Karamarko i Zoki ispali su k'o dva brata blizanca koji su svoje destrukcije doveli do savršenstva. Tomo je bio onaj brži među braćom koji sve ruši silinom munje dok je Zoki malo sporiji ali jednako učinkovit. Epizodist Tomo, preuzeo je stranku i na brzinu je pretvorio u veliki ogranak Čorić-Tepeš strančice, postao relativni pobjednik izbora i formirao Vladu s Mostom, na čelu s Tihomirom Oreškovićem kojeg su izvukli iz nekog Kanadskog rukava. Onda je Crni Marko otkrio da mu cijela ta ekipa baš i nije po volji. Božo ga je na dnevnoj bazi razvlačio s Inom, Anom i Petrovićem pa se naljutio i lijepo srušio vlastitu Vladu i sebe samog ostavivši kaos u državi i kaos u stranci s kojom je oporba mogla mirno brisati podove. Šporkih podova je bilo ali oporbe ni za lijek. Za to se pobrinuo Zoki koji je godinama rasturao stranku i micao ljude koji su nekog vraga radili promovirajući klimoglavce koji su svojim, ne velikim kapacitetima, usrdno pomagali u rastakanju stranke. U finišu se natjecao sa samim sobom odnijevši pobjedu u tom paklenom dvoboju za što veću retoričku sličnost, opet s onim tužnim Čorić-Tepeš likovima.      

Na takvu situaciju stigao je Plenki i umornoj Hrvatskoj ponudio pristojnost, dijalog i umiveno lice. Stranački jastrebovi HDZ-a nisu baš oduševljeni ovom promjenom ali dobio je vlast u državi zbog čega im argumenti, barem zasad, padaju u ambis. Na Zokija i njegovo riganje crnila nije se ni osvrnuo. Nakon svega čak je i Zokijev ego shvatio da nema dalje nego napustiti brod koji tone. Pa je došao Bero pokušavajući s drugaricama i drugovima zakrpati stranku i micati potrošene i/ili manje bliske štrace. Do sad smo vidjeli samo volju i energiju i ništa drugo no tek je počeo pa možda s vremenom čujemo i nešto što ima težinu. U protivnom će im budućnost izgledati kao i Budišinim liberalima. Bili su veliki ali su otišli u ropotarnicu povijesti. Svi, osim naravno, Gjaje i Kosora. Oni se još zubima drže za kako koji koga ima. No dobili smo i Pernara koji sve nervira ali je za sad jedina oporba. Ozbiljna ili neozbiljna, nevažno. Ako mi uvijek i baš uvijek imamo vlast kakvu zaslužujemo u redu je da i vlast ima oporbu kakvu zaslužuje.

Zadnja setemana prije Božića donijela nam je i šezdeset dana Plenkijeve vlade, Poreznu reformu i Proračun na koji je bilo preko stotinu amandmana od kojih, već uobičajeno u hrvatskoj političkoj praksi, ni jedan nije prihvaćen. Plenki je pokazao da zna i izgubiti živce. Osim porezne reforme nijedna druga reforma nije na vidiku što ne daje razloga za  prevelik optimizam ali s druge strane ova Vlada nije još izbrojila onih sto dana poštede. Možda  pod reformu računaju preslagivanje koje nam priprema gospar Vlaho u policiji. Nakon što nam je Linić uzeo carinu, pa sudove, sad će i županijskom policijom upravljati iz Splita. Baš su navalili uzimat Gradu sve što im padne napamet pa kad jednom neko ozbiljno uzvikne Dubrovnik Republika onda će biti, lele, pa što im je?

Most koji se kleo u reformu državne i lokalne uprave za sad se bavi vlastitom promocijom pa se u skladu s tim promovira i najveći među uhljebima Maro nam Kristić, koji je poimence čitao imena uhljeba ali nije došao ni blizu slova K., jer bi onda, a vrag je u detaljima, morao pročitati Kristić. Ipak pravu euforiju i radost u Marovom svijetu izazvalo je izglasavanje Lex Vlahušića, Zakona po kojem Andro ne može  više biti kandidat za gradonačelnika Grada. 'Eto vam papci!', uzviknuo je ushićeni Maro.Tko su prozvani papci nije čak ni Božo imao tri čiste objašnjavati. Ionako znamo. Valjda smo i zaslužili.

U međuvremenu Kolinda je snervala vrhovno i kolektivno vodstvo BiH  jer je rekla slovom i brojkom koliko povratnika đihadista ima na teritoriju ove susjedne nam države. Pa su se jako uzderali i napali Kolindu tvrdeći da priča bez veze, nakon čega su isto tako naglo i ušutjeli. Nekoliko diplomata kao i jedna nimalo susjedna država su im šapnuli da se ne deru jer Kolinda ima pravo. I dalje joj vrag nije dao mira  nego je izazvala čokoladni rat sa Srbijom jer je u paketićima koje je podijelila dubrovačkim klincima upakirala čokoladicu 'Pionir' iz Srbije. To su oni čokolatini koje ionako imaju doma, kupljene u Trebinju, zbog čega je bilo logično očekivati od predsjednice neku švicarsku, belgijsku ili ako ne to onda barem Kraševu. Ipak je to predsjednica, ne kupuje valjda u Trebinju. Pa se jadna Kolinda koja inače propagira, jer to joj je među ostalim i posao, kupovanje domaćih proizvoda, morala ispričati ojađenoj dječici zbog 'pionira  malenih' koje im je uvalila. To je snervalo Srbe koji bi ,ne lezi vraže, mogli bojkotirati Hrvatsko čime bi izazvati velike potrese Krašu, Franku, Podravci, PIK-u i brojnim drugim hrvatskim proizvođačima i izvoznicima kao i njihovim zaposlenicima. I eto ti belaja zbog običnog malog čokolatina.

U nas, već po tradiciji HDZ je najavio da gradski Proračun ne prolazi. Onda je Plenki izazvao zbunjozu tvrdeći da ne vidi razlog za rušenje jer su Izbori u svibnju, a stabilnost državnih i lokalnih institucija je najvažnija. Ups! Bez obzira služi li mu to samo kao opravdanje podrške Bandićevom proračunu ili se stvarno radi o dosljednosti ovo je prilično neugodna situacija za domaći HDZ. Što će sad napraviti Mato i ekipa? Dosljedno ili DOSLJEDNO?

S druge strane Andro mora čekati odluku Ustavnog suda o tome je li Lex Vlahušić zakonit zbog čega može samo gatati hoće li se ili neće kandidirati za gradonačelnika. Što god odlučili suci našeg Ustavnog suda, iako nije jako teško jer postoje mišljenja Venecijanske komisije u smislu uputa za članice Europske unije. No, njihov pos'o. Što god, dakle, odlučili ne gine im poziv na kolektivno davanje ostavke. Samo je ovaj put pitanje s koje strane će poziv stići. To je u Hrvatskoj sve popularniji način sprdanja s vlastitim institucijama gotovo jednako kao i izbor nekih članova tih institucija.

Za to vrijeme blagdanska atmosfera sve je bolja, gužve su sve veće i na sve to je stigla i ekipa koja je u gradu naumila snimati film o Robinu Hoodu. Kud će suza nego na oko jer nam se Andro iz nekog samo njemu znanog razloga osjeća baš kao Robin Hood. Za neke je Robin Hood pravednik, za druge običan kriminalac. Kad tako pogledamo, možda i ima sličnosti.

Kako god, uživajte u ovim danima koji neovisno o vremenu nose toplinu i radost oko srca. Sretan Božić i imajte se lijepo. Uzdajmo se da  će nam Nova donijeti puno dobrog i osobno i javno. Vrijeme je. Eto vas.