DUBROVNIK JUČER

Cjelokupnu ekonomsku, pa i druge povijesti Dubrovnika možemo ugrubo podijeliti na slijedeće etape:

• razdoblje Dubrovačke Republike /od 1272. do 1808./ - 536 godina
• razdoblje od pada Dubrovačke Republike do kraja II. svjetskog rata /1808-1945./ - 137 godina
• razdoblje jedne posebne vrste socijalizma - socijalističkog samoupravljanja u bivšoj državi, a ne klasičnog komunizma, o kojemu se tako često pogrešno govori od 1945. do 1990. – 45 godina
• razdoblje u suverenoj i samostalnoj Republici Hrvatskoj od 1990. – 2015. – 25 godina

• ne mogu se izvući nikakve pravilnosti niti zakonitosti u ekonomskom razvitku, bilo je uspona i padova, ali se hrvatski čovjek na ovome teškom, uskom i udaljenom području ipak održao i znao iskoristiti ograničene potencijale i prigode koje su političke i ekonomske mijene nudile

• kao što se zna, u Dubrovačkoj Republici glavne gospodarske djelatnosti bile su trgovina, morsko brodarstvo povezano s trgovinom i obrtništvo i na njima je utemeljena svekolika izgradnja, razvitak i bogatstvo te državice, koji je i dan-danas, stotinama godina poslije, zapravo naš glavni ekonomski resurs. Pa i u Dubrovačkoj Republici bilo je uspona i padova, ali sve u svemu ona je zauvijek ostala pravna, ekonomska, politička, kulturna i svaka druga činjenica i stalan izvor promišljanja naše budućnosti

• u razdoblju od pada Dubrovačke Republike do kraja II. svjetskog rata, dakle pod francuskom, austrijskom i starojugoslavenskom vlašću,  Dubrovnik se razvijao uglavnom u smjeru lučkog, pa i industrijskog područja, s nešto malo trgovine, pomorstva i obrta i sa stajališta ekonomske dinamike ne bih ga ocijenio baš uspješnim, a neke posljedice u ekonomskom razvitku snosimo još i danas

• što se tiče ekonomskog razvitka Dubrovnika u socijalističkoj Jugoslaviji, dakle od 1945. do 1990. tu se ipak mora biti objektivniji u odnosu na neka današnja, uglavnom ideološka viđenja i problematiziranje. Treba samo znati da je 1950. Dubrovnik u tadašnjoj Hrvatskoj bio među najnerazvijenijim općinama, a da je hrvatsku samostalnost dočekao kao jedna od najrazvijenih hrvatskih općina po svim važnim kriterijima – bruto domaći proizvod, kakvoća života, investicijska dinamika, kulturni i društveni standard i sl. Bez obzira kakvi su to bili ljudi sa stajališta svjetonazora koji su vodili Dubrovnik, tadašnja poduzeća, institucije i sl. bit ću hrabar, a ne znam zašto treba biti hrabar i odati im priznanje za sve učinjeno u njegovom gospodarskom razvitku. To se doista rijetko čini, a to zaslužuju i svi oni koji više nišu s nama, ali i oni s nama. A postavlja se i pitanje jesu li uopće mogli bolje u tadašnjim ekonomskim, političkim i geostrateškim uvjetima

• polazna ekonomska osnovica s kojom je Dubrovnik ušao u svoju, samostalnu i slobodnu hrvatsku državu bila je, kad se sve zbroji i oduzme, posve pristojna i spremna za ubrzani razvojni iskorak u uvjetima hrvatske samostalnosti. Međutim, razorna srpsko-crnogorska agresija s golemim i nikad naplaćenim štetama značajno je smanjila, ali ne i posve uništila ekonomsku osnovicu. Glavni ekonomski resursi, kulturno-povijesno, graditeljsko i prirodno nasljeđe ostali su uglavnom očuvani, ali na eroziju te osnovice snažno su utjecali katastrofalna vlasnička pretvorba i privatizacija, te pad Dubrovačke banke d.d. /1998./ u snažnom razvojnom zamahu i nikad čvrsto utemeljenim razlozima za taj potez. Malo tkobzna hoće li neki poduzetnički pothvat biti uspješan ili ne, a na tobože prerizičnim plažama pala je Dubrovačka banka d.d. U svakom slučaju, nismo ni približno iskoristili činjenicu i prednosti pripadnosti hrvatskoj državi, iako se o tome jako puno pričalo prije osamostaljenja i tada je sve upućivalo na med i mlijeko. Što je tome tako, mislim da bi trebali odgovoriti sociolozi, odnosno još bolje socijalni psiholozi.

DUBROVNIK DANAS

• posljednjih godina, zahvaljujući prije svega turističkom oporavku, ali i procvatu Atlantske plovidbe, donekle financija i trgovine, Dubrovnik se ipak nalazi, ja bih bio oprezan rekao, na početku svoje ekonomske renesanse

• uzroci tome, osim u slučaju Atlantske plovidbe, nisu u nekim našim smišljenim naporima, managerskim vještinama i primjeni suvremenih znanstvenih i tehnoloških dostignuća, nego više u nekim povijesnim, kulturnim i prirodnim vrijednostima koje su trajne i neovisne o našim utjecajima, a sežu još od Dubrovačke Republike

• treba ipak priznati da se Grad puno učinkovitije vodi, da je sve veći broj mlađih i školovanih poduzetnika i managera i da su ostvarena neka veća kapitalna ulaganja u infrastrukturi i obnovi gospodarskih objekata

• unatoč toga, sa svega 6.000 EUR bruto domaćeg proizvoda Dubrovnik ne može biti zadovoljan, a nitko ni od nas i da je kod sličnih europskih i mediteranskih gradova taj domaći bruto proizvod dvostruko, pa i trostruko veći i da je i za nas dostižan, u razmjerno kraćem roku ako se sve dobro posloži

• nažalost, tercijarna struktura djelatnosti, u kojoj prevladava turizam, što je zapravo skup djelatnosti, nije dovoljno zanimljiv za ozbiljne ulagače, jer je njegova stopa povrata vrlo niska, odnosno treba puno godina da se uloženo vrati u usporedbi s recimo tehnološkim, financijskim ili trgovačkim sektorom i to je teško promjenljivo

• ne možemo biti zadovoljni ni sa stanjem infrastrukture koja potiče gospodarski razvitak i optimizira gospodarsku strukturu /poduzetničke zone, sustav obrazovanja, financiranje razvitka poduzetništva i obrtništva i sl./

• vrijedni prostori za gospodarsku valorizaciju vrlo su slabo iskorišteni, a neki ne donose ništa, a neki su nepovratno izgubljeni za te svrhe

• jedan od najvećih problema je intenzivna i skupa stanogradnja, našim ljudima nedostupna, od koje nikakve koristi nemamo, jer se ne ubiru ni porezi, niti otvaraju nova radna mjesta, poduzeća i sl.

DUBROVNIK SUTRA

• sve dosadašnja promišljanja, pa i gospodarski učinci temeljili su se na pogrešnoj pretpostavci da Dubrovnik nema nikakvih razvojnih ograničenja, da ćemo, jer nas je relativno malo, preživjeti od mora i turizma. Ja ovdje ne govorim o preživljavanju, govorim o Dubrovniku kakav može biti samo ako to bar većina hoće, a to će reći dvostruko, pa trostruko veći prihod po četvornom metru, ili domaći bruto proizvod po stanovniku, a i sam Dubrovnik gospodarski može dati jednako toliko više i Hrvatskoj, ako ga i ona makroekonomski tako tretira, a ne samo sa stajališta broja stanovnika. Dubrovnik treba makroekonomski tretirati sa stajališta njegovog golemog gospodarskog potencijala, a ne trenutačnih činjenica i tu su dosad pravljene ne male greške

• promišljajući Dubrovnik jučer, danas i sutra, držim da su za gospodarski razvoj naše prednost njegov neprolazni brand kao povijesnog, kulturnog, pomorskog i turističkog stjecišta u svjetskim okvirima, nedostaci u nepovoljnom geostrateškom položaju, prostornim ograničenjima i prometnoj odsječenosti, prevladavanju gospodarske strukture s niskim profitom i obrtom kapitala i neadekvatnom ustroju lokalne samouprave, prilike se kriju u pojačanom zanimanju turista i izletnika za Dubrovnik i u daljnjoj budućnosti, s time i ozbiljnih domaćih i inozemnih ulagača, a opasnosti su u uvijek mogućim padovima u turističkom prometu i potrošnji, padu brodskih vozarina i prirodnim nesrećama

• o svemu tome mora se voditi računa pri bilo kakvom oblikovanju dugoročne razvojne strategije, pa i na razini svake investicijske ideje i pothvata

• potrebno je uspostaviti takvu gospodarsku strukturu, što je posao od nekoliko desetljeća koja će maksimizirati spomenute prednosti i prilike, a minimizirati nedostatke i opasnosti

• naglasiti skoro pa nemogućnost utjecaja na gospodarski razvitak u uvjetima slobodnog tržišta, globalizacije i privatnog vlasništva, što ima svoje prednosti, ali i nedostatke

• prednosti su što je odgovornost za rezultat i i poslovnu strategiju na vlasnicima, poduzetnicima i managerima, dakle privatnicima i što je pretpostavka da oni najbolje znaju što hoće i što u konačnosti daje najbolji učinak. Međutim, kako se pokazuje, to ima i negativnih strana, osobito ako je riječ o kratkoročnim profitnim interesima, što može dovesti do nepovoljne gospodarske strukture i razvojnih ograničenja na dugi rok

• što se razvojnog smjera u gospodarstvu tiče mi ovdje i nemamo zapravo velikog izbora, a to su i dalje morsko brodarstvo, turizam i povezane djelatnosti, mediteranska poljoprivreda, osobito vinogradarstvo i maslinarstvo, te manji proizvodni i prerađivački pogoni i obrti u okruženju

• pri tome je ključan problem, koji će se morati riješavati osmišljenim investicijskim projektima i idejama u kojima će udjel znanja, inovativnosti i poduzetnosti biti znatno veći negoli je sada

• Dubrovnik mora postati elitno turističko odredište, kulturno i znanstveno stjecište i svaki razvojni koncept treba sadržavati vizije i ciljeve polazeći od toga i prihvaćajući da je to moguće ostvariti, ali ipak u jednom duljem razdoblju, barem dva desetljeća

• mislim da treba razbiti strah od toga da se sputava slobodno poduzetništvo ako se nametnu bar neka okvirna pravila igre, a koja se tiču urbanizma, arhitekture, turističke, pa i kulturne ponude

• jednostavno, moramo obnavljati i graditi Dubrovnik na najboljim povijesnim tradicijama i predlošcima, prihvaćajući i najsuvremenija tehnološka, urbana, kulturna i znanstvena dostignuća

• moramo uspostaviti takav razvojni trend i u gospodarstvu koji će na dugi rok biti kvalitetan, koji će voditi računa o potrebi očuvanja i oplemenjivanja kulturno-povijesnog, graditeljskog i prirodnog nasljeđa i koji će povećavati vrijednost poduzeća na račun kratkoročnih profitnih interesa, iz neosmišljenog i uglavnom spontanog rasta treba preći u osmišljeni i na dugi rok promišljeni razvoj, iz kvantiteta u kvalitet

• s obzirom na ograničene i posve iscrpljene prostorne resurse na užem gradskom području, jedna od najvažnijih, pa i najtežih zadaća svih čimbenika koji sudjeluju u gospodarskom razvoju jest prostorno usklađeni i ravnomjerni razvoj svih područja, uključujući naravno i otoke i zaleđe

• tamošnjem pučanstvu moraju se stvoriti uvjeti ne samo ostanka, nego i demografske reprodukcije na višoj razini, a za to je najvažnija poduzetnička motivacija za ulaganja u izvangradska područja, zapošljavanje i sl. Samo se tako može može smanjiti pritisak, pa i rasteretiti Grad, što već sada ima vrlo negativnih posljedica, ne samo gospodarskih, nego čak i psiholoških

Ostale komentare autora pročitajte na njegovom BLOGU.