Ovaj petak se Gita, vesela djevojčica koja će u srijedu napuniti četiri godine, igrala sa svojom majkom Martinom Bilić i mlađom sestrom Emom u parkiću kraj Hotela Park. Tada je točno do ograde parka došao pas bez ogrlice i vlasnika na vidiku. Bio je jako žedan i dahtao je. Majka ga je opisala kao nešto između vučjaka i šarplaninca.

'Gita je krenula da će ga pomaziti, a ja sam rekla nemoj, dat ćemo mu vode. U tom trenutku sam se okrenula uzeti kanticu za plažu koju smo imali sa sobom i krenula uliti vodu iz bočice. U tom ju je trenutku ugrizao', priča za Dubrovački dnevnik vidno potresena majka.

Nije sigurna je li mu se curica previše približila, jer se inače ne boji životinja i uvijek ih rado pomazi, samo se sjeća užasnog zvuka kada ju je krenuo ugristi. Giti je ugrizena desna strana lica, skroz od uha pa do usnice. Počela je vrištati i plakati, a krv je samo tekla.

'Bilo je dosta krvi, nikako nije moglo stati, pokušala sam maramicom zaustaviti. Užasno se prepala. Nisam znala što smijem taknuti, nisam ni vidjela da se meso vidi, bila je sama krv', kazuje majka Martina koja je krenula zvati svekra da dođe po njih i odvede ih na Hitnu ali tu se našla jedna žena koja ih je odmah strpala u auto i odvezla. Na Hitnoj su pregledali Gitu, očistili joj ranu. Krvi je bilo i na usnici, na zubnom mesu te na nosu s lijeve strane.

'To je bila rupa od dva centimetra i do mesa je došlo. Cijela koža je pukla, odlučili su da će je šivati, dobila je dva ponta. Nakon toga smo se vratili na pedijatriju gdje je dobila injekciju protiv tetanusa', prisjeća se majka.

Kada je otac saznao što se dogodilo, odmah je došao s posla i rekao da idu naći tog čovjeka jer mu je od prije bio poznat. Znao je gdje živi, ali nije znao ime.

'Pošli smo čovjeku na vrata, pitali gdje je taj pas i on je rekao da ništa ne zna, da nema pojma. Mrtav hladan nas je pitao je li se što dogodilo, a s nama stoji dijete cijelo zavijeno. Izvlačio se da taj pas nije njegov, da je ženin, da će je zazvati, rekao je da nas u potpunosti razumije', priča Martina. U sjećanju joj je ostala kućica za psa puna paučine i teški lanac na podu. Zabrinuti roditelji odlučili su pozvati policiju. Nakon što su im dali izjave, policajci su pošli kod navedenog čovjeka u kuću te uzeli i njegovu izjavu, a on im je pokazao papire koji dokazuju da to nije njegov pas, već ženin koja je trenutno u Bosni i navodno su razvedeni. Srećom, pokazao je i knjižicu koja dokazuje da je pas cijepljen.

Za ovo on može dobiti novčanu kaznu i prekršajnu prijavu, a to je kao da ste prošli kroz crveno na semaforu.

'Policija nam je rekla da je njima od prije poznato sve, da ti ljudi dođu na sud, i tamo plaču i ispričaju svoju tužnu priču i ništa se ne dogodi, da se tako već događalo', priča Martina i sa grčem u želudcu se prisjeća jedne ružne scene od ove zime.

'Ove zime sam bila s mužem, njegovim rođakom, ženom i djecom u šetnji na plaži. Muž i rođak su se zapričali, išli malo ispred nas, mi smo iza išle s djecom. Dok smo mi stigle, sve se već dogodilo. Taj isti pas je mačića otresao i zatjerao ga u more, a mačić se utopio. Nije imao snage za izaći vanka, a pas ga je vanka čekao. Čovjek je sjedio pokraj i nije uopće reagirao. Tu se našao i jedan mladić koji je odmah skočio i počeo vikati kako je mogao psa pustiti da to napravi. Čovjek se branio da to nije njegov pas i sve je ostalo na tome', prisjetila se Martina.

Sjetila se i da je taj isti pas prije nekog vremena slobodno šetao Vojnovićem i Komajskom ulicom u kojoj se nalazi njihova kuća. Susjeda ga je slikala i stavila na Facebook ne bi li se našao vlasnik.

'Kontaktirali smo tada i Društvo za zaštitu životinja,, bilo mi je žao da ga ne zgazi auto ili da da pronađu vlasnika ako je nekome pobjegao. Izgledalo je kao da pas živi u blizini, stalno je ulazio u dvorište, njuškao. Tada mi je žena rekla da on odavno tako šeta i da je već s njime bilo problema', govori Martina te dodaje da se Gita vjerojatno zato i nije bojala psa jer ga je već vidjela u njihovom dvorištu.

Martina i njen muž u ponedjeljak idu na Imunološki, moraju prijaviti tog psa da se odvede na promatranje da ne bi imao kakav virus, a svoju malu Gitu vode na previjanje.

'Želimo da se tome više stane na kraj. Policajci su rekli da će nas zvati sa suda i da će to biti brzo, da ne bi slučajno došlo do neke infekcije. Pokušat ću apelirat da nešto naprave, meni je iskreno žao psa i ne bi htjela da mu se što dogodi, jer u ovakvim slučajevima, pas se oduzme i uspava. Apeliram na vlasnike da ga sami odvedu na Žarkovicu', jasno je poručila majka nastradale curice.

Za kraj ova majka upozorava da se ovo moglo dogoditi bilo kome. Moglo se dogoditi i njenoj mlađoj kćeri Emi koja ima samo godinu i četiri mjeseca.

'Da je nju uhvatio bojim se što bi bilo. Ne daj Bože, mogao je Gitu zahvatiti za oko ili za žile na vratu, bilo bi gotovo..', tužno priča Martina.

Gita je sada dobro, iako nisu prošla ni 24 sata od napada psa. Na pitanje je li je boli samo malo malo klimne glavom. Na rukama su joj kockaste naljepnice, na stolu navijačke čaše i pjati. Sve je spremno za večerašnju utakmicu. Noktiće je isto ukrasila naljepnicama. Ali ona najgora naljepnica itekako je vidljiva i nalazi se na njenom licu. A Gita je nakon svega što se dogodilo samo rekla: 'Idemo reći dundu da pas više ne smije gristi malu djecu'.