Svake godine u Dubrovniku se sve više lokacija komercijalizira – plaže, javne površine i slično – stoga nevjerojatno zvuči da na jednom od najljepših mediteranskih otoka postoji besplatna radionica za djecu na mjestu na kojem bi se itekako moglo zarađivati. Riječ je o školi brodogradnje za djecu u Lugarevoj kući na Lokrumu koju su pokrenuli i već drugu godinu za redom vode preparator za drvo iz Dubrovačkih muzeja Željko Ćatić, svestrana zaljubljenica u more Matea Šabić Sabljić, te glumac, glazbenik i diplomirani brodoljubitelj Igor Hajdarhodžić.

Oni su došli na ideju da dubrovačku djecu nauče vještinama izrade brodova, posebice onih stari(ji)h, poput dubrovačke galije, a djeca u sastavu Ante i Rafael Miličević, Marta, Pula i Đive Ćatić, Janko i Vito Šutalo, Roko Sain, Marin Radić, Antoan Špilar, Andrija Vukšić, Karlo Šarenac, Damjan Martić, Petar Ķačić, Antun Poković, te Baldo Petar Tutman jednu brodicu već su izradili, dok drugu privode kraju.

Čitav koncept ovog hvalevrijednog projekta zamišljen je po principu besplatnoće – Rezervat Lokrum na čelu s ravnateljom Mariom Tevšićem besplatno je ustupio Lugarevu kuću za školu brodogradnje, a ni djeca ne plaćaju ništa, a zauzvrat dobiju nevjerojatno iskustvo (spomenimo da su Dubrovački muzeji podržali radionicu). Ne samo što uče kako se grade brodice, nego se i druže, razvijaju vještine korištenja alata, stare tehnike, a sve je to posebno važno u ovom informacijskom dobu u kojem živimo – nepregledne tehnološke komunikacije i masovnih medija.

Turisti koji se samo nekoliko metara dalje iskrcavaju s Zrinskog i Skale nemaju pojma što se zbiva u maloj uvalici, a poneki koji vide kanue priđu i pitaju mogu li se iznajmiti i po kojoj cijeni.

-Ne mogu – odgovara im Igor Hajdarhodžić – mogu se koristiti besplatno.

Turisti misle da ih Igor zeza, uzmu kanu, pa se vozaju oko Lokruma, a kada se vrate, izvade novčanik, ali, nije laž, Igor ih nije preveslao s veslanjem, čitava vožnja je zaista bila besplatna. Jednom prigodom, nakon besplatne vožnje kanuom, Hajdarhodžić je pozvao bračni par na besplatne gavune. Ovi nisu mogli vjerovati što ih je snašlo.

-Ljudi su se šokirali – priča nam Hajdarhodžić – Jednostavno nisu mogli vjerovati da su se besplatno vozili kanuom, a kada su se gladni vratili, da su besplatno degustirali gavune. Tim se istim turistima svuda nastoji izmamiti što više love, pa su se pozitivno šokirali kada su na Lokrumu naišli na potpuno drugačiju priču.

A uskoro bi i brojni drugi turisti mogli naići na suprotne priče na kakve su navikli u atraktivnim turističkim destinacijama poput Dubrovnika, koje su sve, samo ne besplatne.

-Postoje razne ideje oko ponude na Lokrumu, za koje se nadam da će se realizirati, poput besplatne knjižnice. U prostor samostana na Lokrumu, doveli bismo knjige na raznim jezicima, koje bi posjetitelji Lokruma tijekom boravka mogli besplatno posuditi i čitati, i poslije vratiti. Dali bismo prednost knjigama koje govore o povijesti i kulturi Dubrovnika, pa bi posjetitelji u prekrasnom ambijentu Lokruma, mogli ne samo uživati, nego i ponešto naučiti – priča nam Hajdarhodžić, koji kaže da je inače zgrožen politikom, ali da je u ravnatelju Lokruma Mariju Tevšiću prepoznao čovjeka koji je itekako otvoren za ovakve i slične ideje.

Među ostalim, na Lokrumu se planiraju i kiparske radionice, gdje bi umjetnici radili skulpture od masline, ali i brojne druge kulturne aktivnosti, o kojima je još prerano govoriti.

Međutim, ako se ponešto od ovoga u bližoj budućnosti ostvari, Lokrum će pokazati i dokazati da je moguć i drugačiji turizam, onaj u kojem turisti ruku pod ruku mogu sudjelovati s lokalnim stanovništvom u zajedničkoj sreći i veselju bez spominjanja eura. Lokrum je već sada s školom brodogradnje za djecu na pravom putu – dokaz da ne treba sve gledati kroz novac i zaradu. Mogla se Lugareva kuća dati u najam po tržišnim cijenama za iznajmljivanje kanua, skutera i pedalina, ali zašto bi kada je ovako bolje?

Smijeh djece koju smo sreli na Lokrumu sve govori – oni uživaju izrađujući brodice, kupajući se i međusobno družeći – a na ovaj način ih učimo pravim životnim vrijednostima.

Da nije sve u novcu, da je za sretan i ispunjen život dovoljno se ukrcati na Zrinski i Skalu, doći na Lokrum, graditi brodice ili besplatno čitati knjige uz pjesmu cvrčaka i uživati u kiparskim majstorijama od masline i sličnim projektima.

Na Lokrumu, primijetili su mnogi, vrijeme sasvim drugačije prolazi nego u gradu, a stresa uopće nema. Čim čovjek zakorači na muo u Portoču neka nevidljiva gumica izbriše mu čitavu negativnu energiju, a ostane jedino užitak.

Užitak u malim stvarima i sitnicama od kojih se sastoji život. Lijepo je vidjeti da Lokrum nije pokleknuo u komercijalizaciji i da još uvijek nudi – a nadamo se da će tako ostati i u budućnosti – čistu radost stapanja s prirodom.

-Ovaj otok je jedinstven, moramo ga sačuvati od komercijalizacije. Kultura mora biti prioritet na Lokrumu – kaže mi Hajdarhodžić dok gleda sretnu i veselu dubrovačku djecu koja slušaju instrukcije Željka Ćatića.

U pozadini se cvrčci nadvikuju s galebovima i čiopama – čisto savršenstvo i nirvana na Zemlji.

Maro Marušić