Svejedno nam je kakva će ubrzo doći odluka arbitraže i hoće li Slovenija dobiti dio teritorija koji bi po nama trebao pripadati baš nama.

Nama je sasvim to svejedno jer smo nekada davno ionako poklanjali teritorij. Sjetimo se recimo Zadra kojeg je Josip Broz Tito poklonio Talijanima. Je li to bio Tito ili netko drugi, teško se sjetiti. Agrokor, ta trivijalna kompanija u malenim financijskim dubiozama.

Napokon smo i te financijske dubioze riješili i sada se možemo napokon početi baviti pravim problemima. Moramo napokon riješiti tu metalnu ploču koja već godinama nervira malenog Zlatka Hasanbegovića, malenog rastom, malenog čovjeka. Tito može biti miran. Svoje ime je unovčio za 7,5 milijardi kuna koliko iznosi Proračun Zagreba, koji ne bi dogodine bio usvojen da Bandić nije donio odluku da izbriše Josipa s lica Zagreba.

Od referenduma je odustao, jednako kao što je i radikalni dvojac bio protiv istog jer su znali da bi taj referendum bio referendum o njima samima. Antifašizam, kao civilizacijsku vrijednost i dio Ustava te Republike koja će dobiti trg, nikada neće pobijediti takvi koji trguju s 10 posto glasova. Falsificiranje prošlosti i stava većine jedino je sto imaju, ali ljudi nemaju amneziju i po takvim bijednim potezima će ih pamtiti.

Antifašizam, kao civilizacijsku vrijednost i dio Ustava te Republike koja će dobiti trg, nikada neće pobijediti takvi koji trguju s 10 posto glasova.

No, je li to dovoljno Hasanbegoviću da ljudi zaborave Tita? Jesu li ljudi 2017. godine bježali u Irsku radi najezde komunista i Maršala Tita? Jesmo li najkorumpiranija država Europe radi toga što je pola kila limene ploče na fasadi bilo otisnuto Titovim imenom?

Ne! Ljudi bježe radi raznoraznih Hasanbegovića, Bruna Esih, raznoraznih Nikola Grmoja, plašenja lustracijama umjesto investicijama, otvaranjima arhiva umjesto radnih mjesta, kurikularnim reformama Željke Markić umjesto sustavnog kvalitetnog obrazovanja 21. stoljeća.

I Srbi su isti poput nas. Njima je Nikola Tesla glavni brend. Velikosrpska politika još uvijek ostavlja prostor za smiješne političare poput Vojislava Šešelja i njegovih istomišljenika. I baš čudno, i njima je Tito persona non grata. Na šanerskim štandovima se prodaju majice s likovima ruskog predsjednika Putina, četnika Draže Mihailovića i Nikole Tesle koji bi se vjerojatno ubio strujom da je znao da će 2017. visjeti s Putinom i četnikom Dražom na istom štandu. Beogradskim taksistima nije jasno što ljudi vide u toj Kući cvijeća i nije mu jasno zašto toliko Kineza, Amerikanaca, Slovenaca, Bosanaca i Hrvata dolazi vidjeti grob Josipa i Jovanke. Svatko ima svoje razloge, Bosanci i Hrvati dolaze zbog toga što u njegovo doba nisu morali odlaziti u Irsku, a ovi drugi se valjda sjećaju starog Tileta koji je dolazio u njihove države i s gardom velikih državnika parirao njihovim velesilama. Možda, tko će ga znati.

Pavelićevi sljedbenici Hasanbegović i Esih mogu skinuti danas ploču Maršala Tita ali ona i on nemaju sposobnosti Zdravka Mamića da ljudima izbrišu stav i pamćenje o Titu onako kako se Modriću briše pamćenje o aneksima ugovora.

Nikša Klečak