Vodoinstalater David Beckham iz Irske namučio se ove zime s popravljanjem cijevi po Dublinu i okolici, ali je lijepo uštedio, pa je odlučio doći na ljetovanje u Dubrovnik. Stara gradska jezgra ga je oduševila, ali brate, nikad u životu nije bio na mjestu s više stupnjeva Celzijusa od ovog prostora unutar zidina. Zaključio je da je stari dio Dubrovnika prava sauna zbog viška kamenja i manjka zelenila.

Pošto se nije želio oznojiti, jer ga znoj podsjeća na vodu, a voda na posao – a rekao je sebi da ga na ljetovanju ništa ne smije podsjetiti na radne obaveze – skinuo je majicu i polugol se uputio u gradsku luku uzeti brod za Lokrum.

Nije ni stigao na Peskariju, a nedaleko od restorana Lokande začuo je autoritativni glas koji mu je rekao da stane. David Beckham se okrenuo i odmah su mu niz čelo počeli padati Viktorijini slapovi nakon što je ugledao komunalnog redara Grada Dubrovnika. Intuicija mu je rekla da neće ovo na dobro, jer je odmah zaključio da nije riječ o nekakvom dosadnom prodavaču izleta, nego nekoj ozbiljnoj, službenoj figuri, koja kao da je izašla iz romana 1984.

-Gospodine, znate li vi da zbog skidanja majice i pokazivanja golog torza kršite zakon Grada Dubrovnika? – počeo je priču komunalni redar. – Niste vidjeli table na ulasku u grad koje govore o tome?

-Ne – odgovori zapanjeno Irac.

-E pa vidite, po članku 10, stavak 2 Odluke Gradskog vijeća o ćudoređu i neprimjerenom odijevanju, vi zbog skidanja majice kršite odredbu koja propisuje da za takvo ponašanje morate platiti tisuću kuna, ili 500 kuna na licu mjesta.

Beckham se skroz šlagirao. Čitavu zimu je skupljao euro po euro kako bi išao na ljetovanje i sad zbog benignog skidanja majice mora iskeširati čak 130 eura. Ipak se nekako pribrao, te je upitao redara.

-Je li ta odredba vrijedi i za domaće ili samo za turiste?

-Vrijedi za sve jednako. Mi smo zemlja u kojoj je zakon jednak za sve – reče mu komunalni redar i sjeti se popusta kojeg domaći ljudi imaju u brojnim ugostiteljskim objektima.

-You motherfucker, jesi li ti normalan, srami se  – razbjesni se Irac – Meni pišeš kaznu, jer sam skinuo majicu, a vidi ovo ovdje.

Redar se okrene u smjeru kojeg mu je rukom pokazao turist i sledi se u momentu, iako je sunce topilo kamen Porta. Scena je bila nadrealna.

Više desetaka golih muškaraca, obučenih jedino u pripijene kupaće gačice uskakalo je u more Porta, pa izlazilo vani prošetavajući se mulom nedaleko od hordi turista, Davida Beckhama i komunalnog redara. Pri tom su ti muški golaći uzvikivali parole poput „Sudac majmune, nije bilo isključenje, nisam ga ni pipnuo“.

Komunalni redar među svom tom hrpom mokrih muških tjelesa prepozna gradske vijećnike Marka Potrebicu, Mara Kristića, glasnogovornika Županije Gorana Cvjetinovića, županijskog pročelnika Mara Hađiju...

Shvati da oni igraju revijalnu vaterpolo utakmicu prije same završnice Divlje lige, a koja se tradicionalno održava između finala i utakmice za treće mjesto. To je, čekaj sekundu da komunalni redar izračuna, sveukupno 6 ekipa puta petnaestak igrača, što hoće reći da je oko devedeset ljudi upravo kršilo ili će kršit članak 10, stavak 2 Odluke Gradskog vijeća o ćudoređu i neprimjerenom odijevanju, koji kaže da osobe u kupaćim gačicama ne smiju boraviti u staroj gradskoj jezgri, a taj Porat i Peskarija, gdje li pripadaju, ako ne u povijesnu cjelinu Dubrovnika?

To opet hoće reći da po odluci Gradskog vijeća Grada Dubrovnika, gradski vijećnik Marko Potrebica skupa sa svojim suigračima iz Županije krši zakon – jer mu alibi o (ne)primjerenom odijevanju nikako ne može biti bijela kapica s brojem osam na glavi, dok mu u isto vrijeme torzo nije prekriven nikakvom tkaninom -  i da po istom zakonu mora biti kažnjen s tisuću kuna, ili 500 kuna na licu mjesta.

Komunalnom redaru od silnih pitanja i muške golotinje glava je popucala, pa je pravni savjet potražio u svog šefa, dogradonačelnika Željka Raguža.

-Šefe, imam veliki problem. Marko Potrebica i Maro Kristić hodaju goli po Peskariji, što da radim?

-Kako misliš goli? – upita začuđeno Raguž, jer mu je palo napamet da su se ugledni gradski vijećnici bacili na galebarstvo.

-Igraju Divlju ligu u Portu i svi su samo u kupačim gačicama, što znači da krše zakon, jer Porat također spada u povijesnu cjelinu Dubrovnika. Što da radim, šefe? Hoću li pisat kazne?

-A u jebote, nismo mislili na Divlju ligu kada smo donosili odluku. Ja inače imam dvije glave s kojima mislim, a ovdje nisam mislio ni s jednom. Ne znam što bih ti rekao, ali logično je da igrači ne smiju biti goli na mulu u Portu, ako tamo ni turisti ne smiju biti goli dok čekaju brod za Lokrum.

U to, u vizualno polje komunalnog redara uleti Ivan Gjurašić, igrač Špilje, koji se zagrijavao za finale. I on, samo u kupačim gačicama, isteže se, rasteže, stvarno seksi scena za nekog gaya, pomisli redar.

-Šefe, ovdje je neprimjereno obučen i vaš prijatelj Ivan Gjurašić, kojemu ste bili kum na vjenčanju. Što da radim s njim? Polugol je i svojim istezanjem na zagrijavanju napaljuje pedere u publici? Hoću li mu pisati kaznu?

-A vidiš moj Željko Raguže koje se sranje dogodi kad odlučujemo o nekim budalaštinama, umjesto o pravim problemima grada – zaključi dogradonačelnik i prekine razgovor na mobitel.

David Beckham se neprimjetno odmaknuo od potpuno zbunjenog redara, sjeo u Skalu, duboko uzdahnuo, pa potom glasno izdahnuo 'Koja luda zemlja'.

Maro Marušić