov novinarski trud, ne plati ni lipe. Posljedica toga je da je novinarstvo sve nekvalitetnije, jer medijske redakcije nemaju dovoljno novca za optimalan broj novinara koji će imati vremena za kvalitetno istražiti neku temu.

Novinarstvo se pretvorilo u copy-paste sranja, gdje je najvažnija brzina i žutilo kako bi se sa što manje rada prikupilo što više klikova, te da bi se došlo nekome poduzetniku ili tvrtki i pokušalo prodati reklamu na račun velike čitanosti. S obzirom da čitatelji – zbog kojih bi mediji trebali postojati – više ne plaćaju tekstove, medijskim vlasnicima oni više nisu na prvom mjestu, već se okreću bilo kome tko je voljan platiti za njihov opstanak.

Tu dolazimo do problema Boris Dežulović-Slobodna Dalmacija. U današnjem vremenu, rekli smo već, copy-paste novinarstva i brzine, Boris Dežulović je prosječnom portalu, nažalost, skoro potpuno beskoristan. On svoje kolumne piše nekoliko dana, dobro istražujući tematiku, i bez obrira što su njegovi tekstovi kvalitetni, u aktualnom novinarstvu, oni medijskoj kući ne donose nikakve koristi. Zašto? Dežulovićevi tekstovi, istina, čitaju se prilično dobro, ali puno gore nego da je neki obični novinar copypasteao dvije-tri vijestice o filmiću Tine Katanić. Boris za jedan tekst treba dva, tri dana, a obični novinar za skupiti više klikova od njega dva, tri sata, i još je pri tom znatno jeftiniji. Dežulović na svakodnevnoj bazi ne ubacuje te vijesti i ne podiže čitanost, a čitatelji koji čitaju njegove kvalitetne tekstove, ne plaćaju za njih. Ekonomska logika je skroz protiv doajena hrvatskog novinarstva.

Dežulović, i slični komentatori njegovog ranga, postaju tako preskupi za medijske kuće, i one bi bile najsretnije da ih se riješe, jer ne donose nikakvu financijsku korist. Prije, za vrijeme novina, jesu, jer su kvalitetnim tekstovima podizali brend medija i privlačili čitatelje, tada kupce, ali danas, kada novca u medijima nema ni za lijeka, oni su jednostavno ogroman teret.

Slobodna Dalmacija vjerojatno se Dežulovića i sličnih želi riješiti već dugo vremena, ali problem je bio kako opravdati otkaz vrhunskom novinaru. Stoga im je ova presuda uletjela kao budali šamar. Bila je povod da se riješe Dežulovićeve iznadprosječne plaće za ispodprosječni broj klikova, te da olakšaju poslovanje koje je svakim danom teže.

Mnogi tvrde da je otkaz Dežuloviću samo početak skretanja Slobodne u desno, jer, prema anketama Tomislav Karamarko vodi u utrci za premijera. Tome u prilog ide i činjenica da su za komentatora već doveli Dujmovića s Dnevno.hr, poznatog po svojim desnim stavovima. Vjerojatno je ovo točno, ali to nimalo ne mijenja našu teoriju. Bez da želimo braniti splitski medij, jasno je kao dan zašto se Slobodna Dalmacija navodno okreće Karamarku. Treba pronaći nove izvore financiranja, u dobu, ponovimo još jednom, kada je krajnji proizvod besplatan, te ako će Karamarko biti novi premijer, najbolje je već sad s njim graditi odnos, koji će im ovaj vratiti kada sjedne na vlast.

Zvuči loše, jer medij na ovaj način ulazi pod okrilje politike, ali pitam ja vas što da medij radi u trenutku kada oni koji bi trebali plaćati njihove vijesti, to više ne rade? Koje je, po vama rješenje (slobodno ga napišite u komentarima, a najbolje ćemo objaviti)?

Nije politika problem Dežulovićevog otkaza, već samo posljedica. Da je danas u medijima ona stara situacija iz doba novina, Slobodna bi bez imalo razmišljanja platila odštetu 'gnjidama' i nastavila dalje sa svojim uspješnim poslovanjem ne davajući Dežuloviću otkaz. Prije je EPH bez problema mogao iskrcati te pare, ali danas je to veliki udarac čak i za takvu korporaciju.

Iako mediji nikad nisu bili, niti će ikada biti potpuno nezavisni, situacija u kojoj najveći prihod dolazi od čitatelja, za medije je najbolja. Onaj tko najviše plaća nekome mediju, prema njemu se mora imati i najveća odgovornost. Kada su to bili čitatelji, mediji su bili najviše moguće nezavisni, a danas kada čitatelji uopće ne plaćaju novinare, postali su zadnja rupa na svirali.

To je glavni razlog zašto je novinarstvo dodirnulo najnižu točku u svojoj povijesti. Nažalost, ni Dežulović, ni svi ostali novinari o ovom problemu uopće ne pišu.

Sve dok čitatelji ne budu opet plaćali medije, čitat će novinarska sranja i žutilo copy-pastea, a kvalitetni tekstovi i novinari poput Borisa Dežulovića bit će samo teret redakcijama.

Maro Marušić