Vlaho Držić ima kvocijent inteligencije veći od maksimalne dozvoljene brzine na autocestama. Član je MENSA-e, i kao takav zna znanje. Pozvali smo ga da nam prokomentira najteža pitanja koja muče stanovnike Dubrovnika. I naravno, da nam da odgovore.

Gospodine Držić, što danas najviše muči stanovnike Dubrovnika?

Muče ih nekretnine, odnosno prostor. Onaj tko ima nekretninu, njemu je lako, onaj tko nema, njemu je teško. Onaj tko ima, ne mora raditi ništa, a onaj tko nema, mora puno raditi, i opet je nikad neće imati.

Zbog čega u Dubrovniku nema dovoljno rekreacijskog sadržaja, ni mjesta za trčanje?

Jer nema dovoljno prostora.

Zašto u Gradu nema nijedna biciklistička staza?

Zato jer nema dovoljno prostora.

Danas se ljudi teško odlučuju za imati djecu. Zašto je to tako?

Zato jer uopće nema prostora za najam.

Ni djeca nemaju previše sadržaja, poput igraonica. Zašto?

Jer nema prostora.

Mladi danas odlaze na fakultet, i poslije se nikad ne vrate. Nije li to tužno?

Jest, ali gdje će se vratiti kad nemaju prostor za stanovanje.

Slabo stojimo i s kulturnim aktivnostima, nema baš amaterskih kazališnih skupina, poetskih večeri i sličnih stvari. U čemu je problem?

Nema prostora.

Izumiru i knjižnice, rijetko koju danas možemo vidjeti.

Nema prostora.

Što je s alternativnim kafićima i sličnim mjestima za skupljanje i druženje gdje bi se mogao igrati šah i karte? Zašto u Gradu nemamo nijedan takav objekt?

Zbog nedostatka prostora.

Ljudi u ovom gradu baš i ne recikliraju otpad. Žale se da nema puno kontejnera kraj njihovih kuća, gdje bi mogli bacati razvrstani otpad. Zbog čega je to tako?

Jer nema prostora za postaviti kontejnere.

Mnoge mlade tvrtke, koje imaju potencijal, nikad ne uspiju. U čemu je ključni problem?

Pojede ih prostor.

Mnogi se žale da je naša ugostiteljska ponuda jednolična i da je prilagođena gostima s kruzera? Razlozi?

Pojede ih najam prostora, pa ne mogu raditi ništa kreativno, nego za mase.

Dubrovnik nema stadion, ni sportsku dvoranu. Kako je to moguće?

Zbog prostora.

Nema ni groblje za ukopat mrtve, je li i to zbog prostora?

Naravno da je zbog prostora.

Gradom vlada prometni kaos. Može li se riješiti?

Ne može, jer nema dovoljno prostora.

Dubrovčani se žale da im djeca vise ispred kompjutera i da se ne igraju na ulici kao oni nekad. Može li se to promijeniti?

Ne može, jer više nema prostora gdje će se igrat.

Ovaj naš razgovor zvuči depresivno, kao i dubrovačka situacija. Je li bar rješenje otići barkom na more i opustiti se?

To je nemoguće, jer nema prostora za vez. Kako onda možete imati barku?

Ajde, barem možemo otići na plaže.

Koje, molim vas? Nema dovoljno plaža, stalno je gužva. Hoteli su prisvojili mnoge, a nema dovoljno prostora za svih, posebno za djecu.

A za kućne ljubimce?

Nema dovoljno prostora ni za njih.

Mogu li djeca trenirati neke sportove?

Ne, jer nema dovoljno prostora.

Galebari su izumrli. Koji je razlog?

Nema prostora. Gdje će dovesti strankinju? U mame i tate?

Jeste li zadovoljni koliko je zelenila po gradu?

Ne, jer nema prostora za parkove.

Jebote, početak i kraj problema u ovom gradu je nedostatak prostora i ogromne cijene nekretnina. Kako to riješiti?

Treba ukinuti općine Župu, Konavle i Primorje, te se Dubrovnik mora proširiti. Hitler je imao lijepu riječ za to Lebensraum - životni prostor. Dubrovčani sada nemaju životnog prostora.

Za kraj nam kažite kako je moguće da su mnogi političari i drugi popljačkali ovaj grad, a nikad za to nisu odgovarali, niti otišli u zatvor. Kako je to moguće?

Zbog nedostatka prostora za gradnju dovoljnog broja zatvora.

Maro Marušić