Dubrovnik je pokazao kako je uz dobru organizaciju i pozitivan stav baš sve moguće. Nedvojbeno, subotnji pljusak, prometna blokada, kao i rijeke ljudi koje su se kretale ulicama, posebno povijesnom jezgrom, okolnosti su koje su mogle dovesti do  katastrofalnih posljedica. Ali to se srećom nije dogodilo, zahvaljući prije svega svim gradskim službama, Policiji, Hitnoj pomoći i organizatoru Dubrovačkoj biskupiji.

Dubrovnik može biti ponosan na svoje građane koji su svatko na svoj način, makar samo strpljenjem i uvažavanjem pravila, doprinijeli uspjehu Susreta. Dubrovnik može biti ponosan i na svoje vodstvo, gradsku i županijsku vlast, bez obzira na stranačku pripadnost, zaslužne u Dubrovačkoj biskupiji i vodstvo ključnih institucija, policije i medicinskog tima,  kao i na sve ostale uključene koji su zaslužni što iza ovoga vikenda ostaju samo lijepe uspomene. Sigurno je bilo i onih koji su nešto izgubili, zbog nedolaska kruzera ili su imali problema u prijevozu turista i ostalim svojim poslovima koje nisu mogli obavljati, ali uz susret organiziran za ovakav broj ljudi, morao se pronaći neki kompromis.  

Novinari Dubrovačkog dnevnika svjedočili su nesretnom događaju u subotu gdje je sudionici Susreta pozlilo te se srušila na pod. Usred gužve u povijesnoj jezgri i najvećeg pljuska, zbog čega je na trenutke bile gotovo nemoguće kretati se, sve je sretno završilo. Policija i hitna pomoć  u vrlo kratkom vremenu i nakon našeg poziva bili su na licu mjesta i pružili pomoć sudionici susreta. Takvih uspješnih intervencija bilo je mnogo. Bili su organizirani i bili su spremni. Kao što su mediji uvijek glavni kritičar i najmanje pogreške policije ili hitne pomoći, pristojno je ove javne službe nakon ovog događaja javno i pohvaliti. Bilo je lijepo vidjeti i gradske komunalce na terenu, pa i samo vodstvo, kako reguliraju pješački promet na ulazu u gradsku jezgru. Bilo je lijepo vidjeti tisuće volontera i članova dubrovačkih obitelji koje su primili mlade u svoje domove i nesebično im pomagali u svim trenutcima i pružili sve što mogu, neki i više od toga.  Kako bi informacije i slike iz Dubrovnika dospjele u cijelu Hrvatsku i izvan njenih granica zaslužna je besprijekorna organizacija zaduženih za medije iz Dubrovačke biskupije.

Na kraju, sve to ne bi imalo nikakvog smisla da  ovih 35 tisuća mladih ljudi nisu došli u Dubrovnik zaista u dobroj vjeri i sa željom da se međusobno povežu i žive ideju zajedništva, na slobodu pozvani. Generalno, oni su pokazali kako biti na slobodu pozvan znači i tu slobodu cijeniti, a ne je zloupotrebljavati. Pokazali su kako vjera može i mora gajiti ideju zajedništva u Hrvatskoj i regiji, a ne ideju podjela. Bilo je lijepo na središnjoj misi u Gružu vidjeti i pripadnike drugih religijskih skupina, svih zajedno s istim motivom.

Pokazali su to mladi, na kojima srećom svijet ostaje. Ovi drugi, nadamo se,  imat će sva manji utjecaj na društvo u cjelini. Pozitivnom ozračju i promicanju ideje zajedništva među ljudima svakako je doprinijelo i to što u okviru središnjih događanja koja su pratile stotine tisuća ljudi nije  bilo prilike da se za riječ jave oni neki 'malo drugačiji.' Oni kojima oltar nerijetko služi za promicanje podjela među ljudima, razaranju ideje zajedništva, oprosta i mira, onima koji priželjkuju i huškaju na nacionalnu i religijsku netrpeljivost, koja na ovim prostorima uglavnom dovede do rata. Ali neki izgleda upravo to žele.

Neviđen govor mržnje zabilježen je u korisničkim objavama portala Dubrovački dnevnik povezanim uz Susret hrvatske katoličke mladeži. Komentar u kojem se autor osvrnuo na komunalne probleme i  opravdano zapitao kako će proteći vikend u kojemu će u malom Dubrovniku boraviti oko 90 tisuća ljudi, iskoristili su za ispoljavanje svoje mržnje. Ustaše, partizani, Srbi, četnici, Jugoslaveni, komunjare, izrodi i svi ostali eptiteti  i uvrede prštali su sa svih strana. Ubij, zakolji, crkni, zapali... Rafalna paljba nadišla je granice jednog lokalnog portala, a cijeli događaj poslužio je i pojedinim hrvatskim parastranicama nepoznatih autora, urednika i impressuma da ispolje svu svoju mržnju, bijes i frustraciju. To ih vjerojatno veseli i tako oni vidi Boga, vjeru i molitvu.

Srećom, susret u Dubrovniku zaista je bio pun dobrih i pozitivnih misli, poruka ljubavi, mira i zajedništva.  Važno bi bilo da u istom tonu protekne onaj u gradu Vukovaru. Gradu koji danas upravo tako nešto treba, više nego bilo koji drugi. Gradu kojemu su zajedništvo i suživot u dobroj  vjeri nužni za opstanak. Vukovar je Grad koji je uz teške rane i ožiljke ostvario slobodu, na koju je danas pozvan. Slobodu koju mu danas oduzimaju upravo oni koji od tog Grada rade grad slučaj. Oni koji negiraju slobodu i pokušavaju oživjeti ratno stanje, pritom se stavljajući u njegovu navodnu 'obranu'. Pitanje je od čega brane nedvojbeno hrvatski i europski Vukovar, osim od činjenice da on to uistinu i bude. Hrvatski i europski grad Vukovar!

Ipak, mladi ljudi  u Dubrovniku ovoga vikenda pokazali su kako je naša budućnost samo jedna kolona koja ide u istom smjeru. Uspjeh je zagarantiran, onda kada se svi udruže i svatko da svoj mali doprinos dolasku do cilja, ako je taj cilj pozitivan. Na tom putu nužno je zajedništvo. Tu nema više mjesta podjelama, religijskoj, rasnoj, nacionalnoj i spolnoj netrpeljivosti, kao ni bilo kakvoj diskriminaciji drugih i drugačijih. Budućnost Hrvatske ovisi o tim mladima, koje je potrebno motivirati da se bore za bolju budućnost, a ne da ispravljaju grijehe prošlosti.

Na slobodu su pozvani, ali moraju znati da ta sloboda sa sobom nosi i odgovornost, prije svega za slobodu drugih. Kako se pokazalo i dokazalo ovih dana u Dubrovniku, o takvoj slobodi i vjeri ne treba učiti mlade, koliko one starije. One kojima više nije mjesto u vlasti, oporbi, politici ili Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Mnogima više nije mjesto ni na internetu, gdje skriveni iza svojih izmišljenih identiteta bez posljedica ispoljavaju svoje najniže strasti. Mržnju prema svemu različitome i huškanje na rat i podjele, jer su im mir i zajedništvo strani pojmovi. 

Kojim putem će krenuti mladi, onim zajedništva, ili onim podjela, pokazat će susret u Vukovaru. Neka budu 'jedna kolona,' i neka im susret prođe uspješno, kao što je prošao i ovaj dubrovački na koji smo ponosni.