Jučer je obznanjena odluka o glazbenim izvođačima za doček Nove Godine na Stradunu. Glavni izvođači na dočeku će biti Jole i Doris Dragović. Njih je predložila tvrtka Scardona koja je na natječaju ocijenjena kao najbolja. Vidjeli smo i ponude drugih dviju tvrtki, koje su slične ovoj pobjedničkoj tako da Turističko vijeće Turističke zajednice Grada Dubrovnika nije imalo previše manevra za donošenje drugačije odluke.

Iako, mnogi misle da je ovo odluka TZ-a, jer je Turističko vijeće njihovo tijelo, ova odluka ima malo veze s njima, jer niti jedan njihov zaposlenik, uključujući šeficu Romanu Vlašić nije sudjelovao u odluci. Naime, članovi Turističkog vijeća TZ-a su redom gradonačelnik Andro Vlahušić, kao predsjednik, te Katija Jerković iz Jadranskih luksuznih hotela, Tomislav Dumančić iz Valamara, Stanko Ljubić i Daniel Marušić iz turističkih agencija, privatna poduzetnica Nataša Bašić, bivša šefica ACI-ja Doris Peručić, ugostitelj Tonči Bitanga i Sandra Kunica iz Hotela Libertas Rixos, a odluka se donijela većinskim glasovanjem.

Zašto su ti ljudi donijeli odluku koja za posljedicu ima izvođače koji će razočarati bilo kojeg stranca, ali i brojne Dubrovčane, koji Novu Godinu odluče provesti na Stradunu? Odgovor je jednostavan – nisu oni krivi što nisu imali izbora, jer su sve tri ponude bile jednako katastrofalne (a za što, naravno, nisu krive ni firme koje su slale ponudu), pa su se odlučili za onu najbolju, točnije za Joleta i Doris Dragović (da se razumijemo, nemam ništa protiv njih, ali doček Nove Godine nije ni vrijeme, ni mjesto za njihov nastup).

Ako ti ljudi nisu imali mogućnost za donošenje bolje odluke, znači li to da je Dubrovnik osuđen na dočeke Nove Godine koji neće zadovoljiti strance, ali sudeći prema prvim reakcijama, ni brojni Dubrovčani nimalo nisu oduševljeni ovom odlukom?

Naravno da ne znači, i tu dolazimo do ključnog problema. Ovakav šablon izbora izvođača za Novu Godinu jednostavno je loš i treba ga mijenjati. Naime, ne treba se raspisivati natječaj i čekati da neke firme ponude nekakav program, nego Grad Dubrovnik treba biti proaktivan u pristupu. To znači da nadležni iz Grada Dubrovnika unaprijed trebaju okupiti ekipu koja zna organizirati vrhunske koncerte. Nije bitno hoće li se za tu prigodu osnovati neka posebna gradska tvrtka ili će to biti unutar nekog odjela ili slično – sve su to nebitne birokracije – već je ključ da se organizacija dočeka Nove Godine da u ruke ljudima koji su sposobni u Grad dovesti neko dobro strano ime. Da, upravo kvalitetni strani izvođač nedostaje dubrovačkom dočeku. Ne zato jer su hrvatski izvođači loši, nego jer Dubrovnik posjećuju brojni strani gosti, kojima će ta glazba brzo dosaditi, jer ju ne znaju i ne da im se čitavu večer slušati ono što ne poznaju, pogotovo ne muziku Joleta i Doris.

A da se u Dubrovnik može dovesti poznato strano ime vidjeli smo na primjeru Parka Orsule kada je svirao Asian Dub Foundation. Također, i u prostoru Udruge Orlando prijašnjih godina nastupali su brojni zanimljivi sastavi iz Europe, a sjetimo se svi koliko su strani posjetitelji bili oduševljeni kada je na Stradunu, povodom stote godišnjice Excelsiora, nastupao Bryan Ferry.

Što tek reći za doček Nove 2000. Godine kada je proslava u Gradu bila proglašena među najboljim na svijetu. Kako je moguće da 16 godina kasnije nismo u stanju dovesti ni 2 Cellos, gdje pola benda dolazi iz Dubrovnika i stranci ga poznaju, a kamoli neko drugo svjetsko respektabilno ime?

Da se unaprijed dogovori vizija tko će i koga dovesti na Stradun i za koji novac, bez problema bi se to ostvarilo. Ali ako se čekaju nekakve bezvezne ponude, i sljedećih godina će nam se događati da nećemo imati neko zvučno strano ime na Stradunu, koje će zabaviti, ne samo domaće, nego i strance.

Ako su Beyonce i Rihanna preskupe za doček Nove nema veze. Može se dovesti – bezveze mi pada na pamet - Noel Gallacher iz Oasisa, Four Tet, Chemical Brothers, Franz Ferdidand, Robert Plant, nije bitno ime, nego netko s kim mogu uživati i domaći i stranci, tko će nam napraviti besplatnu reklamu i biti magnet da turisti izaberu upravo Dubrovnik za doček Nove Godine.

Sramota je da su brojni hrvatski i crnogorski gradovi imali velike strane izvođače, a da je Dubrovnik ostao samo na Ferryju i Asian Dub. Sjetimo se samo Prodigyja i Madonne u Budvi, Manu Chaa u Nikšiću i Zadru, Weezera u Kotoru, Iron Maidena u Splitu, Terranea u Šibeniku, Four Teta i Massive Attacka u Puli (Zagreb i festival Exit u Novom Sadu nećemo ni spominjati).

Ako su svi ti gradovi u stanju dovesti svjetska imena, kako je moguće da Dubrovnik nije? Očigledno se nešto radi pogrešno i krajnje je vrijeme da se to ispravi. A ispravit se može jedino vizijom.

Za kraj spomenimo da bi bilo bolje kada bi dubrovački hoteli dali koju kunu više za organizaciju ovih koncerata, a ne samo da šalju svoja izaslanstva u Turistička vijeća koja biraju najbolje ponude, bez da se financijske isprse. Nije jasno zašto su pasivni u organizaciji Nove godine. Pa naravno da bi imali itekakve koristi da neko poznato strano ime dođe u Dubrovnik, jer bi brojni gosti odsjeli u njihovim hotelima.

Svaka čast Joletu i Doris Dragović, ali siguran sam da nijedan Englez i Irac neće povesti ovakav razgovor sa svojim prijateljem.

-Slušaj stari, hoćemo za Novu Godinu u Dubrovnik? Tamo nastupa Doris Dragović.

-Ma, je li to ona Kraljica Torcide što pjeva u zoru me zabolila glava, jer me uništila srdela plava?

-Nije kriva srdela što je riba plava, već od vina rumena, mene boli glava. Jest, to je ona.

-Kupuj karte stari, to se ne propušta!

Maro Marušić