Čak i nije problem što ta Iva Balent, Todorićeva kćerka, sumlja, ima ih u Hrvatskoj par milijuna koji sumljaju, pogotovo na raznim desničarskim stranicama gdje je količina domoljublja obrnuto proporcionalna obrazovanosti članova. Problem je što Vlada spašava privatnu firmu kojoj je direktorica marketinga žena koja sumlja. Pisanje "sumljam" je dobar razlog za raskid dugogodišnje veze, kamoli za micanje nekoga s direktorske funkcije. Ali, Hrvatska...

Hrvatska je zemlja u kojoj ljudi ne prosvjeduju (šator u Savskoj se ne računa, hvala na pitanju).

A ne prosvjeduju iz niza razloga. Najprije zbog tog ovčijeg mentaliteta koji vapi za velikim vođom, čobanom čovjekom kojeg će ovce ljudi slijediti. Prosvjedovali bi mi, ali nema nas ko povesti – često je opravdanje koje nepogrešivo upućuje na kronični nedostatak samosvijesti i želju da netko drugi preuzme odgovornost.

Drugi razlog je vjerojatno ogromna podijeljenost u društvu. Hajdukovci – dinamovci, ustaše – partizani, oni koji rade u privatnom sektoru protiv onih koji rade za državu. Podjele su prisutne na svim razinama i savršeno odgovaraju svakoj vlasti po principu one 'zavadi pa vladaj.' I usput bezočno kradi, treba dodati.

Nepostojanje alternativne političke opcije također je ogroman problem.  Mijenjanje HDZ-a za SDP je kao da te pitaju jel' ti draže da te mlate daskom ili bejzbol palicom. Možda palica malo ljepše izgeda, ali krajnji rezultat su, kako god okreneš modrice.

Sindikati su još posebna priča. Stvoreni da bi zaštitili prava radnika, s vremenom su se pretvorili u taoce svojih preplaćenih čelnika koji tu i tamo procijede poneku izlizanu frazu iz radionice Karla Marxa, a onda sjednu u svoje automobile njemačke proizvodnje i odvezu se u suton.

A gdje su u svemu tome studenti? Na fejsbuku, pa gdje drugo!

Društvena skupina koja je nekada bila nositelj promjena, prva kada je trebalo reći DOSTA JE, DOPIZDILO NAM JE!, postala je masa konformističkih idiota (koji vjerojatno misle da je konformizam stariji brat od komunizma) koji će se iznervirati jedino ako upload slika na fejs ili instagram traje više od trideset sekundi. Oni u Zagrebu čak se i znaju pobuniti kada im zaprijete rezanjem prava ili ukinu smjer na fakultetu dok mi u Dubrovniku recimo ni kantinu nismo imali skoro pola godine, ali ni to nije bilo dovoljno da itko mrdne guzicom. Nije to, da se razumijemo, povod za revoluciju, ali slučaj kantina lijepo ilustrira taj #NedaMise mentalitet.

A možda Hrvati ne prosvjeduju jer jednostavno imaju pametnijeg posla. Ako je vjerovati našim medijima, ne zanima ljude nekakav tamo Agrokor, Todorić i Tedeschi kad se Klepetan vratio Malenoj, a Maji Šuput je, nećete vjerovati, ispala bradavica dok se slučajno nagnula zavezati nove Gucci čizme.

Jebo zajmove koje će mali Hrvati vraćati do 2075. dok se njihovi rumunjski vršnjaci (to su oni čiji su pradjedovi 2017. prosvjedovali protiv kriminala) budu spuštali na Mars, kad je na programu TLZP i urnebesna Gruica koja glumi Michaela Jacksona. Jučer je to bila Maja Šuput, danas su to Malena i Klepetan, dok će sutra to biti Pernar i Culej koji su opet izveli neku glupost u Saboru samo da bi mi o tome pričali nekoliko dana osjećajući se superiornima u odnosu na tipove koji, iako mentalno na razini trulog avokada, ipak primaju četiri prosječne hrvatske plaće svaki mjesec.

Protagonisti se, dakle, mijenjaju, ali poanta ostaje ista. A poanta je da svjesno guramo glavu u pijesak očekujući da će se stvari riješiti same od sebe. A neće. Dok god se ekipa na vlasti ne boji svojih građana toliko da svaku odluku odvagne po tri puta, pizdarije poput ove s Agrokorom postati će sve češće. Ali vlast se, barem za sada, nema razloga bojati. Jer odgojili su generacije tupavih klonova koji sporo misle, ali brzo govore. Ili što bi rekao genijalni Goran Bare:

"Mislim da su klinci previše lijeni, pretili i da jedu previše čipsa. Puno drkaju po tastaturama, trebali bi više brijati po ulici, organizirati skupove, ako treba potući se s policijom, pokazati silu i snagu. Međutim, sve se svodi na to da imaju 300 prijatelja na Fejsu. Mladež je otišla u tri pičke materine."

 Vrijeme je za promjenu. Mentalnog sklopa. To sigurno neće biti lako niti će se dogoditi preko noći. Ali, to je proces koji se mora dogoditi i u kojem svatko mora krenuti od sebe. A onda neće biti problem slijediti nekoga tko će prvi viknuti: svi na ulice, ne budite guzice!