Facebook stranice 'Poslovi u Dubrovniku' i 'Iznajmljivanje i poslovi u Dubrovniku' zamišljene su kao svojevrsno mjesto na kojem se postavljaju besplatni oglasi od strane poslodavaca koji potražuju radnike, ali i od strane radnika koji potražuju poslove. Zbog hvalevrijedne ideje, stranice su u kratkom roku bivale posrednici između onih koji nude i onih koji potražuju posao te mnogima uštedjele vrijeme, živce, ali i novac koji bi potrošili na male oglase. Međutim, dolaskom sezone, postala je poput bojišta u kojem se željno iščekuju oglasi poput "nudim plaću od 5 500 kuna za rad na roštilju" kako bi se na njih odgovorilo s klasikom "nek' ti mater radi za te pare na roštilju!".

Pojedinim Dubrovčanima, ali i onima koji u Dubrovniku potražuju posao, jedna prosječna hrvatska plaća nije dovoljna za prihvaćanje posla za koje se ne traži iznadprosječno školovanje. Bez osiguranog smještaja i hrane gotovo je nemoguće pronaći radnika. Tako je nedavno jedan poslodavac ponudio 5 500 kuna za posao konobara u jednom dubrovačkom kafiću, ali nije ponudio smještaj. Na bojištu "nek' ti mater radi za te pare" uslijedila je prava paljba zgražanja i uvreda, jer tko je vidio nuditi posao, ako pri tome nije osigurao i smještaj za radnika?

Inače, posljednji takav oglas u grupi 'Poslovi u Dubrovniku' odnosi se na posao pomoći starijoj, slabo pokretnoj osobi, za iznos od pet tisuća kuna. Objava je popraćena dobronamjernim komentarom kako ispod osam tisuća kuna ne treba ni pokušavati jer se "za isti posao u Njemačkoj i Austriji daje oko 10 tisuća kuna, uz plaćen smještaj, put i hranu".

Pažnju je privukao i oglas jedne dubrovačke poduzetnice koja je objavila kako traži osobu koja bi radila na roštilju za 5 500 kuna, koliko iznosi početna plaća. Nakon mnogobrojnih kritika na račun 'niske plaće' i neosiguranog smještaja, poduzetnica je ipak pronašla radnika, ali i dodala kako će konobaru koji govori tečno dva strana jezika i zna složiti cocktail listu dati i plaću u iznosu od 20 tisuća kuna.

Pohvalno je držati do sebe, no iščitavajući oglase i komentare dalo bi se zaključiti kako mnogi znaju što traže, ali ne znaju što nude. Mnogi od njih će se složiti kako konobar u Dubrovniku, temeljem činjenice kako mu gazda jednu kavu od gostiju naplaćuje 30-ak kuna, zaslužuje imati plaću u iznosu od tisuću eura i osiguran smještaj. Pa opet, kad se u obzir uzme situaciju po kafićima u Gradu, malo koji od njih je uredan, zna govoriti strani jezik, nasmijan kad mu gost sjedne za stol i poslužuje ih s rukama iza leđa. Sve je teže izbjeći 'milozvučno' – šta'š popit' i na jedvite jade natucanje engleskog uz ogroman udio mimike kako bi gostu pojasnio kako za doručak danas ne serviraju omlet sa sirom. „No-no-kajgana tudej, no mor čizzzz, sejj čizzz, ken aj tejk a pikčr ov ju?“

Prosječni pizza majstori traže veće plaće na temelju svoje 'nauke' koju nauče u dva tjedna, ako su uporni, od onih koje imaju pojedini liječnici opće prakse koji se godinama školuju, a odgovornost im je neusporediva veća. Vrijedi uzeti u obzir i plaće medicinskih sestara koje znaju biti niže, dok su prizori s kojima se susreću vrlo često stresni i traumatični, odgovornost ogromna, a pod stresom ne smiju popustiti jer onima koje njeguju je prvenstveno najpotrebnija ljudskost i toplina.

Pa čak i novinara! Suprotno uvriježenom mišljenju kako su piskarala koja filozofiraju ispred kompjutora i ispod klime, novinari vrlo često rade i po najjačem suncu, kiši, snijegu, a obično imaju najviše posla kad ostali odmaraju ili slave, kao što su to recimo Uskrs, Božić, Nova godina, otvaranje Igara, festa sv. Vlaha. Sve to, vrlo često, uz konstantne prijetnje, uvrede, kritike i pljuvanja, bez obzira jesu li pogriješili u nečemu ili su jednostavno meta nekog mulca kojemu nije dan jer ga je prevarila djevojka. Također, pogreške su javne, a vrlo često i 'teške' nekoliko desetaka, pa i stotina, tisuća kuna. Vagati. Razmišljati. Je li dovoljno etično? Je li utuživo? I sve to u kratkom roku, jer treba biti prvi. Ako nisi prvi, neće se ni čitati. I učiti, učiti, i opet učiti, jer davno su izumrle redakcije u kojima se novinari dijele 'po rubrikama'. A plaća? Prava sitnica. Inače, prosječna hrvatska plaća iznosi oko 5 400 kuna. Plaća rijetko kojeg 'piskarala' u Dubrovniku doseže, a kamoli nadmašuje, navedenu cifru.

Ovo nije još jedan tekst koji će omalovažiti radnike koji rade u ugostiteljstvu i čiji je rad vrlo često itekako naporan. Ali za liječničku plaću nije dovoljno samo naporno raditi nego i ponuditi određeno znanje. Kad se osvrnemo oko sebe, malo je tog potrebnog znanja. A puno je onoga- šta'š popit'?