TOP 5 APSURDA Ovo su najbolje maske i maškare dubrovačke politike!

Autor: Lucija Komaić Autori fotografija: , Facebook/DD
Iako se vrijeme karnevala privodi kraju, u Dubrovniku će karnevalske feste, maske i maškare, vladati još neko vrijeme. Lokalni izbori u Dubrovniku produljit će maškaranu zabavu u kojoj rijetko tko pokazuje pravo lice, a svi jako dobro znaju kako je u politici laž govoriti da odijelo ne čini čovjeka. Čini ga itekako.

U izborima je jedino važno koju masku tko ima na licu, tko se u što pretvorio, a tko je sa što boljim odijelom, što skuplje prodao svoju vanjštinu, ispod koje nekada ne mora biti baš ništa! Povodom karnevalskih festi i predizbornog karnevala, Dubrovački dnevnik donosi vam TOP 5 najboljih maski i maškara dubrovačke politike. Maske su svuda oko nas. Maškarani su kandidati, maškarane su liste, maskenbal su sami prijevremeni izbori u Dubrovniku. Odakle krenuti?

1.      Osuđeni kriminalac Vlahušić i oni koji to nisu

Izbori u Dubrovniku isprovocirani su rušenjem proračuna, bez argumenata, na kraju čak i s priznanjem svih aktera kako je cilj bio srušiti jednog čovjeka. I srušili su ga. Vlahušić će unatoč rušenju, koje je protiv njega ujedinilo najmanje sedam stranaka i lista, ponovno na izbore. Unatoč tome što je unutar ista 24 sata dobio pravomoćnu presudu za događanja iz 2010. i pokrenute istrage za iznajmljivanje Revelina, također iz tog razdoblja. Što se promijenilo nakon događanja iz ta 24 sata?

Mnogo toga. Mladež dubrovačkog HDZ-a sada može bezbrižno dijeliti po Gradu letke protiv Vlahušića - 'Osuđeni kriminalac.' On to doista jest. Osuđen je zbog slučaju u kojemu je došlo do posudbe, a kasnije i povrata novca između dva stara prijatelja, Denisa Orlića kao predsjednika DPDS-a i Pera Vićana, kojega je Vlahušić tada najbolje upoznao, bez ikakvih maski. 

Vlahušić je osuđeni kriminalac zbog slučaja u kojemu nije došlo do štete za Grad Dubrovnik. I sretni smo što je konačno neki političar osuđen. Bravo za hrvatsko pravosuđe! Bravo za mladež HDZ-a! Njima je osuđena cijela stranka, za slučaj organizirane pljačke javnog novca, a posljedice te pljačke osjećat ćemo desetljećima. Ali mladež HDZ-a neće dijeliti letke kako su oni sami članovi 'osuđene kriminalne organizacije'. Ne moraju, nisu oni krivi. Ali, kad podmladak osuđene stranke lijepi letke kako je netko drugi osuđeni kriminalac, to je ipak vrhunski maskenbal. Posebno u Dubrovniku.

Grad je to u kojemu je odbacivanje kaznenih prijava ili uopće nepokretanje istraga u slučajevima očitih kriminala više od dva desetljeća bilo pravilo, a ne iznimka. Ne postoji privatizacija koja je obavljena bez nepravilnosti. Ne postoji prodaja gradske imovine u kojoj se netko nije kriminalno okoristio. Nitko za to nije odgovarao! A Dubrovnik više nema ni Dubrovačku banku, ni mega tvrtku Dubrovkinja, nema ni hotele, nema Remizu,  nema Pekaru Orlando, nema Atlas, ni Atlasove najbolje nekretnine, nema žičaru, nema Pile, nema građevinska poduzeća, nema Vrtlarovo zemljište u Solitudu, nema ništa.

Danas sinovi očeva privatizacijske pljačke dijele letke o tome kako je Vlahušić osuđeni kriminalac zbog potpisa na posudbu novca između Vićana i Orlića i javno prikupljaju potpise za kandidata za 'duplo bolji grad'. Danas direktori, odgovorni za pljačku i rasprodaju Dubrovnika kroz privatizaciju, poziraju fotografima u Revelinu na predizbornom skupu za kriminal osuđene stranke, maškarani svi zajedno u borce za pravo i pravdu. Neki duplo bolji grad i duplo bolju Hrvatsku. Grad kojega danas, malo je reći duplo, radi njih, nema. 

2.      HSS trgovačka stranka i oni koji to nisu

Željko Raguž bio je jedan od najperspektivnijih mladih dubrovačkih političara zbog svog brzog napredovanja u karijeri, u privatnom i javnom sektoru. Dubrovački HSS pomlađivao je na dnevnoj bazi, izdignuo stranku iz pepela. Hvalili su ga zbog toga svi, posebno predsjednik stranke Branko Hrg. Željko Raguž sada je najobičniji trgovac foteljama, nakon što je HDZ, ogorčen Raguževom odbijenicom, mail s kojim su ga držali u šaci proslijedio Indexu. Da je kojim slučajem Raguž pristao biti HDZ-ova udavača, prihvativši njihove uvjete trgovine, nitko ništa nikada ne bi saznao. Ne bi Raguž bio trgovac. Ne bi to bio HDZ koji ga je s trgovinom pokušao pridobiti. Ne bi to bio Hrg koji je trgovinu, najvjerojatnije zbog vlastite trgovine, prvi amenovao. Ne bi to bio Stipe Gabrić Jambo, zvani moralna vertikala u politici, koji nikad ništa, baš ništa, nije trgovao.

U današnjem maskenbalu HSS nije trgovačka stranka i odriče se onih koji trguju. Nitko se nije zapitao kako bi u javnosti zazvučao Ragužev HSS da je okrenuo ploču i počeo naglo govoriti protiv svega onoga što je do prije mjesec dana radio? Zajedno s onima koji su ga rušili. Željko Raguž uvučen je u najgrublju moguću političku igru, u kojoj je morao sudjelovati, jer je to politika. Ali je ostao dosljedan sebi i ljudima oko sebe, upravo iz razloga što nije želio, radi politike i trgovine, izgubiti obraz. Za razliku od onih koji ga danas prozivaju.

U kontekstu HSS-a i trgovine potrebno se prisjetiti 2009. godine kada je vlast u Županiji osvojila koalicija u kojoj su bili HDZ, HSS, HSU i HSLS. Tada se o trgovini pročelničkim mjestima sukladno koalicijskom dogovoru sasvim otvoreno govorilo. Ne kao danas, sa zgražanjem, što je nedvojbeno demokracijski napredak na jugu. Tada se zbog toga nisu izbacivali članovi iz stranke, niti su ih mediji nazivali izdajnicima. Tada je jedan mladi čovjek, sukladno koalicijskom dogovoru da HSS dobije mjesto pročelnika za turizam, pomorstvo, poduzetništvo i energetiku, kao član stranke, taj posao i dobio.  Bio je to Maro Kristić.

3.      Maro Kristić

Mlad i perspektivan momak je taj Maro Kristić, u to nema sumnje. Nije Kristić toliko maškaran, koliko je maskenbal sve oko njega. Pročelničko mjesto s 30 godina dobio je prije svega zato što je na to mjesto morao doći netko iz HSS-a. Dobro je da je to bio on, a ne netko bez škole ili potrebnih kvalifikacija. Onda je Maro izašao iz tog HSS-a i ušao u Hrvatske Laburiste s kojima je izašao na lokalne izbore kao kandidat za zamjenika gradonačelnika. Iz desne u lijevu stranu, i dalje kao pročelnik u Županiji na temelju koalicijskog dogovora desnih stranaka.

Doduše, Laburisti u Dubrovniku i nisu imali neka programska obilježja lijeve politike. Matko Bupić bio je najglasniji zagovaratelj Željke Markić i sramotnog, antidemokratskog referenduma o braku, Kristić je šutao. Nisu se u Gradskom vijeću borili za socijalna prava građana, više su izgledali kao prijatelji krupnog kapitala, Lukšića, visokih cijena taksija, privatnog upravljanja zidinama, protiv subvencija, a s HDZ – om su redovno održavali sastanke  prije sjednica i krojili neku drugu politiku koja je na kraju pobijedila. Jedino programsko obilježje koje je bacalo 'lijevo' u kontekstu borbe protiv krupnog kapitala bilo je protivljenje golfu na Srđu.

Zato je na kraju Maro Kristić izašao iz druge stranke i na sljedeće izbore izlazi kao kandidat opet nove, treće opcije, liste Srđ je Grad, i dalje dobro zbrinut u Županiji, na račun pretprošle opcije i trgovine HSS-a. A to je tek pravi  maskenbal. Jedino što je Maro Kristić napravio protiv golfa na Srđu bilo je divljanje s govornice Gradskog vijeća kada je izgovorio rečenicu kako će vijećnicima 'suditi ulica,' kako mu je to napisao njegov PR savjetnik da kaže. Naime, Dubrovački dnevnik je već dokazao kako se priopćenja Laburistima i službeno pišu u Županiji, na istom računalu kao i ona HDZ-a i Županije. U radno vrijeme i na račun novca poreznih obveznika.

Maskenbal je sve  to oko Mara Kristića i golfa zato što Kristić zapravo nikad nije rušio taj projekt, tamo gdje je to zaista i mogao raditi. Da se Kristiću rušio golf, rušio bi ga kao HSS-ov član koalicije u vrijeme Šuice, kao HSS-ov član koalicije u vremenu kada su na vlast u županiji došli Dobroslavić i Skokandić, kao laburist i  HSS-ovac u aktualnom sazivu Županijske skupštine, gdje su vladajuća opcija. Na koncu, mogao je rušiti projekt kao pročelnik za turizam u Županiji koja turističke sadržaje i golf na Srđu  definira Prostornim planom na 310 Ha već osam godina.

Ali, Maro Kristić danas je maškaran u simbol borbe protiv golfa, borbe protiv HSS-ove trgovine i borbe koju navodno donosi neka nova, pravedna politika nezavisnih lista, iako je upravo on primjer svega protiv čega bi ta borba trebala biti usmjerena. Neučinkovite legalne borbe protiv tog projekta, ako je uopće protiv njega, stranačkog uhljebljivanja i trgovine, mijenjanja stranaka i lista, ovisno po potrebi. Ogoljeno da kraja, to više nije ni smiješno, to je tragično maškaravanje. Nije Maro Kristić kriv, nije loš momak, ali krivi su i opasni oni koji ga tako maškaravaju u nešto što nije, niti je bio, niti može biti s obzirom na iznesene činjenice.

4.      Nezavisne liste, Božo Petrov i Most

Projekt Mara Kristića kao lidera nekih nezavisnih lista, neke nove pravednije politike, trećeg puta, dolazi iz dobro osmišljene PR kuhinje. Što radi metkovski gradonačelnik Božo Petrov u Dubrovniku? Koji to most i kojih nezavisnih lista izlazi na izbore u Dubrovniku da bi njegov dolazak imao ikakvog smisla, osim čistog PR-a i brenda koji osvaja srca Hrvata? MOST je popularan zato što je Božo Petrov smanjio plaće kako bi smanjio dug. Što je Božo Petrov napravio u Metkoviću? Koji su to razvojni projekti? Treba li Dubrovniku štednja da smanji minuse? U Dubrovniku su minusi smanjeni, 70 milijuna kuna naslijedio je Andro Vlahušić od HDZ-a i sanirao dug. Nakon toga je u Dubrovniku nastavljen konstantan rast prihoda i proračuna. Dubrovnik ne treba štednju, nego razvoj i socijalne programe usmjerene prema boljem životu građana.

Božo Petrov manje zna o životu Dubrovnika i Dubrovčana od svakog od nas koji tu živimo. Svaki bi građanin Dubrovnika bio bolji brend za maškarati se kao dobročinitelj za takvu listu, od nekoga iz Metkovića, koji može biti upoznat s problemima i potrebama te sredine, ali ne i jednog Dubrovnika.  Pozivanje Boža Petrova u Dubrovnik kao spasitelja pokazatelj je da lista nastala na krilima borbe protiv golfa polako gubi konce i tlo pod nogama. 

Najviše su ipak izgubili sami zbog sebe. Od njih se očekivalo mnogo, možda previše. Trebali su biti glas javnosti razočarane u politiku i političare. Trebali su rušiti loše i ponuditi dobro. Ali u dvije godine, osim što su pokazali da znaju vrhunski rušiti, pokazali su također kako nemaju ni najmanje ideje kako nešto graditi. Čak su na zadnjoj sjednici Vijeća rekli kako imaju oni ideja, nije istina da ih nemaju, ali da ih ne žele govoriti Vlahušiću, nego jednog dana, nekome drugome.

Politika je umijeće mogućeg u zadanim okvirima. Oni se u tome nisu snašli. Sanjaju neki bolji svijet, neki grad blagostanja koji će biti bogat po Duhu svetome, bez rada i razvoja. To možda lijepo zvuči profesorima, ali nije moguće. Dubrovnik i dalje mora tražiti kompromis. Ali za takvo nešto nije dovoljan PR, nego umijeće, sposobnost i stručnost, koje nisu pokazali i koje ne pokazuju ni danas. Važno je shvatiti da nikakav MOST i Božo Petrov ne izlaze na izbore u Dubrovniku, radi se o čistom maskenbalu. Na izbore izlaze lista Srđ je Grad, Maro Kristić i Dolores Lujić kojima se svidjela govornica Gradskog vijeća. I ne žele je izgubiti ni pod koju cijenu. Makar to značilo pogaziti sve svoje principe i za čelnu osobu ideje postaviti stranačkog čovjeka Mara Kristića, koji radi u Županiji temeljem političke trgovine HSS-a, i koji nije baš neki primjer uspješne borbe protiv projekta na Srđu.

 5.      Živi zid, Picula i Marušić i sami izbori

Prošli saziv Gradskog vijeća bio je prava lakrdija. Sve je počelo Dubrovačkim dogovorom, postignutim radi golfa na Srđu, ali i radi toga što nitko nije mogao sastaviti većinu. Neće je moći sastaviti ni nakon 8. ožujka. Nužan je kompromis stranaka, koje moraju konačno prestati gledati svoje interese, kupovati većine, nego međusobno razgovarati o razvoju Dubrovnika i potrebama Dubrovčana. Nikad se Dubrovnik više ne bi smio dovesti u situaciju da se ruši najveći proračun u RH po glavi stanovnika, samo da bi se rušilo neku osobu. Dubrovnik nije grad slučaj, iako to od njega žele napraviti slučajni političari koji su srušili proračun.

Smiješni vijećnici prošlog saziva, jedan od njih, kako se kasnije pokazalo, ne zna ni sastaviti rečenicu, koji su rušili samo zato da bi rušili, a ne zato što nešto ne valja, ohrabrili su građane da shvate da se danas baš svatko može baviti politikom i odlučivati o sudbini Dubrovnika i Dubrovčana. Živi zid će na izbore u Dubrovniku, iako su se okupili prije mjesec dana. Picula će ući u Gradsko vijeće, simpatičan čovjek, ali ništa dalje od toga, bez škole i razumijevanja što znači odgovornost za vođenje jednog Dubrovnika. Maro Marušić će na izbore, pokušat će u Gradsko vijeće progurati osobu s invaliditetom, posljedicom multiple skleroze. To se može dogoditi svakome od nas. 

Bilo bi dobro da dubrovački političari u Gradskom vijeću vide taj drugi svijet. Ljude kojima smo kao društvo dužni pomoći. Neka vide svijet ljudi koji imaju samo jednu želju, dok budu dizali ruke u skladu sa svojim nemoralnim, političkim, trgovačkim, privatnim željama ili željama svojih predsjednika stranaka i Zagreba. Jesu li privatne želje pojedinaca za ulaskom u Gradsko vijeće, prije svega Mata Frankovića, Pera Vićana ili dolaska Mara Kristića na bolje radno mjesto gradonačelnika, opravdanje za rušiti proračun građana Dubrovnika i trošenje milijun kuna? Nisu.

Zato su novi izbori u Dubrovniku najbolji maskenbal. Pitanje je samo koja će maska odnijeti pobjedu, a koje će maske prve pasti. Hoće li to biti one za Grad, za duplo bolji Grad, za Perov grad ili će Grad ipak shvatiti da je vrijeme od karnevala konačno gotovo. I da nema te maske koja neće pasti, ako iza nje ne stoje rezultati, činjenice i dobra namjera. 

Popularni Članci