OVO JE PRIČA O NAMA Ljudi nisu toaletni papir da ih bacamo i po njima puštamo vodu

Autor: Nikša Klečak Autori fotografija: @lander_peter, Instagram
Vjerojatno ste bezbroj puta preispitivali svoju savjest o potezima koje ćete povući po pitanju nekog događaja i vašeg osobnog stajališta o ljudima s kojima ste bliski ili s kojima dijelite životni prostor, nevažno radi li se o vašem kolegi na poslu, u kafiću, u teretani ili možda prijatelju u politici. Ovo je priča o izdaji ili o tome kako u životu ne treba radi viših interesa izdati osobu s kojom si blizak, a sve radi viših životnih, društvenih i materijalnih interesa.

Brak funkcionira na temelju nekakve prisege, bračnih zavjeta koje nesmotreno potpisujete pred don Robertom Ćibarićem i onda nakon par mjeseci ostavite ženu jer ste našli drugu jer ste shvatili da supruga ima velik nos ili da vašu kriglu pive nije oprala baš onako kako ste vi zamislili. Košulja vam nije na kolaru baš najbolje utijana, a pastu za zube je stiskala od vrha, umjesto od dna. Sve su to savršeni razlozi da vas Papa Frano razriješi te patnje i poništi vam brak kako bi i dalje svoje komplekse mogli liječiti nad nekom drugom kojoj ste na Valentinovo kupili kristale, ali još nije upoznala vaše drugo ja, ono kada niste najbolje napravili pastu karbonaru, kada niste pogodili količinu soli koju je inače stavljala njegova mama.  

Ako kompromise zahtijevate, a kompromise ne iznalazite, ako idete u crkvu svake nedjelje, molite za oprost, a ne opraštate, kajete se za svoje grijehe, u ponedjeljak ih ponavljate, a grješnicima sudite. Vi ste pravi čovjek, samo vam fali kičma, a ni u glavi baš niste najbolji.

Ako zbog vlastitih probitaka napuštate prijatelja, brata, suradnika, ljubimca, prelazite do cilja preko leševa s kojima ste do jučer brižno prijateljevali onda ste vi zapravo ništa drugo nego osoba upitnih moralnih i svakih drugih vrijednosti, osoba koja je zapravo na svijet došla bez ikakvog valjanog moralnog razloga.

Kroz povijest izdaja je smatrana jednim od najgorih činova koje osoba može učiniti za grupu kojoj pripada, a s druge strane i osoba koja je odana, koja drži do prijateljstva može biti predmet osude jer u današnje vrijeme uopće nije strano biti beskičmenjak pa čovjek koji je vjerodostojan uopće nije normalan po nekim sudovima pojedinaca.

Toliko smo kao društvo malo vjerodostojni, da je jedna politička stranka vjerodostojnost iskoristila u svojim predizbornim sloganima.

Čovjekov najbolji prijatelj, pas sa svojim vlasnikom ide do groba. Kada mu vlasnik premine, pas ponekad izdahne kraj spomen ploče svog dojučerašnjeg gospodara. Zamislite samo da se psi ponašaju poput pojedinih ljudi, a zamislite da danas pišemo tekst u kojem konstatiramo da su psi vjerniji od ljudi i da nam uzor u životu treba biti belgijski ovčar! Ne trebate zamišljati, upravo to možemo zaključiti. Psi su bolji ljudi od nas ljudi.

Nikakav materijalni probitak ili dobitak, nekretnina, pokretnina, vrijednost ne može se zamijeniti s onim kakvi smo ljudi, je li u životu živimo radi sebe ili radi drugih, je li ljude napuštamo kada je njima najteže i jesmo li uz njih i u dobru i u zlu, ili samo u dobru.

Ljudi nisu papir da ih bacamo i s njima puštamo vodu. To nije dobro, to nije ljudski.

comments powered by Disqus

Popularni Članci