Svjestan sam da je kompletna utakmica izgledala pomalo šokantno, posebno iz kuta navijača, ali kao bivši vrhunski igrač koji je odigrao puno takvih utakmica, odmah ću reći da se ništa neuobičajeno nije dogodilo. Mi smo imali loš dan, a s druge strane bila je Švedska koja je odigrala briljantnu utakmicu, s kojom bi vjerojatno slavila i u finalu Europskog prvenstva. Sve im je polazilo za rukom, od odličnih golmana, sjajne obrane, tečnog napada do toga da im je nekoliko nemogućih šutova ušlo u mrežu, da su baš svi odbijanci otišli na njihovu stranu.

Mi smo, dakle, imali loš dan, prvo golmana i obrane pa se tu upetljalo malo nervoze, malo nestrpljivosti, malo straha i na koncu eto ti šokantnog poraza. Znate, čitavo ovo prvenstvo dosta je čudno. Nijemci gube od Slovenaca, Danci izgube od Čeha, koji su doista druga liga, a Švedska protiv Islanda u jednom trenutku gubi 10 razlike, da bi u drugom nama bježala osam golova. A u međuvremenu mi sastavimo Islanđane.

E, sada, ostaje pronaći odgovor na pitanje zašto smo odigrali loše, zašto nam ništa nije prolazilo u igri? Euforija nakon dvije pobjede, kako igrača, tako i svih nas oko njih?

Malim dijelom jest. Htio to ili ne, uvijek malo poletiš nakon onakvih utakmica i pobjeda. Zatim, ostaje činjenica da su Šveđani u prve dvije utakmice izgledali loše i da su ih Islanđani razbili. Podcjenjivanje ti ne pada na pamet, ali nekako se nesvjesno malo uljuljaš jer si presiguran u sebe.

A onda dođe utakmica, oni blistaju, a tebe hvata nervoza... Puno sam puta do doživio, točno znam kako se takve stvari događaju. Uz važnu napomenu. Švedska je sjajna reprezentacija, uoči turnira svi smo govorili da će baš dvoboj s njima odlučiti o prvom mjestu u skupini. No, malo su nas zavarale njihove izvedbe protiv Islanda i Srbije...

Tko se tome mogao nadati?

Vidim da neki u prvi plan guraju pitanje Mirka Alilovića i njegovo micanje iz reprezentacije. Kad realno sve sagledaš, mi smo reprezentacija koja ima tri golmana slične klase i doista je teško reći tko bi od njih trebao imati zajamčeno mjesto u momčadi. Iskreno, ne vjerujem da bi Mirko Alilović na vratima mogao bilo što promijeniti u utakmici sa Švedskom. Ljudi su briljirali i za takvu igru nije bilo lijeka. Usudio bih se reći da bismo teško dobili čak i da je Domagoj Duvnjak bio u igri. Znamo da je on temelj ove momčadi, najbolji igrač, igrač koji je riješio najviše velikih utakmica, koji je mnoge naizgled izgubljene utakmice okretao svojom kvalitetom i autoritetom, ali Švedska je jednostavno bila predobra.

Cindrić je i dalje MVP Eura

Znam da sam u najavi utakmice podvukao da je Cindrić za mene MVP prvenstva i još uvijek ostajem kod tog stava. Cindrić je na ovom turniru pokazao najviše, to ne može potamniti lošija utakmica sa Šveđanima. Pomno sam slušao Cindrićeve izjave nakon pobjeda i vidio sam dečka koji je čvrsto na zemlji, kojeg euforija nimalo nije prigrlila. I kako je bio hladan u euforiji, tako će biti hladan i sada u porazu, pa već večeras protiv Bjelorusa očekujem Cindrića u pravom izdanju.

Općenito sam i dalje veliki optimist glede Hrvatske. Ako nas je već trebalo prizemljiti - a očito jest jer zna se da nam je u genima zapisana sklonost za preveliku euforiju - onda je sigurno bolje da se to dogodilo u Splitu, nego u nekoj utakmici u Zagrebu. Ovako ćemo iznova stisnuti redove, znamo da je pravo na jedan loš dan potrošeno i dečki će u svaku utakmicu ući našpanani i više nego što u nekim normalnim okolnostima mogu biti. Tako je bilo protiv Srbije i protiv Islanda, a protiv Švedske su bili tek “jako” našpanani, a to nije bilo dovoljno.

Cijeli tekst pročitajte na sportske.jutarnji.hr.