POBUNA KONOBARA U DUBROVAČKOM HOTELU 'Gonite se i vi i vaši uvjeti'

Autor: Maro Marušić Autori fotografija: Hrvoje Jelavic/PIXSELL
Gazda će sad morati raditi

Miroslav sa svog radnog mjesta iza šanka, na plaži jednog dubrovačkog hotela s puno zvjezdica, gleda sunce i psuje mu zrake – čitavo ljeto sjajna zvijezda ga dere sparinom dok poslužuje bogate i razmažene goste obučen u cipele i škapine. Iako ga sunce nervira - i najradije bi volio da doživi supernovu, da nestane s neba u tamnoj rupi i pusti njega i kolege bar jedan dan da ne prolijevaju hektolitre znoja po ležaljkama turista iz svih krajeva svijeta – dobro zna da nije ono krivo zbog situacije u kojoj se nalazi. A situacija je takva da je od početka sezone, od početka ljeta, imao svega par slobodnih dana i masu prekovremenih.

Još tamo u proljeću, dok vlasnici hotela nisu uzeli sezonce da što više smanje troškove, tukao je na plaži desetak sati, nakon čega je trebao po potrebi u istom danu raditi na svadbama, kongresima, domjencima... Skupio je prekovremenih sati kao dijete duplih sličica Životinjskog carstva.

Samo, nažalost po njega, nema s kim promijeniti te prekovremene sličice svog promašenog života u slobodne dane, ili zamijeniti ih za novac. Zna dobro da će ga vlasnici hotela kad dođe zima nastojati zajebati. Za njegovih tristotinjak sati prekovremenog rada, ponudit će mu neku siću, i što će on tada? Što će mali Miroslav reći Velikom Šefu znajući da doma ima dvoje malih usta koje treba hraniti sličicama Životinjskog carstva?

Naravno - ništa. Strah će mu, koji cijeli život nosi sa sobom na posao, reći „Miroslave nemoj se zajebavat s karijerom i poslom, podstanar si, žena ti također radi nesiguran posao“, a djeca svakim danom zahtijevaju sve više kuna, kao da su zaštitnici životinja, pa se boje da mala dlakava stvorenja ne izumru.

No jedan dan stvari se stubokom promijeniše – vlasnici hotela nedavno su svečano otvorili još jednu svoju igračku u Dubrovniku, pa da jadni uštede, nisu uzimali nove radnike, jer već je pomalo jesen, što ćeš sad još koji mjesec trošiti na nove ljude, kad iz postojećih hotela, poput amebe, možeš razdijeliti ljudstvo. Jest da će tako svi oni plivati na svojim radnim mjestitma, jer ih je i do sada bilo malo, a sad će ih biti na entu premalo, ali, pristat će oni, strah je uvijek taj koji odnosi pobjedu nad zaposlenicima dubrovačkih hotela.

I tako jednog jutra dođe šef bara da Miroslavu i kolegama saopći kako pola njih odlazi u novootvoreni hotel. Nije spomenuo kako je plan vlasnika da zbog te sistematizacije konobari do kraja ljeta neće imati slobodan dan, već će skupiti toliko prekovremenih sličica, kao da su Životnjskom carstvu dodali i Biljno.

Miroslav, ni sam ne znajući odakle mu je to došlo, reče da on se on ne slaže s time, da ne pristaje i da šef bara poruči vlasnicima hotela da se gone u kurac skupa s njihovim uvjetima. Svi na trenutak zanijemiše, a onda u spolovilo vlasnike hotela pošalje i Miroslavov kolega Marko, inače Slavonac. Izgovorivši kratku rečenicu Gonite se, naglo osjeti neko božansko olakšanje, neku prosvijetljenost i u trenutku se osjeti izvanredno, iako ga švicarac godina drži za vrat.

Potom istupe i drugi konobari s plaže zvjezdanog hotela, pa i oni pošalju u onu stvar neprekidnu pohlepu gazdi. Rekao bi Saša Antić iz TBF-a da je „pohlepa prokleta nemam, odsičeš joj glavu, naraste ih sedam“. Šef bara slušao je to slanje u kurac njegovih podređenih i paralo mu je da je na nekim homoseksualnim orgijama, a ne pokraj svojih strašljivih radnika, ali briga njega za njihov nagli ispad revolucije, doći će umjesto njih još jadniji radnici s još više djece i još većim švicarcem, i umjesto da se prave heroji i Che Guevare, šutjet će i jesti govna na plaži gdje se akumulira kapital i zbog koje raste dionica na svjetskim burzama.

Na finamentu, Miroslav i ekipa dobili su otkaze i priču su ispričali Dubrovačkom dnevniku, koji je to objavio pod senzacionalnim i neprofesionalnim naslovom: POBUNA KONOBARA U DUBROVAČKOM HOTELU 'Gonite se i vi i vaši uvjeti'. Hotel je počeo tražiti nove jadne radnike, ali tko god je pomislio da bi taj posao mogao biti dobar, čitajući tekst, promijenio je mišljenje.

Goni ti posao kad nemaš ni sat od ljeta, kad moraš mrzit sunce da bi preživio, kad želiš smrt, jer si toliko umoran da ti samo grob može pomoći da se odmoriš. Njihov je zaključak bio „Bolje umrijeti od gladi, nego od prekovremenih sličica koje skupljaju vlasnici hotela u svojem albumu Ljudsko carstvo“.

Hotel se našao u velikim problemima. Sezona još traje, a nitko neće da radi. Veliko je sad sranje, vide i oni da se možda nisu ovoliko trebali zajebavati s životima svojih zaposlenika u Carstvu novca, jer, jebiga, moraju to priznati, ti ljudi, bez obzira što su konobari, ipak su vrijedni, radišni i bez njih se jednostavno ne može.

Kako god bilo, problem se mora riješiti. Vodstvo hotela odlučuje se za radikalan potez – zove izbjeglice iz Sirije da dođu raditi na dubrovačku plažu. Tinejdžer Pirmin iz Damaska gleda uvjete rada čitajući tekst s Dubrovačkog dnevnika preko Google translatea i zaključuje da ovi dubrovački vlasnici hotela gore odrubljuju glave od ISIL-a. Kad sve zbrojiš i oduzmeš ISIL to radi puno humanije – sve traje znatno kraće. Odrube ti glavu i gotovo – možeš se odmarat – a  u dubrovačkom hotelu tortura traje sezonama i umire se polako u najvećim mukama.

Evo ti velikog, možda i najvećeg sranja u povijesti dubrovačkoh hotelijerstva. Dogodilo se nezamislivo – nitko na svijetu neće da radi po uvjetima kako se radilo desetljećima.

Vlasnici hotela dovedeni su pred ISIL – moraju popustiti i odrubiti glavu pohlepi da nađu sedam radnika, pa neće valjda morati na plaži hotela raditi sam vlasnik, jer gosti, ipak moraju biti posluženi.

Na kolegiju se donosi radikalno rješenje – svi konobari u ovoj hotelskoj korporaciji dobit će veće plaće, tjedno dva slobodna dana i brojnije ljudstvo na radnim mjestima. Što ćeš, misle se velike glavešine, neminovno je bilo da se ovo dogodi kad tad.

Nažalost, ova priča pod senzacionalnim naslovom je fikcija i nije se dogodila nikad. Dok ovo čitate, konobari, kuhari, recepcioneri, portiri, sobarice i svi ostali zbog straha trpe ISIL-ove metode vođenja hotela.

Odrubili su im slobodne dane, odrubili su im viđanje prijatelja i odgoj djece, odrubili su im kupanje, odrubili su im hobije, odrubili su im posjete starim, bolesnim roditeljima, odrubili su im zdravlje...

Tamo na plaži dubrovačkog hotela s puno zvjezdica u prekovremenoj igri zvanoj Životinjsko carstvo pohlepe.

Maro Marušić

Popularni Članci