SUĐENJE ZBOG POŽARA U VILI SUNČANICI Svjedok: Zelić je pjevao 'Gori borovina', Vlahušić mi je slao vijest o požaru

Autor: Ivona Butjer Autori fotografija: Ivona Butjer
Suđenje za slučaj požara u Vili Sunčanica koji se dogodio 22. veljače 2017. godine u Ulici branitelja Dubrovnika počelo je danas na Županijskom sudu u Dubrovniku. Optuženici u ovom slučaju su Zrinko Zelić (21) i Leonel Vlahušić (25) koju su optuženi zbog počinjenja teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti kojim je izazvana smrt jedne osobe, u ovom slučaju Ivile Kalauz, stanovnice navedene kuće koja je zadobila teške opekline te je preminula u KBC-u Split od posljedica požara. I Zelić, i Vlahušić kazali su kako se ne osjećaju krivima.

Prema optužnici Županijskog državnog odvjetništva, optuženike se tereti da su 22. veljače 2017. oko 22,15 sati u Dubrovniku, dogovorno i zajednički, kako bi se osvetili oštećeniku P.K.; nakon što je prvookrivljenik Z.Z. guranjem ruke otvorio prozor s bočne strane kuće, ušli u kuću odnosno u sobu – biblioteku te su, u nakani da zapale kuću i dovedu u opasnost život i tijelo i imovinu osoba koje su bile u kući, otvorenim plamenom iz upaljača zapalili madrace u toj sobi. Požar se ubrzo proširio po cijeloj kući te su izgorjele dvije sobe s namještajem, dva hodnika s namještajem, stubište od metala i drva koje vodi iz prizemlja na prvi kat kuće, kuhinja, stropovi na prvom i drugom katu kuće, središnji dio potkrovlja i krovište.


P.K., sin preminule Ivile Kalauz, je danas govorio u svojstvu svjedoka te je kazao kako se s okrivljenicima družio te kako im je davao novac i skupe predmete. Odgovarajući na pitanja odvjetnice Ane Birimiše, braniteljice Leonela Vlahušića, kazao je kako od njih nije tražio ništa zauzvrat nego je to radio jer je bio svjestan kako su u teškoj životnoj situaciji. Izjavio je i kako 22. veljače nije prvi put kako je u vili Sunčanica u kojoj je živio sa svojom majkom, ocem, dvojicom braće, nevjestom i djecom izbio požar.

KUPOVAO IM STVARI I DAVAO NOVAC

„Dugo poznajem obojicu, smatrao sam kako su mi prijatelji. To nije prvi put kako je u mojoj kući izbio požar, događalo se i prije, no nikada za te prijašnje slučajeve nisam htio prihvatiti kako su oni u to umiješani niti sam siguran da su to oni napravili. Moja obitelj mi je govorila kako nije dobro da oni dolaze. U lipnju 2016. godine je također izbio požar u Sunčanici i bilo mi je čudno što me tu večer Zelić htio napiti prilikom druženja, no ne isključujem mogućnost da je do požara došlo zbog mirisnih svijeća koje su vjerojatno tada gorjele. Požar je izbio i u siječnju. Nisam mogao posumnjati u ništa jer sam pomagao njihovim majkama, jer znam znao kako nisu u nekim zavidnim situacijama. Znali su kako živim u kući s majkom, ocem i bratom, a i da na katu živi moj drugi brat s djecom i ženom. Shvatio sam kako su mi te večeri nestali parfemi, kamera, novac, no nisam ih htio prijavljivati policiji nego sam samo rekao da porazgovaraju s njima. Tražio sam i da mi vrate jedan parfem kojeg mi je dao dobar prijatelj, no do toga nije došlo. U siječnju ih nisam pozvao da dođu, nego su sami došli. Pripremio sam 400 kuna za Vlahušića i još 100 za Zelića. Kad su došli, vidio sam kako mi fale neke stvari, a u sobi je dok smo se družili, planuo požar koji smo zajedno gasili. Tom prilikom su bacali knjige, fotografije, moju odjeću i to mi je bilo neshvatljivo. Shvatio sam kako je moja obitelj bila u pravu i otad sam sa sobom nosio suzavac,“ izjavio je P.K.

Nakon toga, kazao je što se dogodilo kobnog 22. veljače, kad je izbio požar u Vili Sunčanici, a njegova majka teško stradala te preminula nakon nekoliko dana u bolnici.

„Te večeri sam pošao leći, slušao sam muziku, čitao sam, kad sam začuo lomljenje stakla. Prvo sam mislio kako je to nešto izvana, u kući sam bio s roditeljima i bratom, dok su drugi brat, njegova trudna supruga i troje djece bili izvan Dubrovnika. Izašao sam iz sobe i u biblioteci s više od tisuću knjiga, vrijednim fotografijama, slikama i portretima, vidio veliki požar. U toj biblioteci nije bilo peći, klima ni radijatora. Kad sam vidio vatru, preplašio sam se za život obitelji, kucao sam u očevu sobu za kojeg sam smatrao kako je izašao kroz prozor, a ja sam s majkom i bratom sišao u predvorje kako bih ih sklonio od vatre koja je bila jaka, pa mislim kako su čak i benzin izlili. Pošao sam po vrtno crijevo kako bih ugasio požar, no guma je bila presječena oštrim predmetom, a dan prije kad sam zalijevao cvijeće, bila je čitava. Prije svega toga sam zvao 112 i policiju. Kad su došli vatrogasci, htio sam ući unutra jer je moja majka iz predvorja pošla natrag, pretpostavio sam kako traži oca. Htio sam ući unutra, no vatrogasci mi nisu dopustili pa sam jednom čak i pobjegao, ali su me vratili. Moja majka je unutra dugo bila izložena vatri,“ izjavio je P.K. Za okrivljenike je kazao kako ih je doživio kao 'jako fine momke', posebno Vlahušića, dok je Zelić prema njegovim riječima bio nešto nagliji.

'NISMO ZVALI NI POLICIJU NI VATROGASCE' 


Ispitani su i svjedoci A.K. i Z. G. koji su tu večer bili s okrivljenicima, a koji su na Sudu iznijeli svoju viziju događaja.

„Vlahušića kraće znam, a Zelića dulje i s njim sam se intenzivnije družio. Tu sam se večer dogovorio s jednom djevojkom iz đačkog doma da se vidimo kod RIT-a, a s njom je došla prijateljica. One inače imaju ograničenje večernjeg izlaska pa su pošle u dom prije tog događaja u Sunčanici. Tu, u blizini RIT-a i Arta smo se družili s Leonelom Vlahušićem, Z.G. i D.S., pili su i pušili, ja nisam pio, a kad je došao Zrinko Zelić, djevojke su morale ići u dom, a nas petorica smo i dalje tu ostali i pili. Zrinko je predložio da pođu u kuću prebiti P.K., bio je pod utjecajem alkohola. Ja nisam znao tko je taj čovjek, ali Vlahušić se s tim složio i počeli su raspravljati o tome. Očekivao sam kako će se nešto dogoditi, ali nisam mogao pretpostaviti što. Krenuli smo i kad smo došli ispred staračkog doma, Zelić je došao do vrata kuće, razvalio ih nogom, a iza njega je ušao Vlahušić, potom D.S., Z.G. te sam zadnji ušao ja. Pošao sam na terasu gdje sam sigurno stajao nekih pet do 10 minuta i držao sam kesu s bocom i čašama. Vlahušić mi je rekao da stojim tu i čuvam stražu, a njih četvorica su krenuli prema kući. Išli su bočno, bio je mrak, bio je nekakav bor od kojeg nisam vidio ništa, ali sam ranije čuo Vlahušića i Zelića koji su kazali kako mogu provaliti kroz neki prozor. Svi oni su mi bili izvan vidokruga. Kako se nisu vraćali, iz znatiželje sam prišao i pogledao prema pozoru i vidio sam što se događa. U toj biblioteci nije bilo svjetla, no vidio sam kako tamo čuče Vlahušić i Zelić s upaljačima i kako pokušavaju nešto upaliti. Z.G. i D.S. su bili napola unutra, ja sam vikao da to ne rade, Zelića sam pozivao direktno, no on me nije obadao, njih dvoje su nastavili paliti, no nisam siguran o kojem se predmetu radilo. Kad sam vidio kako je počelo gorjeti, uhvatio me strah jer nikad takvo nešto nisam vidio. Vidio sam kako Z.G. i D.S. bježe, kao i Zelić i Vlahušić. Izašao sam i ja i pošao doma, kasnije sam osjetio dim jer živim u blizini i išao sam vidjeti što se događa,“ kazao je svjedok A.K. koji je priznao kako nije zvao vatrogasce ni policiju.

REKAO SAM MU DA U KUĆI MOŽDA IMA DJECE, ODGOVORIO MI JE DA ZAŠUTIM

Svjedok Z.G., koji je također prisustvovao navedenom događaju, iznio je svoju stranu priče.

„Bio sam u društvu djevojaka iz đačkog doma i te večeri smo pošli iza Arta, u blizini RIT-a gdje postoji jedno mjesto gdje se može zabavljati. Tu smo se okupili, a tu su bili i Zelić, Vlahušić, D.S., te A.K. Razgovarali smo, pili alkohol, pušili, a djevojke su oko 21:30 sati morale u dom. Zelić je zbog neke djevojke htio u dom, ali su ga vratili na ulazu. U jednom trenutku su Zelić i Vlahušić počeli razgovarati o nekom P.K. Nazvali su ga pederom i rekli kako ga treba prebiti jer ih je on prijavio policiji. Nisam znao o kome se radi. U trenutku kad sam došao pred vilu Sunčanicu, nisam znam da tu živi P.K. kojeg sam dvaput vidio u drugoj vili u Lapadu, gdje je moj otac nešto privatno radio. Svi smo krenuli u smjeru Boninova i kad smo stigli pred Sunčanicu, Zelić je pretrčao cestu, nogom udario u vrata pa ušao u dvorište. Potom je ušao Vlahušić, pa D.S., pa ja i onda A.K. Tad se Zelić uputio prema ulaznim vratima, pokušao ih je otvoriti, ali su bila zaključana. S lijeve strane je bio mali prozor kojeg je otvorio i rekao kako tu treba ući, no Vlahušić je rekao kako ne možemo tuda. Zelić je pošao prema drugom prozoru koji se nalazi bočno, s desne strane kuće, nasilno ga je otvorio, ušao u tu biblioteku, nakon toga i Vlahušić, pa D.S., dok sam ja stajao presavijen preko prozora. Gornjim dijelom tijela sam bio unutra, a nogama sam bio vani odakle sam gledao što se događa. Zelić je pokušao otvoriti još jedna vrata, ali nije uspio. U toj biblioteci su bila dva madraca, Zelić je izvadio jedan upaljač, Vlahušić drugi, išli su paliti te madrace. Tad sam opsovao i viknuo da to ne rade, da možda u kući ima djece. Zelić je rekao da zašutim, a prije je rekao kako je u kući samo P.K. Vidio sam kako gore madraci, od šoka sam skočio na tlo i počeo se udaljavati,“ ispričao je Z.G. dodavši kako je A.K. nakon događaja pošao doma, a kako su njih četvero pošli na Stradun i zaputili se prema Porporeli.

Prema njegovim riječima, Zelić je kad su došli u Grad pjevao pjesmu 'Gori gora, gori borovina' i govorio rečenicu 'Puna kompleksa smeća drotovska'. Također je kazao kako mu je kasnije Vlahušić putem Facebooka poslao poruku s linkom na vijest o požaru jednog lokalnog portala u kojoj je pisalo i 'vidi ovo, ha ha!'.

Na upit odvjetnika Dragana Pištala, Zelićevog branitelja, zašto je išao s njima ako je čuo kako idu tući nekoga, Z.G. je odgovorio kako je odlučio 'stati uz njih' ako bude potrebe. Također, kazao je i kako je otprije znao kako u kući žive djeca, ali to tu večer prisutnima nije rekao.

Obrana je dala prigovor na svjedočenje Z.G. jer je, po njihovom mišljenju, kontradiktorno i ne odgovara činjeničnom stanju.

Na samom početku suđenja P.K. je optuženicima poručio kako bi im 'njegova pokojna majka možda i oprostila, ali on ne može nikada'. 

comments powered by Disqus

Popularni Članci