Prava zidana obala – Porporela, kakvu je danas poznajemo, izgrađena je 1873., no Porporela je u nešto drukčijem obliku nastala još sredinom 14. stoljeća. Prvi se put spominje u dubrovačkim izvorima 1367. pod nazivom porporaria, iz čega je nastala izvedenica i današnji naziv Porporela.

Budući je dubrovačka stara gradska luka zbog nepovoljnog položaja bila izložena udarima juga i valova na današnji dan, 26. srpnja 1347. godine, jednoglasno je prihvaćena odluka Velikog vijeća o gradnji nasipa lukobrana dužine 25 sežanja (oko 51 m) od položaja kule od Mula (danas u sastavu tvrđave Sveti Ivan) u pravcu sjeveroistoka (gotovo usporedo s kašama iili okomito na današnju Porporelu) i jedan drugi mali nasip oko podnožja same kule radi njezine zaštite.

Ostaci nasipa i danas su vidljivi na tom prostoru nešto zapadnije od današnjeg lukobrana Porporela, a u vrijeme oseke dijelom izlaze na povr­šinu. Taj se prostor i nakon prvog nabacivanja kamenja nastojalo utvrditi, jer je zabilježeno nekoliko odluka dubrovačkih vijeća kojima se naređuje brodo­vima da pri uplovljenju upravo tu nabace veliko kamenje.

Postoje i fotografije koje predočuju taj dio bez zidane obale sa samo nabacanim kamenjem. O boljoj zaštiti od valova Luke i tvrđave Sv. Ivan raspravljao je i poznati inže­njer Miho Hranjac godine 1617. On predlaže isto ono što je rečeno u odluci Velikog vijeća prije tri stoljeća, da se nabaci veliko kamenje oko Sv. Ivana i da se od njega izgradi nasip (lukobran) u pravcu sjeveroistoka. Ipak, do izgradnje lukobrana Porporela, na istom mjestu, došlo je tek 1873., i to po nalogu pomorsko-lučke uprave iz Trsta, koja je u tom razdoblju bila pod vlašću austro-ugarske vlade.

Nacrt po kojemu je građena Porporela do danas nije pronađen, ali se sa sigurnošću može reći da je već bio u funkciji 1873. godine. Porporela i Kaše štite luku od udara valova, uz neizmjernu pomoć Lokruma, prirodnog valobrana koji štiti luku od izravnih udara valova što pristižu iz Jonskoga mora, piše u Gradoplovu Radio Dubrovnika.