EKSKLUZIVNO OTKRIVAMO Zašto je Niko Koncul posjetio Zlatka Milića u zatvoru u Lepoglavi

Autor: Maro Marušić
Donosimo još jednu priču iz vremena privatizacije Babinog kuka, koja nije okončana sve do danas. Ovoga puta zeznut je Zlatko Milić

Prošli put pisali smo o nemogućnosti upisa vlasništva u zemljišne knjige ljudi, koji su od tvrtke HTC Dubrava Babin kuk (Babin kuk), tijekom devedesetih godina u vrijeme privatizacije tog hotelskog poduzeća, kupovali zemljišta od tadašnjeg direktora Mladena Falkonija. Problem se dogodio jer Falkoni zemljištima Babinog kuka, koja je prodavao, nije procijenio vrijednost i uvrstio ih u temeljni kapital tvrtke.

Jedan od kupaca s istim problemima bio je i dubrovački poduzetnik Zlatko Milić, no njegova je priča, kako ćete vidjeti, još zanimljivija od ostalih. Milić je u travnju 1996. godine pobijedio na natječaju Babinog kuka, te je za 658 tisuća kuna kupio 1370 metara kvadratnih građevinskog zemljišta nedaleko autopraonice u Solitudu.

Nakon što je s Falkonijem sklopio kupoprodajni ugovor, i on se, kao i svi drugi kupci, nije mogao upisati u zemljišne knjige kao vlasnik, jer Falkoni ni za to zemljište nije procijenio vrijednost, odnosno nije ga uvrstio u temeljni kapital Babinog kuka. Dubrovački poduzetnik na tom je mjestu planirao graditi poslovno-stambeni kompleks, te mu je od nadležnih institucija data suglasnost za vodu, struju, kanalizaciju, pristupne puteve..., što je bio uvjet za dobivanje lokacijske i građevinske dozvole, međutim, one mu nikad nisu izdate, iz jednostavnog razloga, jer se Milić nije vodio kao vlasnik zemljišta u zemljišnjim knjigama.

Milić se, prema našim informacijama, natezao s Falkonijem tri godine kako bi se nekako uspjelo naći rješenje, ali od toga nije bilo ništa. Potom u proljeće 1999., investicijski fond Dom fond (odnosno Valamar) postaje većinski vlasnik Babinog kuka, a Falkoni odlazi s mjesta direktora. Na tom je mjestu proveo skoro 8 godina, od 12. travnja 1991. do 25. ožujka 1999., a novo radno mjesto pronalazi kao šef ureda Hrvatske turističke zajednice u Moskvi gdje je radio sve do današnjih dana kada je smijenjen.

Falkoni, podsjetimo, ni o problemu s Milićem, ni o problemima s drugim kupcima, nije nam htio ništa reći, već nas je uputio da se obratimo aktualnoj Upravi.

Novi vlasnici na njegovo mjesto instaliraju novog direktora Uwea Geisera. Milić pokušava svoje probleme riješiti s novim direktorom, i nakon nekoliko mjeseci pregovora čini se da mu napokon uspijeva.

Naime, 12. svibnja 2000. godine, Milić i Geiser potpisuju Ugovor o zamjeni nekretnina. Milić će vratiti Babinom kuku zemljište na koje se nije uspio upisati kao vlasnik, a Babin kuk će mu zauzvrat dati 5000 kvadrata zemljišta nakon što istekne zakup te nekretnine talijanskoj tvrtki Mastrhotel Turininvest. Naime, riječ je o zemljištu na kojem je u to vrijeme bio disko klub Divinae Follie, a danas su tamo prostori auto kampa Solitudo.

Prema ugovoru, zemljište će pripasti Miliću nakon što Talijanima istekne zakup. Također, s obzirom da Milić vraća Babinom kuku 1370 kvadrata, a zauzvrat dobiva 5000 kvadrata, u ugovoru je potpisan članak da je vrijednost zemljišta koja se mijenjaju približno jednaka. Milić je, naime, već potrošio vrijeme (4 godine) i novac (za troškove dobivanja dozvola i za novac koji je mogao zaraditi da je napravio stambeno-poslovni kompleks) na nekretninu s kojom na kraju ništa nije mogao učiniti. Osim toga, nekretnina na kojoj je u to vrijeme bila Divinae Follie nije bila građevinska, već se parcela vodila u zemljišnjim knjigama kao pašnjak. S druge strane, Milićevo zemljište koje je mijenjao za pašnjak bilo je, podsjetimo, kupljeno kao građevinsko.Također, zakup talijanske tvrtke je trajao još tri godine što znači da je Milić prihvatio neraspolaganje s tom parcelom još 36 mjeseci, te je u tom intervalu izgubio mogućnost zarade.  Zanimljivo da je Milić platio porez državi na oba zemljišta, a nikad nije bio, niti je još uvijek u mogućnosti raspolagati svojom imovinom.

U ime direktora Babinog kuka Uwea Geisera, Ugovor o zamjeni nekretnina kao opunomoćenica potpisala je odvjetnica Ajka Radić. Geiser, međutim, ima i puno drugih problema. Teška su to vremena za poslovanje, turista nema previše, hotele i druge sadržaje treba obnavljati, a plaće zaposlenicima kasne, pa mnogi dobivaju otkaz. Radnici su nezadovoljni Geiserovom čistkom radnih mjesta, pa organiziraju štrajkove i bune se. Geiser, pod sve većim pritiskom, odlazi s mjesta direktora. Bilo je to 15. lipnja 2000.

Mijenja ga Wilfried Butter, a od 2003. godine predsjednik Uprave Babinog kuka je Niko Koncul, široj dubrovačkoj javnosti poznat kao sanacijski upravitelj Dubrovačke banke, koji je i danas u Valamaru, jedan od vodećih šefova.

Čim je Geiser otišao s mjesta direktora Babinog kuka, počinju novi problemi za Milića. Naime, nova Uprava smatra da je ugovor o zamjeni nekretnina pravno nevaljan. Tvrde da potpis kojim je Geiser ovlastio Ajku Radić da s Milićem potpiše Ugovor o zamjeni nekretnina, nije njegov, odnosno da je lažiran. Ubrzo pokreću sudski spor, koji Općinski sud u Dubrovniku donosi u korist Babinog kuka. Milić se na donesenu odluku žali Županijskom sudu, koji je uvažava i vraća suđenje na početak.

U međuvremenu, Milić je usmrtio Nika Rustana, te odlazi na izdržavanje zatvorske kazne u Lepoglavu. Upravo zbog odlaska u zatvor, stvari se za njega u vezi spora s Babinim kukom, otežavaju i postaju znatno usporenije. Ipak, on se ne predaje, te iz zatvora pokušava riješiti spor koliko je to god moguće.

Naposljetku uspjeva. Općinski sud u Dubrovniku, 10. veljače 2012. godine, ovoga puta donosi odluku u korist Milića. Sada se na odluku dubrovačkom Županijskom sudu žali Babin kuk, ali Županijski sud ne uvažava njihovu žalbu, već potvrđuje presudu Općinskog suda, a ona je da je ugovor koji je Milić potpisao s Babinim kukom pravovaljan, odnosno sud je presudio kako tvrdnje o lažiranom potpisu Uwea Geisera, nisu utemeljene.

U trenutku, dok ovo čitate, Babin kuk i Niko Koncul hvataju se za posljednju slamku spasa. Od Vrhovnog suda Republike Hrvatske traže reviziju sudskog spora, te žele da Vrhovni sud, spor ponovno vrati na početak. Vrhovni sud za sad nije donio odluku.

Kako god Vrhovni sud presudi, čini se da je u ovom sporu, Zlatko Milić u pravu. Odakle nam pravo da mi to tvrdimo, i da komentiramo sudske presude? Naime, Babik kuk (odnosno Riviera Adria kao njihov pravni slijednik) na sudu želi poništiti ugovor o zamjeni nekretnina i kao najvažniju stavku navode da je potpis Uwea Geisera lažiran. Zbog toga su tražili mišljenje sudskog vještaka za potpise Marijana Krajne koji je u svom nalazu zaključio da vrlo vjerojatno potpis ne pripada Uweu Geiseru, ali on to nije ustvrdio sa stopostotnom sigurnošću, zbog čega sud i nije u potpunosti uzeo u obzir to vještačenje.

Na stranu sad vještačenje potpisa i činjenica da to i ne bi treba(l)o biti dokaz na sudu (kao što se i pokazalo na Općinskom i Županijskom sudu), jer se često ista osoba potpisuje na više različitih načina (primjerice autor ovog teksta se nikad u životu nije uspio dvaput identično potpisati na isti način) - već nešto drugo upada u oči: Ako Babin kuk tvrdi da je potpis Geisera lažiran, zbog čega on nije svjedočio? Također, Geiser je upoznat s ovom pričom, i da je njegov potpis lažiran, valjda bi, kao i svaki drugi prosječni čovjek, poludio na činjenicu da je netko krivotvorio i nešto lažno potpisao u njegovo ime, te bi sam došao i to rekao, a možda čak i podignuo novu privatnu tužbu, mimo ove. Međutim, Geiser se na sudu uopće nije pojavio, iako ga je, prema našim informacijama, zvao Niko Koncul da svjedoči.

Dubrovački dnevnik je uspio doći do bivšeg direktora Babinog kuka, koji nam je u ekskluzivnom razgovoru rekao da se ne sjeća detalja, jer se sve to odvijalo prije skoro 15 godina. Mi smo inzistirali da nam kaže je li potpis lažiran ili ga je on osobno potpisao, ali je Geiser i dalje ostao pri tvrdnji da se ne sjeća. Mi smo ga potom opet upitali zašto ipak ne dođe na sud i pokuša se sjetiti i objasniti svoju stranu priče, na što je on rekao da ne želi ulaziti u taj spor i imati posla sa sudovima.

Iako Geiser ne želi reći je li njegov potpis, vjerojatno jest. Naime, da nije, Geiser bi sigurno ili svjedočio ili podignuo tužbu protiv Milića zbog lažiranja podataka, a kako se čini, njegovim navodnim nesjećanjem i nedoslaskom na sud u svojstvu svjedoka, Geiser se ne želi zamjerati svojim nasljednicima na mjestu direktora Babinog kuka.

Niko Koncul je svjestan problema, te je prema našim informacijama iz izvora bliskom zatvoru u Lepoglavi, svojedobno posjetio Zlatka Milića u ćeliji, kako bi možda uspjeli pronaći zajedničko rješenje izvan suda. Koncula smo pitali da nam prokomentira Milićev slučaj, te da nam kaže što je s Milićem razgovarao u zatvoru, ali Konculov odgovor je bio štur, jer, kako nam je rekao, ne želi komentirati sudske sporove koji su još uvijek u tijeku.

- Svaki komentar može protumačiti kao pritisak na rad suda, a ovo Društvo, poštujući Ustavom proklamiranu samostalnost i neovisnost sudbene vlasti to u svakom slučaju želi izbjeći. Ovo Društvo postupajući u skladu s načelom savjesnog gospodarstvenika, uvijek kada je to moguće nastale sporove nastoji riješiti mirnim putem sklapanjem nagodbe. U tom pravcu Društvo je, a posebno u slučaju gospodina Milića, u stalnom kontaktu s njegovim punomoćnicima, radi postizanja dogovora koji bi bio prihvatljiv za obje strane. Postizanje tog dogovora Društvo ne želi dovesti u pitanje vođenjem paralelne rasprave u medijima – istaknuo nam je Koncul.

Bez obzira što bi Koncul, kako kaže, htio s Milićem dogovoriti izvansudsku nagodbu, očigledno je da rješenje još uvijek nisu pronašli. Kontaktirali smo i Zlatka Milića da nam kaže o čemu je u zatvoru razgovarao s Nikom Konculom, ali Milić je bio iznenađen našim pozivom, te nas je pitao otkud znamo za ovaj slučaj. Nije želio ništa komentirati, samo je poručio da će, ako se odluči javnosti obratiti u vezi ove teme, to sam i učiniti.

Špekulira se da Milić od Koncula za zemljište bivšeg disko kluba Divinae Follie traži oko 30 milijuna kuna. Ostaje za vidjeti kako će se ova situacija rasplesti. Hoće li Vrhovni sud vratiti suđenje na početak ili će potvrditi presude Općinskog i Županijskog suda? U tom slučaju Babin kuk će morati od Milića otkupiti zemljište, a ako ga ne otkupi, auto kamp Solitudo više neće raditi kao dosad, a možda i uopće. Da je kojim slučajem sud prihvatio traženje Milića da se prekine gospodarska djelatnost na spornom zemljištu, dok se ne donese pravomoćna presuda, to bi se već dogodilo (sudski spor koji je u tijeku upisan je u zemljišnjim knjigama na sporno zemljište).

A teoretski se već sljedeće godine može dogoditi da Dubrovnik izgubi dosadašnji izgled auto kampa, jer Milić, kako izgleda,  ima sve uredne papire i samo čudo može spasiti Babin kuk od gubitka spora. Ustvari, već su ga izgubili na oba suda, samo se sada hvataju za posljednju pravosudnu slamku, umjesto da vide hoće li i koliko platiti Milića, ili će zatvoriti dio auto kampa u Solitudu.