Novinar se prisjetio da je povratnički koncert Tereze Kesovije 2011. godine u Beogradu, nakon 25 godina, isprovocirao kolektivna sjećanja.

- To je dosta uvjetovano samim performansom glazbenice, koja je odigrala uobičajeni nastup emotivne žene, dame, nekoga tko u stvari dolazi i kaje se za ono što je ranije izjavljivao. Naime, ona je izjavljivala da nikad neće pjevati u Srbiji nakon rata zato što je srušena njena kuća u Konavlima kod Dubrovnika i to je isprovociralo negativne reakcije u medijima u Srbiji, kako devedesetih godina, tako i kasnije, u trenutku kada se pjevačica odlučuje vratiti na srpsku koncertnu scenu. Međutim, ona nije negirala te svoje izjave. Ona je došla s porukom pomirenja, ljubavi, mira i uradila je nešto jako zanimljivo, što gotovo nikad ne rade političari, a to je da kaže: "Rekla sam, ali sam se predomislila. Prošlo je 25 godina i vrijeme je da sada idemo dalje."

Tereza Kesovija uspjela je isprovocirati kolektivno sjećanje na pozitivne aspekte svakodnevice u Jugoslaviji: na druženja, konzumacije muzike, ljetovanja i tome slično. Jako rijetko je bilo riječi o tome da neko želi povratak Jugoslavije u smislu države i sistema. Dakle, mislim da je na ovom koncertu došlo do kolektivnog stvaranja emocija i sjećanja, što se moglo prepoznati, recimo, u velikom broju onih koji su zaplakali na koncertu ove pjevačice. Kada sam intervjuirala publiku na tom koncertu, oni se jesu dosta sjećali Jugoslavije. Pri tom ja ne bih rekla da je to jugonostalgija, kako Svetlana Bojm to naziva, restorativnog karaktera. To je zaista žal za prošlim vremenima, koji je nadsistemski - smatra Petrov.

Cijeli tekst pročitajte OVDJE.