Malo su se svađali, malo mudrovali i stvarno su se jako umorili zbog čega su praznik, koji je u četvrtak, posve složno i jednoglasno spojili sa svim ostalim danima u setemani kako bi dobili jedva deset dana odmora. Zasluženo, treba se rekuperati od svih tih napora kako bi svježi i odmorni nakon toga odlučili  hoće li i kad će opet doći na posao.

U međuvremenu nam je Tomo objasnio  kako se diže buka bez razloga, kako mu podmeće SDP i kako je hajka na njega nebulozna. Saznali smo još i kako je nestašni mali Tomo dva puta pobjegao iz vrtića što smatra jednakim krimenom kakva je i njegova poslovna suradnja s Molom, odnosno, s Jozom Petrovićem. Zaprijetio je da mu se ne dira obitelj, što je pošteno pa zato ni ne spominjem nikakvu konzultanticu. Onda je opet pobjegao na nekoliko dana sve dok mu pomoć nije stigla od Dodiga iz Banja Luke. Ovaj je Tomu prozvao zbog ustašluka  zbog čega se Tomo slavodobitno vratio i udario drvljem i kamenjem na Dodiga čime je odmah osigurao podršku onih koje je afera s Molom malo pokolebala. Ustaše i partizani uvijek su dobitna kombinacija. Petrov je na sve to odlučno rekao da prepušta HDZ-u odluku o njihovom predsjedniku, ali da on o tome ima svoje mišljenje, na što je znakovito i zabrinuto pogledao u daljinu.  Nastavak slijedi. Posljedice će ionako u ovom ili onom slučaju biti pogubne po nas, ali ni Cvitanu ovih dana ne cvjetaju ruže. Ovisi dokle će doprijeti Petrovov pogled u daljinu i nakon toga njegovo odlučno, možda.

U daljinu i uvrijeđeno gleda i bivši ministar poljoprivrede Jakovina koji  nikad i ništa vrijedno pažnje nije učinio za poljoprivredu, ali je uspio zbrljati natječaj za sredstva iz Fondova toliko da ga sad istražuje Uskok, policija i Državno odvjetništvo po nalogu Europske komisije. Tako da se, po svemu sudeći, i na njega  može primijeniti pitanje s našeg Gradskog vijeća -  Je li glup ili korumpiran ili oboje?

Uvrijeđena je i zastupnica Rusak jer je Jokiću i društvu dosadilo što kurikularnu reformu stalno rade bez pokrivanja troškova ljudima i sa samo deklarativnom podrškom Vlade pa zahtijeva da se konačno politika odluči hoće li ili neće reformu  obrazovanja. Rusak smatra kako u njihovu radnu skupinu treba dodati još desetak stručnjaka jer osobno ne bi imala ništa protiv da se njeno ime nađe među tvorcima reforme. Za povijest. U suprotnom, pitat će je netko gdje je bila i što je zapravo radila u Saboru. Ali i šire.

U nas u Gradu, u našoj domaćoj sabornici vodila se rasprava o tome tko je glup ili korumpiran ili oboje. Dosta rasprave izazvao je neki čudan natječaj koji se u gradu događa redovno, više od deset godina, još od Dubinog mandata. U natječaju se ne navodi ni koliko građevinskog materijala niti vrsta građevinski radova, ali za sve to, što god bilo, grad raspisuje natječaj od 3 i po milijuna kuna. Ima se, može se. Na natječaj se javila samo jedna firma koja je nekad pomagala HSS-u pa je Potrebica zaključio da je to Raguževa akvizicija, ali ga je Mato upozorio da su pomogli i HDZ-u. HNS je lukavo šutio o tome je li i njihovu kampanju pomagalo. Kako god, čini s da ma kolike plaće imali i kako dobro uhljebljeni bili, dečki u gradu jednostavno ne znaju napraviti valjani natječaj pa se onda živi čude što se javlja samo onaj koji to radi godinama i zna okvirne gabarite i potrebe malih gradskih kotara. Pa bi još on trebao i biti kriv što oni ne znaju svoj posao i zbog čije traljavosti mala mjesta neće moći ispuniti svoje male komunalne potrebe.

Malo se raspravljalo i o izvješću UNESCO-a, koji je, do prije tog izvješća, svima njima slovio kao jedino i najmeritornije tijelo, što i jest, za odluke koje se tiču buduće izgradnje i zaštite do obnove i očuvanja spomenika kulture.  O tome je gospar Gjaja, već uobičajeno,  imao par 'pametnih', uz to što je proglasio slijepcima  sve one koji su glasali za Andra zbog čega bi trebalo sve gradske odluke Androvim glasačima pisati na Brailleovom pismu.  Stvarno bi trebalo i u lokalnim izborima uvesti preferencijalno glasanje, bar da vidimo koliko bi recimo gospar Gjaja imao preferencijalnih glasova.

No, vratimo se na UNESCO i njegovom Izvješću. Zbog dijela Izvješća koje se Gjaji ne sviđa, vezano uz njihovu ocjenu o nekvalitetnom obnavljanju zidina od strane DPDS-a, proglasio je tamo neku babu iz UNESCO-a nekompetentnom jer je valjda u polumraku šetala po zidinama ruku pod ruku s gradonačelnikom. Tko zna, možda je baba koju i popila i đe će ona znati kakav je omjer klaka i cimenta korišten  u obnovi. I tako je sve to prošlo kao doskočica, a da nitko od tih ljudi nije smatrao potrebnim, kamoli svojom odgovornošću tražiti detaljno očitovanje naših konzervatora koje su dali odobrenje za takvu obnovu. Konzervatora, koji imaju najveću odgovornost i koji moraju, ako je točno izvješće , snositi posljedice. U normalnim zemljama na ovakvo Izvješće padale bi ostavke, događale bi se smjene pa čak i kaznena odgovornost, ali u nas je to samo u funkciji političkih prepucavanja. Koga briga za zidine, osim koliko novaca donose. Dok traje, laje.

Ništa bolje nije ni sa žičarom i koncesijom na istu, jednako kao  što se vodila jalova rasprava o Blagim djelima koja već godinama nemaju Upravno vijeće, ni ravnatelja jer ravnatelj predlaže Upravno vijeće koje mora potvrditi Gradsko vijeće dok Upravno vijeće bira ravnatelja. Kako god, nejasnoće koje su se dogodile trebalo je davno razriješiti Ministarstvo uprave, ali Bauk nije znao što činiti dok je on tamo gazdovao, a vidjet ćemo kako će stvar postaviti nova ministrica. Cijela ta zavrzlama proizvodi najviše problema onima koji imaju ili traže neki ugovorni odnos s Blagim djelima, jer svaka odluka ili Ugovor koji proizvedu je zapravo nelegalan. Ali, to je tako poznata priča kako našeg Pravosuđa tako i bajne nam administracije. Pa nam je tako kako nam je.

Sva nagađanja i špekulacije oko preslagivanja Vijeća riješene su  neprihvaćanjem gradonačelnikovog Izvješća. Tek toliko da se zna koliko tko ima ruku. Jer, budimo realni, Izvješće mu nije ni bolje, ni gore od prethodnog, koje je prihvaćeno. S druge strane, njegovo Izvješće bilo je opet divna prilika gospođi Čale - Mratović da ga hvali koliko god može stajati za govornicom. Usta njena, hvalite ga. Nije da on to ne radi dobro i sam, ali ovo mu je bonus.

Inače grad je u suficitu pa se Mato pita čemu služi suficit ako se ne rješavaju problemi građana kojih nije malo od škola, vrtića do komunalnih problema, ali i problema nedostatka vode i kanalizacije. Pitanje zbog kojeg zadnji puta nije bilo kvoruma skinuto je s dnevnog reda jer je zaključeno da treba provesti novi natječaj za šeficu ili šefa Kinematografa. Sve se čini da bi na kraju ravnatelj mogao postati netko sasvim treći dok dvoje koji su dosad bili u igri više nisu tako zanimljivi.  Ragužev pravilnik o điravanju po Gradu bez gaća, točnije, nedovoljno odjevenih vraćen je na doradu jer nije jasno što ta formulacija znači. Istina, stvar je u očima promatrača, nekom komunalnom redaru bi cura u kupaćem mogla biti itekako primjereno odjevena dok bi drugu trebalo kazniti. Zato treba jasno reći, nema šetanja u kupaćim krpicama, ali se ne smije ni šetati bez gornjeg ili donjeg dijela odjeće bez obzira na veličinu iste. Formulacija koju je donio Raguž sa svojim komunalnim odjelom klasična je birokratska zavrzlama po kojoj se može i ne mora kazniti nekog ovisno o procijeni komunalca. Olakotna mu je okolnost činjenica što su svi hrvatski zakoni i pravilnici napisani upravo tako kako bi se uvijek moglo procjenjivati ovisno o tom tko je glup, tko korumpiran, a tko je i jedno i drugo. Usprkos svemu tome, naše je Vijeće prema Saboru prava gosparska parlaonica i to me malo veseli. Eto vas.