Zvuči zaista nevjerojatno, ali ove školske godine svi učenici neće biti jednaki pred Zakonom kad je u pitanju korištenje zimskih praznika.

Zato se postavlja pitanje tko se usudio donijeti odluku kojom se etiketiraju djeca lošijeg imovnog stanja jer ih roditelji ne mogu voditi na skijanje. Jer kako inače drugačije protumačiti Odluku MZOS kojom  se učenicima koje će roditelji voditi na skijanje omogućuje opravdani izostanak s nastave  duže od ostale djece (njihov zimski odmor traje do  16., a ostaloj djeci do 12. siječnja).

Naprosto čovjek ne može vjerovati da se to događa i da je to ozakonjeno s najviših državnih institucija i to baš onih koje bi morale biti jednake za sv , koje bi morale voditi računa o jednakom tretmanu sve djece, koje bi morale ne samo obrazovati nego odgajati , koje bi morale biti uzor društva , koje bi morale…..

Puno toga u odgoju i obrazovanju bi moralo krenuti upravo iz MZOS-a ali zasigurno ne i  podjela djece na bogate i siromašne, razvrstavanje  učenika u istom  razredu po financijskim mogućnostima njihovih roditelja. Zar nam nije dosta nadmetanja i konkurencije u posjedovanju skupocjenih mobitela, u markiranim krpicama, u prestižnim markicama tenisica, u  sadržaju dječje marende , u luksuznim  tatinim i maminim automobilima?

O čemu je ministar mislio kad je predlagao ovakvu nakaradnu Odluku?! Je li mislio i o onoj djeci koja bi te dane sigurno željela biti sa svojim  roditeljima u ne tako bogatoj vili, niti za tako bogatim  blagdanskim stolom, ali u bogatom  okruženju i ljubavi, što predstavlja  vrijednosti  koje u svakom slučaju  nisu manje od onih koje su bile preduvjet za donošenje  Odluke.

Poštovano gospodo, poništite ovu sramotnu Odluku i dopustite da sva djeca budu jednaka. Dopustite da se sva djeca osjećaju sretnom s onim što imaju i onim što im njihovi roditelji mogu priuštiti.  Nemojmo školskim propisima narediti da svi oni koji nemaju mogućnosti skijati se moraju  za kaznu biti te dane u školskim klupama.

Sigurna sam da oni nisu zato manje vrijedni, a sigurno nisu ni manje sretni. Za svaku je osudu poruka  da bogati mogu uživati na snijegu,  a  siromašni sjedati u školi. Jedino što raduje je  da svakodnevno susrećemo sve više roditelja kojima je jako neugodno i ne žele prijateljima svoje djece poslati  poruku da su oni drugačiji i manje vrijedni jer nisu na skijanju!

A onda i jedno praktično pitanje: Kako će se pravdati odlazak na skijanje? Od koga će roditelji donijeti potvrdu da su zaista i bili na skijanju?! Što s učiteljima koji su roditelji djeteta koje ide na skijanje i  hoće li i tom učitelju biti opravdani ti dani izostanka sa nastave? Nemojte mi reći da su to za učitelje  radni dani jer nisu, i nisu nikad ni bili.

A onda, ako svi učitelji/roditelji budu na skijanju tko će učiti one  koji nisu mogli ići na skijanje?! Ili ako ti  učitelji/roditelji  ne mogu izostati, s kim će njihova djeca ići na skijanje?

I na kraju da ne nabrajam sve nesagledive štete ovakve nepromišljene i sramotne odluke poručujem MZOS : “ Mijenjajte ove diskriminirajuće odluke i dopustite djeci da  budu jednaka“.