Jadranska hobotnica, jadranska kozica, jadranski jastog, sve to jadransko uglavnom ugleda Jadran već u fazi raspadanja. Za pretpostaviti je da mnoga hrana dolazi istom rutom kojom dolaze i 'home made' lutka Konavoka, u kontejneru preko Rijeke.

Ista, gotovo pa jednako tužna naša dubrovačka priča je unificirani jelovnik. Oboritu ribu možete vidjeti na meniju jedino ako je oborite s pjata, domaće vino ako umočite Kraševu domaćicu unutra.

Postoje i iznimke, one su ovih dana posebno tretirane u medijima.  Naplaćuju 42 kune postavu stola. Osim te stavke, nitko se nije malo raspitao koji restorani nude takve majmunarije.  Radi se zapravo o majmunima koji nemaju kineske lignje i jastoga nepoznatog podrijetla, radi se o ugostiteljima koji su prošle godine u svojim restoranima potrošili tonu i pol jastoga ribara iz Komiže.

Toliko im je bila odvratna atmosfera u restoranu Nautika da su tri večeri uzastopno dolazili tu na večeru da se uvjere u lošu kvalitetu tog objekta

O tom, bezveznom i skupom restoranu pisao je neki nisko tiražni New York Times. Njima se zgadio život koliko im je riba bila besprijekorna, žalili su se na magično mekane gambore, a najveće razočarenje im je bilo kada su shvatili koliko su škampi bucmasti te su njihov ukus usporedili s divno pripremljenim jastogom.   

I Daily Express je bio razočaran. Toliko im je bila odvratna atmosfera u restoranu Nautika da su tri večeri uzastopno dolazili tu na večeru da se uvjere u lošu kvalitetu tog objekta.

No, u svemu ima jedna kvaka. Osim tradicionalno istinite poslovice da će ti Hrvati prije oprostiti da si Srbin nego da si uspješan, činjenica je da kvaliteta košta, da prvoklasne namirnice nisu jeftine, dapače skupe su i može ih svakodnevno imati onaj restoran koji ih svakodnevno prodaje i koji ih može platiti.

Papa Ivan Pavao II., Dick Cheney, Roger Moor, Eva Longoria, Pep Guardiola su platili postavu stola i nisu se bunili. Bunili bi se isključivo da im je netko servirao 'jadransko - kineske' lignje u umaku od mazuta.

I na kraju, lokacija kojoj pogled puca na jedinstvene zidine, savršeno uređen restoran, ambijent i iskusno osoblje sa zadovoljstvom će izbiti mnogo kuna iz novčanika konzumenta. S razlogom, kao što će i vlasnik zgrade izbiti višemilijunske iznose kuna na račun mjesečnog najma. Sve se s razlogom vrti u krug, a Dubrovnik ima par prestižnih restorana koji su cijenjeni i u Vatikanu, i u Bijeloj kući, i u Hollywoodu, i diljem svijeta.

Papa Ivan Pavao II., Dick Cheney, Roger Moor, Eva Longoria, Pep Guardiola su platili postavu stola i nisu se bunili. Bunili bi se isključivo da im je netko servirao 'jadransko - kineske' lignje u umaku od mazuta.

I zato hvala ljudima poput Mata Đurovića koji su trasirali put kojim bi se ugostiteljstvo u Dubrovniku trebalo kretati i radi kojih uvijek možemo reći da nam je gastronomija koliko toliko dobra.