Ma koliko je sam početak predstave Državnog odvjetništva s uhićenjem gotovo svih dostupnih Agrokorovih  menadžera podsjećao na onu dječju brojalicu 'tko se nije skrio magarac je bio', situaciju je istražni sudac okrenuo naglavačke i poslao jasnu poruku Odvjetništvu da u njihovom igrokazu ne želi sudjelovati. Hoće li istu takvu odlučnost imati i viši stupanj, tek ćemo vidjeti. Držanje u pritvoru svih tih 'pokupljenih' menadžera, među kojima nije sin glavnog Državnog odvjetnika Vedran Cvitan koji je s menadžerskog mjesta u Konzumu prebačen na, gle čuda, mjesto Ramljakovog savjetnika, sasvim sigurno nije potreba jer se svi dokazi nalaze isključivo u papirima. U pitanju je samo predstava koja bilda Cvitanov imidž i usput omogućuje pravljenje pokajnika tipa Ježić, ali istodobno pomaže u stvaranju uvjerenja kako je Lex Agrokor bio jako dobar potez. No, to je i divna predstava za frustriran narod koji će možda opet povjerovati da institucije države ozbiljno rade svoj posao. Koliko smo se već dosad nagledali spektakularnih uhićenja svih mogućih udruženih skupina ili kapitalaca- pojedinaca, dok se u daljnjem postupku sve  to pretvorilo u dugogodišnju gorkastu kamilicu s vrlo neuvjerljivim dokazima baziranim na pokajnicima koji pritom poput Ježića zadržavaju u svom špagu  milijunčić eura koji su navodno bili mito za Sanadera. Kako? Tako što  Državno odvjetništvo nije tražilo da ih uplati u Proračun. I tako već skoro dvije godine. Nije zatražilo i ne zna se kad će i hoće li uopće. Naravno da nam ni Pravosuđe nije svjetla točka, štoviše, prilična je crna rupa, ali to kako je Državno odvjetništvo traljavo, nemoguće je nadmašiti usprkos svim suđenjima zbog kojih često crvenimo od srama. U suprotnom, ako Odvjetništvo nije traljavo, onda bi se moglo zaključiti kako radi po uputama i potrebama  politike, a ne po uzusima struke. No, ne pada mi na pamet tako nešto ni pomisliti. Kad je pak o uhićenjima vezanima uz Agrokor riječ,  samo je stari Todo dobio obavezni pritvor. Vrag me odnio ako to ne zvuči kao poruka: 'Todoriću, ne vraćaj se kući'. Ne kažem kako to jest poruka nego samo kako tako zvuči.

 I u nas isto ima svakakvih čuda. Sjećate li se još onog davnog korčulanskog slučaja s dilerom  zvanim Cvik? Tog Cvika su tada  ondašnji kriminalisti Braco Roso i Ante Livaja kao uhitili i iz Vela Luke sprovodili u istražni zatvor. Ali nisu mu na ruke stavili lisice, nego je nesputan s njima sjeo u auto i krenuo na put do Dubrovnika. U ondašnjim novinama od 4. srpnja  2006. godine pisalo je kako su dečki usput stali i pred očima zgroženih stanovnika, s uhićenikom otišli na piće. Svjedoci su ispričali da je Cvitanović slobodno pošao na WC gdje je ostao desetak minuta (s mobitelom), a onda policajcima platio piće.
Svi su ponovno sjeli u auto, no na putu prema Korčuli Cvitanović je pobjegao. Roso i Livaja  su kolege o bijegu obavijestili nakon 15 minuta i tako Cviku dali prednost pred progoniteljima. Cvik je zbrisao, a inspektori Livaja i Roso suspendirani. Pa je onda trajao postupak i kako je već uobičajeno,  vraćeni su na posao. Između ostalih obrazloženja bilo je i ono kako imamo manjak policajaca. Ako se pitate što je sad s tim policajcima, za  njih ne morate brinuti, pogotovo ne za Rosa. Upravo je napredovao kao pravi vrhunski policajac. Rosa je postavio naš novi šef PU DNŽ Ivan Pavličević za šefa PP Ston. Kao nagradu za savjestan rad, zalaganje ili što već. Pa jest, stvarno se zalagao. Znamo i za koga.

U međuvremenu je gospar Rusković u ime Excelsa nekretnina i njihovog vlasnika Lukšića dao intervju za Dubrovački i objasnio da se oni ne protive plaćanju koncesije za žičaru. Jedini je problem što se ne slažu s cijenom pa zato ne plaćaju koncesiju nego lijepo voze putnike i sve spremaju u svoj špag. Teren na kojem je žičara je njihov, oni su uložili puno para, ali spremni su oni, onako bez veze, ubaciti neku mr'cu  solada, ali Grad previše traži pa zato rađe ne plaćaju ništa. Poruka Gradu je - uzmi što dobacimo ili ostavi. I, čini se, imaju pravo. Ako već sedam godina država ni njene institucije nisu našle kao potrebno riješiti taj problem, zašto bi Lukšići bili ludi i bacali pare? Džabe je Mato pozvao Državno odvjetništvo i inspekcije da riješe problem. Državno odvjetništvo ima pametnijeg posla. Što bi Odvjetništvo dobilo kad bi to riješilo? Ništa. Dubrovnik je premal da bi im na takvom uspjehu aplaudirala cijela Hrvatska. To ne bi zaslužilo ni naslovnicu nacionalnih medija, a kamoli prvu vijest u TV dnevniku. Pa čemu onda trud? I zato, gospodo Lukšići, samo uživajte, Grad može vrištati do neba, državi i njenim institucijama se ionako fućka.

U međuvremenu smo dogurali do pune godine vladanja ove Vlade pa je, kako je i red, premijer održao govor u Saboru u kojem se hvalio svim silnim uspjesima svoje Vlade. Potrajalo je to preko uru vremena. Trebalo je nabrojati sve te nevjerojatne uspjehe. Od porezne reforme, smanjenja deficita, rasta BDP-a do Lex Agrokora.  Sve sam uspjeh do uspjeha. Plenky nije svojoj vladi našao ni jednu manu ili ne daj bože neki neuspjeh što je snervalo neke smušene saborske zastupnike ali to je zato što nisu dobronamjerni i ne vesele se uspjehu. O onom što nije napravljeno, nije govorio što je  logično. Smisao izlaganja je bio izvješće o onome što je napravljeno.  Ovo drugo bilo bi van teme i potrajalo bi satima za što zastupnici ionako nemaju strpljenja. Eto vas.