Ali, ovo ludilo koje provodi Opus Dei u Hrvatskoj, politika koja izgleda kao ona koja se manifestira kroz javno djelovanje Željke Markić, Ladislava Ilčića, Krešimira Miletića, Vice Batarela, Krešimira Planinića i onih koji im pružaju podršku samo zato što vide osobni interes u toj politici, nasuprot one druge, poprimilo je tolike razmjere da je potrebno već izaći na ulice. Umjesto njih, koji najavljuju novi izlazak na ulice, s novom željom, da nam nešto novo zabrane.

Došli na vlast, pripremali teren godinama

Danas je jasno, iako su rijetki o tome pisali, kako je na izbore izrazito otvoreno, uz kampanju koja traje godinama, na vlast stigao Opus Dei kroz svoje satelite i dobro osmišljenje, promišljene i u hrvatsku realnost i navodne reforme kamuflirane prevarante. Iako to mnogi još ne vide, njihova je uvijek zadnja. Od izbora ministara i premijera, do zakona.

Rijetki u Hrvatskoj znaju kako je tijekom predizbornih pregovora prevarantskoj grupaciji i njihovim guruima upravo pitanje abortusa bilo ključno u razgovoru s 'nezavisnima' diljem Hrvatske. To je bilo presudno u odluci hoće li s njima na zajedničkoj platformi ići na izbore.  U tim procesima, a ni to mnogi ne znaju, smetalo im je čak ako je netko s lista tih nezavisnih poznati fizičar, jer fizika i istraživanje svemira ne idu uz njihove dogme zbog kojih su željeli na vlast.

Ovo više nije ni priča o Crkvi  i vjeri, odnosno ona to ne smije biti. Pravi vjernici u Hrvatskoj u suštini su dobri ljudi.  Putem vjere izvlače ono najbolje iz sebe. Žive skromnim životima, jer drugačije ni ne mogu u ovoj Hrvatskoj, ali pritom žele biti dobri prema drugima i djelovati u okviru Božjih zapovijedi i ostalih smjernica koje ih motiviraju da jako dobro znaju razlikovati što je dobro, a što zlo. Dobrim ljudima ne smeta nitko, pogotovo im ne smetaju drugi ljudi i njihov osobni odabir. I pogotovo ako su drugačiji, neka su!

Tko su dobri ljudi, vjernici, a tko zlo

 Dobri ljudi ne sude drugima, jer valjda vjeruju da postoji na kraju svega Božji sud koji će presuditi onima koji su živjeli moralno i onima koji su radili loše drugima.  Dobri ljudi znaju da su svi ljudi, prema učenju vjere, Božja djeca. I homoseksualci. I samohrani roditelji. I jednoroditeljske obitelji. I djevojke koje teškom odlukom abortiraju. I siromašni koji ne mogu prehraniti ni jedno, a kamoli više djece. I oni koji masturbiraju. I oni koji ne diskrminiraju.

Ali ne, u Hrvatskoj se pojavila posebna skupina ljudi koji za sebe tvrde kako su predstavnici svih vjernika katolika, 95 posto ljudi u Hrvatskoj, a zapravo su rigorozna bogata, pokvarena, izopačena i frustrirana manjina koja živi sve, samo ne onu vjeru koja ljude čini boljim boljima. Zlim ljudima svi ovi drugi smetaju.

To je ludilo počelo dolaskom agnostika i lijeve stranke na vlast, to nije tajna. Tada su se masovno počeli grupirati, osnivati bolesne navodno katoličke udruge i stranke pokušavajući doći na vlast kako bi ovu državu konačno pretvorili u katolički šerijat u kojem će sve što nije 'muž, žena, bogatstvo i petero djece' biti diskriminirano.  Dok pričaju o vjeri, iz dana u dan, iz akcije u akciju, iz referenduma u referendum, iz stranke u stranku, iz hrasta u most, samo potvrđuju zapravo svoju kroničnu frustraciju vlastitim životima. I da, treba biti otvoren i govoriti bez straha, ta je frustracija seksualne prirode.

Seksualna frustracija

Kome može smetati zdravstveni odgoj kroz koji se djecu priprema na sigurno odrastanje, nego onima koji se još, valjda uz traume, sjećaju vlastitog djetinjstva koje je obilježila seksualna frustracija. Onima koji su bili ljubomorni na otkrivanje prvih ljubavi svojih kolega iz razreda, jer oni to nisu bili u stanju proživjeti.

Kojem to normalnom čovjeku ili heteroseksualnoj osobi može smetati što je netko drugi u svom privatnom životu homoseksualac, nego nekome tko je i sam zbog toga frustriran? Znam da sam gej, ali nikad to neću priznati. Ni sebi, ni svojoj ženi, ni četvero djece, ni mužu, ni nikome. I zabranit ću drugima da to pokazuju otvoreno i slobodno, jer će tako meni biti lakše.  Kome može smetati što se netko samozadovoljava?!  Samo onome tko zbog vlastitih frustracija nezadovoljstva i nezadovoljenosti želi da i drugi budu frustrirani, nezadovoljni i nezadovoljeni. Uostalom, tu i Crkva daje jasne smjernice, a pravo je svakoga vjernika hoće li se toga držati. Nekad se čini kako bi ova ekipa bila najsretnija da postoje neki detektori masturbiranja, da mogu, i to bi zabranili.

Zna se dobro koji su stavovi Crkve, ona ih ima puno pravo promicati vjernicima koji i sami žele tako živjeti. Ali njima to nije dovoljno, Opus Dei manjini, oni bi sve. Cijelu državu. Škole. Zakone. Televizije. Zabrane. Referendume kako bi svima drugačijima od njihove frustrirane manjine zabranili slobodu da bude što god žele, čak ako ni s čim, ni vlastitim odabirom, ne ugrožavaju ostale. I na koncu, evo i akcije o abortusu, kojeg Željka Markić i ekipa upravo idu zabraniti zakonom.

Zašto se zapravo ljudi odlučuju za abortus

Abortus sam po sebi nije dobar izbor. Bolna je to i teška odluka uglavnom za majku, koja uvijek za to ima neki razlog, često više njih. Neimaština, pogrešan odabir partnera, društvo, mnogo toga. No, svi ti mogući razlozi neće se riješiti zakonskom zabranom, nego napornim radom kako bi sve te majke živjele u sretnom društvu u kojem će moći sigurno i bezbrižno na svijet donijeti to dijete bez obzira na razloge i okolnosti.

Broj abortusa smanjit će se onda kada ovo bude zemlja u kojoj roditeljima neće biti teško mjesec dana prehraniti svoju djecu. Nisu svima supružnici menadžeri u Plivi pa da mogu biti doma, rađati djecu i svako jutro, vjerojatnu uz dadilje, kuharice i pomoćnice, pohađati duhovne obnove u crkvi bez da moraju raditi za preživjeti.

 Broj abortusa će se smanjiti kada postanemo društvo u kojem će majke pronalaziti stalni radni odnos kako bi mogle prehraniti to dijete i kada ne rade. Broj abortusa smanjit će se kada u ovoj državi na vlasti budu ljudi koji će se boriti za svako radno mjesto, za svaku firmu, za svakog malog čovjeka, umjesto da će te firme i tu Državu rasprodavati kako bi milijuni veleizdaje završili na privatnim računima tvrtki članova njihovih obitelji.

Rješenje je zabraniti zabrane

Broj abortusa smanjit će se kada tim  roditeljima prilikom teških odluka neće biti problem na to se odlučiti bez ikakvog straha da će netko njih i njihovo dijete, ako su drugačiji, u ovoj zemlji diskriminirati. Kada budemo zemlja slobodnih ljudi i tolerancije, a ne zemlja u kojoj se potiče na mržnju drugačijih, na diskriminaciju i  omalovažavanje svih obitelji koje nisu idealne poput njihovih. Muž, žena, djeca, bogatstvo, kuće, vile, prekrasne male ladanjske kućice koje ti jeftino proda Crkva ili da beskamatni kredit.

Broj abortusa smanjit će se vjerojatno i boljim obrazovanjem, odnosno zdravstvenim odgojem čiji bi cilj trebao biti mlade pripremiti na izazove koji mogu dovesti do neželjenih posljedica. Odrastanje nije razvrat. Ukratko, nakon svega ovoga jasno je, broj abortusa neće se smanjiti još jednom paradom zabrana Željke Markić i ekipe, još jednom diskriminacijom, nego upravo suprotno. Broj abortusa smanjit će se kad ovo postane zemlja u kojoj se ovu ekipu više ništa neće pitati. U kojoj više neće poticati referendume mržnje, podjela, fašizacije i netolerancije. U kojoj zbog vlastitih seksualnih frustracija neće sprječavati obrazovanje mladih kako u probleme, prije nego se dogode, ne bi ni upali.

Broj abortusa smanjit će se u zemlji u kojoj se u ime vjere na vlast neće dovoditi veleizdajnike, mafiju i krupni kapitali, skupine čiji su i sami dio. Broj abortusa smanjit će se kada ovo bude zemlja u kojoj svi imaju jednaka prava na slobodu, u kojoj se međusobno ljudi poštuju iako su drugačiji, a svi, jedni prema drugima, prije svega su dobri i tolerantni. Broj abortusa mogu smanjiti pravi vjernici, dobri ljudi, a ne ružne spodobe, koje navodno u ime vjere, trajno ubijaju vjeru i dobro u Hrvatskoj.

Ti ljudi ne vide balvan u svom oku!

Vrijeme je da i sami vjernici i svi normalni ljudi, izađu na ulice i pokažu ovoj izopačenoj ekipi kako je dosta njihovog terora, zabrana i diskriminacije drugačijih. Kad Ladislav Ilčić u Saboru priča o Indexovom tekstu i žali se kako su povrijeđeni osjećaji vjernika, neka se zapita koliko je osjećaja drugih ljudi on povrijedio, samo zato jer se zalaže za zakone i ustav koji diskriminiraju drugačije. Kad Krešimir Miletić u Bujici priča o istim tim osjećajima, kako je zbog spornog teksta nekome nepodnošljivo živjeti u društvu u kojem onaj koji različito misli može biti izložen represiji, nek se zapita koliko su samo ljudi, svojim djelovanjem kroz sramotni referendum, oni povrijedili. Kad govori kako u Hrvatskoj nema fašizacije, neka pođe na ispovijed, jer laže. O tome da je fašizacija najviše ojačala tijekom bolesnog referenduma, ne treba trošiti riječi.

Kad Krešimir Planinić tuži Index zbog govora mržnje koji je navodno povrijedio osjećaje vjernika, većine, neka se zapita koliko boli kad ti svaki dan govore kako nisi normalan, kako si  'sve ostalo je nešto drugo' i dižu hajku na tebe, iako nikome na svijetu nisi ništa loše napravio. Kad Planinić u Bujici govori o stilu komunističkog režima, koji on vidi valjda danas u Hrvatskoj, nek se zapita malo s kojim bi firmama njegovi klijenti poslovali da im nije bilo tog sustava o kojem pogrdno govori. Kako bi zarađivali, što bi rasprodavali?

Planinić radio za privatizacijom uništenu Dubrovkinju

Krešimir Planinić bio je nedavno predsjednik Nadzornog odbora Gravose i ostalih tvrtki, proisteklih iz nekadašnje Dubrovkinje, koja je zapošljavala stotine dubrovačkih obitelji i koja je privatizacijom uništena, silovana i rasprodana samo kako bi neki pojedinci i njihove obitelji danas mogli lagodno živjeti. I uz to se čude svima drugima kako u Dubrovniku i Hrvatskoj ne rađaju stotine djece. Nemaju oni pojma kako je teško živjeti i preživjeti, kad nemaš gdje, kad nemaš od čega i ne znaš kako tom djetetu omogućiti dostojan život, ako se ne okoristiš, poput njih. Ne znaju ništa, jer su manjina.

 Nemaju pojma kako su se osjećali homoseksualci u Hrvatskoj, nakon što su cijelu državu digli protiv njih na noge? Koliko su obitelji uništili? Koliko je adolescenata zbog straha od neprihvaćanja počinilo samoubojstvo? Koliko ih je istjerano iz svojih domova na milosti i nemilost ovakve države, jer im roditelji smatraju da zbog njihove orijentacije nisu prihvatljivi? Kad Vice Batarelo i Željka Markić najavljuju zabranu abortusa i slične zakone, nek se zapitaju kolikim će mladim ljudima upravo to zapravo potpuno promijeniti tijek njihovih odluka, jedino na gore, da ugroze i vlastite živote?

Ne dozvolimo im da više brane, da više šire mržnju prema svemu drugačijem od njih jer oni su zapravo manjina koja nema nikakav dodir s većinom vjernika i ljudi u Hrvatskoj. Ne dozvolimo im da se prave da su glas, kako oni to misle, 95 posto katolika u Hrvatskoj, jer oni to nisu. Mala su, zločesta, bogata i seksualno frustrirana manjina. A vjernici u Hrvatskoj su dobri ljudi, koji teško žive i rade za ovu zemlju, koju ova ekipa želi potpuno privatizirati.  U svakom smislu.

Na koncu, kao i uvijek - It is all about money. Ove subote oni će imati svoj 'hod za život, obitelj i Hrvatsku,' iako su svim dosadašnjim radom upravo oni ugrozili život, obitelj i Hrvatsku.  Cilj im je jedino u konačnici donijeti zakon protiv abortusa. Ništa time neće pomoći životu, ni obiteljima, ni Hrvatskoj, kao što nisu ni zaštitili brak, osim što će malo pripomoći farmaceutskoj industriji kroz kontracepcijske pilule i one za 'dan poslije'. Tko bi li mogao od toga imati koristi?!

Kroz lažnu borbu za prava djece i obitelji, kojom nas teroriziraju godinama, došli su na vlast, samo kako bi se domogli nečega drugog. Da se dodatno bogate i da kroz vlast i zakone liječe vlastite frustracije. Život nisu zabrane, nego odgovorna i svjesna sloboda. Recimo im ovaj put - dosta!